Kultni pankeri iz Smederevske Palanke u petak su napunili Vintage Industrial Bar u sklopu rođendanskog tjedna tog kluba, a i sam bend je otprilike u ovo vrijeme osnovan, prije 25 brzoprolazećih godina.
Predgrupa je bio zagrebački trio Proleter, klasični melodični punk s dozom anarhizma. Već prvu stvar “Dosta mi je” posvetili su predsjedničkim kandidatima “Kolindi, Kolakušiću, Škori i Milanoviću”, taman prije stiha “loše su vam institucije”. Vokal i gitarist Antonio svaku pjesmu je ukratko predstavio i otkrio da sluša Six Pack od svoje 14. godine i da mu je nevjerojatna čast svirati prije njih. Imao je poprilično dobru komunikaciju s publikom, ali ona ne bi bila ništa gora da je malo manje pričao.
Recimo, kao članica ženskog dijela publike, ali i onog malo punoljetnijeg, ne kužim što bi trebale značiti rečenice tipa “da sam treba, sad bih se navlažio”. Ako znamo da nije treba, znači li to da je ustvari imao erekciju? Tom rečenicom je komentirao Tinov solo na bubnjevima, koji je fakat bio moćan i bez nekih pretenzija mogu reći da on nosi bend, a sitni prijelazi koje ležerno ubacuje podsjećaju na detalje koje Travis ubacuje u muziku grupe Blink 182. Negdje na pola Proleterove svirke, palo mi je na pamet kako ću napisati da se vidi koliko kalifornijski pankeri utječu na njih, i bila sam malo ponosna na taj zaključak kad su odsvirali predzadnju stvar na nastupu, meni omiljenu pjesmu od Blinka “What’s my age again?” koju je otpjevao proleterski basist Roland. Sve u svemu, dosta kul.
Kratki intermezzo i na pozornicu se penje Six Pack, a koncertni prostor je vidno popunjeniji nego na Proleterima. Kreću uz intro koji spajaju s “Nekako najviše me boliš ti” i “Olovkama izlomljenog srca” i tek onda vokal Miki prvi put se obratio ekipi, što je, naravno popraćeno urlicima publike, a pričanje je s tim brzo završilo, zamijenjeno punkom.
Relativno novija “Sanjao sam kako odlazim” iz 2011. kombinirana je prije klasika “Ovde je kraj” iz 1997. i novije “Pevam u inat”. Basist Đole sa sunčanim naočalama i majici na KUD Idijote bio je u ljetnom modu, a gitaristi Branko i Šomi svaki sa svoje strane stejdža lijepili su se na njegove dionice. Slušam ovaj bend 20 i kusur godina, a tek sam u petak skužila da prateće vokale, osim Šomija, pjeva i bubnjar Mix, koji je, kako sam kasnije saznala, obožavatelj najboljeg benda u svemirima kao i ja, pa možete odmah odkliknuti ako ste očekivali objektivan izvještaj, jer se Toolova vojska u pravilu drži zajedno.
“Eskadrila čudnih jutarnjih snova” došla je kao mali predah prije apsolutnog kaosa kad su odsvirali jednu od svojih najpopularnijih pjesama, “Crvene makove”, koja i nije njihova, nego stara partizanska, ali oni su definitivno pomogli njezinoj popularizaciji. “Mi se ne delimo na crne i bele, na Srbe i Hrvate. Delimo se na dobre i loše ljude.” – reče Miki, a kad je publika vrisnula na “smrt fašizmu, sloboda narodu”, jednoj posjetiteljici su malo zasuzile oči (nećemo reći kojoj).
Za sljedeću stvar “Vodite me” Miki je komodno mogao mikrofon ostaviti i odmoriti, jer je publika pjevala uz njega, iako je mahom mlađa od godišta pjesme, 1995. Politički duh nastavljen je uz “Premijera”, stvar koja je dakako posvećena prošlom premijeru Srbije, odnosno cirkusu u koji se Srbija pretvorila. Rifovima i stilom lijepo se nadovezala “Ubica moga sna”, a komički predah imali smo uz zborski otpjevanu “Paramparčad”.
Kad je Šomi krenuo s uvodom “Srebrnog letača”, uvjerena sam da je šutka bila i u zadnjim redovima, a moram reći i da su u stejdždajvanju pankerice sudjelovale jednako koliko i pankeri. Nakon nje su odsvirali “2 minuta straha” i netko bi pomislio da se time koncert približio kraju, ali Six Pack se tek počeo zagrijavati, a setlista je jedva prešla polovicu.
Miki je priznao da, iako to “zvuči uvlakački” jako vole Zagreb i ispričao kako su svi mislili da su ludi kad su prvi put došli u Hrvatsku, u poslijeratnom vremenu političarskih svađa. Sati su se pretvorili u minute, a minute u sekunde, i za čas su proletjele “Viša sila” i “Fabrička greška”. Oko 12:30 sa razglasa je krenuo megahit Fantoma “Sretan ti rođendan” posvećen Vintage Industrialu, koji je napunio sedam godina, a i Six Packu, koji je napunio 25. Tek kad je Miki rekao da slijedi njihova 18. pjesma, postalo je jasno zašto je toliko vruće. Melodični “predah” od distorzirane ubrzane pankčine nastavljen je uz cover Bajagine “Francuske ljubavne revolucije” koja se u verziji Six Packa zove po refrenu “La Musique”.
Nije to bilo ni blizu kraju, publika je s Mikijem otpjevala i “Delfinov let” i “Anđelu”, a rođendansko veselje ne bi bilo isto da nisu odsvirali “Veselu pesmu”. Ako je to uopće moguće na koncertu Six Packa, malo smo se smirili uz “(Gde si do sad)” i pjesmu koja počinje tangom “Ne znam ni sam”. Kraj regularnog dijela koncerta označile su “Hvala ti za ovaj sunčan dan” i “Poslednja kap”, a publika nije ni čekala da siđu s pozornice prije nego ih je počela dozivati na bis.
Na bisu su odsvirali “Spavaj”, dvije pjesme Ramonesa (“I wanna be sedated” i ubrzanu “Sheena is a punk rocker”), “Generator” od Bad Religiona i ponovili “Crvene makove” (ovaj put nešto brže), a za kraj kraj ostavili su svoju obradu Culture Cluba, odnosno pjesme “Karma Chameleon”. Nakon 24 pjesme, uslijedio je, znači, bis od pet pjesama, a samo Six Packov nastup trajao je preko dva sata, ‘ajmo reći otprilike 2 sata i 25 minuta (da imamo paralelu s njihovih 25 godina sviranja).
Za vrijeme koncerta, i Miki je rekao da budemo zahvalni što imamo klub poput Vintagea, jer jako malo gradova, pogotovo na našim regionskim prostorima, ima takvo mjesto. Po količini mojih izvještaja možete pretpostaviti koliko volim taj klub, organizaciju, ekipu ispred i iza šanka, na vratima, oko stejdža i iza tonskih kulisa. Dodajte tome Six Pack i imate recept za odličnu atmosferu. Zaista je bio sretan rođendan!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
