Sigur Rós u Mariboru, oliti kako zaboraviti brigu i zavoljeti svijet

Negdje u travnju ove godine vijest dana mi je bila da Sigur Rós izdaju novi album i kreću na turneju, kako toobično biva. Na žalost nisam uočio iole neki bliži grad Hrvatskoj, a kamoli unutar nje. No nakon par dana vijest da će nastupati u Ljubljani me nabrijala i već sam se pripremio da tjedan dana jedem paštetu tako da skupim lovu za kartu sebi i svojoj gospođici, te lovu za put, jer eto živim u dalmatinskoj provinciji pa mi nije tek tako lako skoknuti do Ljubljane…

Sigur Ros (Foto: Sigur-ros.co.uk)

Onda su nastale neke promjene koje su mi bile sumnjive jer se koncert prebacio u Maribor s pojašnjenjem da je taj grad europska prijestolnica kulture za 2012. godinu, pa bi bio red da se ustvari koncert održi pod okriljem Mars Festivala. Pričekah par dana i kupih kartu 2 kg lakši, još u nevjerici da ću ih uskoro gledat uživo. Igrom slučaja sam ovo ljeto završio na par festivala, tako da sam ih sreo i odgledao na festivalu Rock en Seine u festivalskom terminu koji je trajao sat vremena. Prezadovoljan odslušanim koncertom u Parizu jer sam inače skromna osoba, ali sa zazubicama, jer sam znao da me 5 rujna čeka glazbena poslastica i na tom dotičnom festivalu. Spoznaja da prije njih nastupa samo jedan band imena Melodrom probudila je nadu da će odsvirati više od tih šugavih 60 festivalskih minuta.

Sunčan dan na putu prema Zagrebu, Sigur Rós kompilacija se vrti, coffe to go, život je lijep. Prije ulaska se nađem s dragim ljudima i zaljubljenicima u ovoj simpatični islandski band i potajno se radujem što nisam jedini frik koji je potegao do Maribora da čuje band koji pjeva neke nerazumljive tekstove. Popili smo pićence prije ulaska u prostor festivala. Trg Leona Štuklja mi se učinio malen prostor za koncert mojih Sigurovaca. Kako su ljudi navirali malo mi je bio bed  da će bit gužva, ali na svu sreću sam se prevario. Festival su započeli MojcArt koje sam propustio jer sam ušao oko 20 sati i nešto minuta, tako da ne znam kako su odsvirali. Međutim kao zagrijavanje je svirao jedan meni relativno zanimljiv band Melodrom. Oni su slovenski synth pop band koji djeluje još od 1999. godine. Počeli su tako što su napisali soundtrack za neki slovenski film koji nikad nije izašao na vidjelo dana. Izdali su četir albuma i imali suradnje s cijenjenim Laibachom. Kako smo ipak došli zbog Sigur Rósa malo smo ih zanemarili, jer smo se zajebavali po festivalskom prostoru pa su bili više background glazba. Sorry Melodrom. Nakon što sam se ugnjezdio na savršenoj poziciji slijedilo je pogledavanje na sat i skužih da ima 45 minuta do početka koncerta…

Sigur Rós sam prije desetak godina na prijedlog prijatelja kresnija na ondašnji hit CD player i na prvu me oduševio. Stvarčina „Starálfur“ je prva pjesma koju sam čuo s albuma „Ágætis byrjun” i oborila me s nogu. Uvrštena je u soundtrack kultnog filma „The Life Aquatic with Steve Zissou“ redatelja Wes Andersona, kojeg rijetko tko voli koga znam u mojoj sredini, a meni je prejeben cijeli njegov opus.

Koncert je „tradicionalno“ započeo s “Í Gær” koja doslovno na islandskom znači „jučer“. Krasni pjesmuljak za zagrijavanje. Niko sretniji od mene. I onda snena „Vaka“ s albuma „()“.Nema tu skakanja niti ruka u zraku. Prepustiš se violinama i Jonsiju da te vodi u svijet mašte koji će trajati točno dva sata. „Ný batteri“ je bila treća po redu stvar koja je energičnija i dokazala da je set lista posložena da publika ne utone u san prije vremena. Zanimljivo je da su činele koje su korištene za snimanje ove stvari su pronađene negdje u predgrađu Reykjavika navodno dosta oštećene međutim svidio im se zvuk koje su ispuštale pa su ih zadržali. Rekao bih da su škrti, ali stvarno su te činele nekako naglašene.

„Svefn-g-englar“ je koristio film „Vanilla Sky“ za potrebe soundtracka. Zvuk pjesme je tipičan za cijeli album „Ágætis byrjun”. A onda je došla na red „Sæglópur”, tj. „Izgubljen na moru“. Predivnoća! Ili da izmislim novu riječ Sigurrosnoća? Sedam minuta krasote… Ima li potrebe spomenuti da je upotrijebljena masu puta u kojekakvim televizijskim foršpanima, ili britanskoj seriji „Top Gear“? Slijedila je „Viðrar Vel Til Loftárása” koja je simpa stvar i volim je slušat prije spavanja. I naravno da ne znam pročitat ime pjesme. Naziv je dobila zbog izjave jednog islandskog meteorologa “í dag viðrar vel til loftárása” šta u prijevodu znači: Danas je dobar dan za zračni napad na Kosovo. Na nekih 3 minuta sviranja bend je napravio stanku od jedne minute bez micanja na pozornici i nastavio kao da se ništa nije dogodilo. Koji god bio razlog tomu, nedvojbeno je doprinjeo atmosferi pjesme. Dalje>>

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X