Simple Minds na Šalati – Ne želimo kući, želimo svirati cijelu noć

Kad je na bisu nakon pjesme „Speed Your Love To Me“ pjevač Jim Kerr rekao publici (na tjednima unaprijed rasprodanoj) Šalati: „Ne želimo kući, želimo svirati cijelu noć! Predugo smo bili kod kuće“, osjetilo se da je to uzviknuo iz srca. Teško je iskreno ne željeti da takva noć nema kraja. Kad bend daje sebe i kad se pleše i ore pjesme iz redova publike u toploj ljetnoj noći. Kad se s guštom niže hit za hitom iz želje za zajedničkim jezikom i kad se ostavlja utisak da hitovima nema kraja. Kad i sam Kerr nakon pretposljednje „Alive And Kicking“ kaže; „Hajmo još jednu za kraj“, pa bend tad grune „Sanctify Yourself“ nakon što je s „Alive And Kicking“ već sve pomeo pred sobom nakon skoro tri sata bivstva na pozornici, od kojih treba oduzeti pauzu od 15-20 minuta između prvog i drugog dijela koncerta.

Ni na spomenuti bis taj publika nije morala dugo čekati i dozivati po završetku službenog dijela, jer su Simple Minds bili prije natrag na pozornici, nego što su otišli.

Pravi rock bend starog kova. Ne treba mistificirati značenje tih riječi ‘starog kova’. Ni to ništa drugo već bend koji zna da je bivstvo na pozornici težak posao, ali posao koji se radi s guštom i srcem, jer jedino se tako mogu stvoriti okolnosti spektakla. Jedino se na taj način može potaknuti publika. Jedino se na taj način događa prava izmjena energije, kad ljudi osjete da je bend tu zbog njih.

Pravi izvođači nikad na pozornici ne ispoljavaju svoje komplekse i nezadovoljstvo što određene večeri nastupaju u nekoj provinciji. Oni znaju da je svijet uglavnom jedna velika provincija i da oni koji su došli na njihov koncert u neku ruku očekuju bar te večeri spas i odlazak iz te provincije kroz glazbu. Takvi znaju proizvesti zadovoljštinu i osjećaj važnosti svakome tko je došao. Simple Minds je takav bend. Jim Kerr je takav frontmen.

Stoga svi oni mlađi sinoć na Šalati nisu prije koncerta trebali znati koliko su Simpe Minds bili prisutni u životima onih koji su odrastali u Zagrebu osamdesetih godina prošlog stoljeća, kad vas taj bend nije mogao zaobići ako ste slušali Radio 101, bend koji je nekako u svim mjerama pogodio ukus ovdašnje publike, svojim balansom između rock i pop postulata, ali i načinom kako kreirati angažiranu pjesmu, a da ona ima smisla da je se može s istom težinom izvesti i danas („Mandela Day“ i „Belfast Chlid“). Nisu ti mlađi trebali znati za taj desetljećima dugi odnos uvažavanja, kako bi sinoć i sami zaključili da su bili na koncertu jednog velikog benda, jer je taj bend sinoć to i dokazao. Jer rock nisu gitarski riffovi, već stanje duha u kojem individualno susreće kolektivno, a predvodnici tog duha uvijek prolaze stjenovitim krajolikom (oliti ‘rockom’) na putu do zajedničkog ispunjenja. A to osim što zahtijeva predanost, zahtijeva i nekoliko sati po večeri.

„Pričali su mi da je na ovom mjestu prije nas kratko svirao neki usrani bend. Mi ćemo vam svirati dugo“, rekao je Kerr na početku koncerta, čime je jasno uputio kritiku grupi Placebo koja je nakon sat i kusur svirke u ponedjeljak otišla s pozornice. Nije to ovdje istaknuto samo kao satisfakcija autora teksta koji je to i napisao, već kao činjenica koje se groze upravo rokeri ‘starog kova’, poput Kerra, u kojoj je sadržana i sva hipokrizija oko značenja rocka u današnje vrijeme – tj. ako nije stalo onima na pozornici, zašto bi onda trebalo biti važno publici? Ne može se samo uzeti, ako se prije toga nije dalo na način da svaka duša na koncertu zna da je dobila puno više nego što je koštala ulaznica.

Simple Minds su krenuli rano i bez predgrupe. Najavljeni početak u 20:15 prolongiran je desetak minuta, kad je bend je započeo s „Act Of Love“ i „Love Song“ dok je betonski stadion još uvijek isijavao toplinu vrućeg dana. No više je isijavao ritam koji je poletno pogonila bubnjarka Cherisse Osei u Mindsima u kojem je ona jedna od tri glazbenice, ujedno i predivna nasljednica Mela Gaynora, čisto kao dokaz da Kerr do današnjeg dana nije zaboravio onaj stari postulat da je bend jak i kvalitetan onoliko koliko mu je jaka i kvalitetna osoba koja pogoni ritam. I svakako ne treba zaboraviti spomenuti i izvrsnu pjevačicu Sarah Brown koja je znalački ‘držala leđa’ Kerru, kao što je znala i decentno preuzeti vodeću ulogu kad je 62-godišnjem pjevaču trebala okrijepa.

Prvi uzlet došao je s „Let There Be Love“, da bi uzlaznu putanju nastavile „Glitterin Prize“ i „Promised You A Mirracle“, nakon čega je „Book Of Brilliant Things“ s albuma „Sparkle In The Rain“ pripremila publiku za himnično ozračje koje je donijela „Mandela Day“ i na koncu prvog dijela „Belfast Child“, koja je i dalje jedna od najljepših pjesama o irskim ratnim prilikama prošlog stoljeća, a okolnosti su htjele da je izvede jedan Škot, a ne Irac ili Englez.

„Theme For Great Cities“ otvorila je drugi set, a nastavile ga „King Is White And In The Crowd“ i „Waterfront“, da bi poletna bas dionica „She’s a River“ ubrizgala novu dozu adrenalina u publiku koji je nije puštao do kraja koncerta, jer su Mindsi bili raspoloženi za nizanje koncertnih klimaksa, a to su redom bili „Once Upon A Time“, „Someone Somewhere In Summertime“, „See The Lights“ i „All The Things She Said“.

I taman kad mislite da će publika ipak klonuti nakon tog niza, krene legendarna „Don’t You (Forget About Me)“ koja kao da je potenciometar raspoloženja s 10 podigla na 11. Takvo je bilo i Kerrovo raspoloženje tijekom te pjesme dok je talasao i publiku i bend u euforiji glasno-tihe izvedbe po sistemu: sad vi, pa sad mi. Balada „Let It All Come Down“ nakon toga je jednostavno morala doći kao poglavlje smiraja pred posljednju „New Gold Dream (81-82-83-84)“ u službenom dijelu. Ona se također pokazala tek kao uvod finalnog klimaksa koji je uslijedio s bisom, koji, kako je već kazano, publika nije morala dugo čekati.

Nitko sinoć nije želio ići kući, svi su željeli glazbu cijelu noć, a ne samo Simple Minds.

Formula je i dalje jednostavna za shvatiti, ali zahtjevna za izvesti; srce treba ostaviti na pozornici da bi ga tamo svi prisutni pronašli.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 €

5.00 €

10.00 €

20.00 €

50.00 €

100.00 €

200.00 €

Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute