Dvadesetsedmogodišnji mladić iz Dublina i njegovi vršnjaci u pratećem bendu imaju potencijal da ih se čuje i van granica Velike Britanije i Irske gdje posljednjih dana promoviraju novo izdanje na njihovoj (čini se) prvoj ozbiljnijoj turneji.
Budući da beskonačnu zimu tradicionalno provodim planiranjem putovanja u tekućoj godini, tijekom organizacije jednog takvog izleta za oko mi je zapeo i skorašnji londonski nastup tipa imena Skinner. Naravno, prva asocijacija mnogima će biti legendarni Mike Skinner, no on gotovo sigurno ne namjerava provesti veljaču nastupajući po skučenim pubovima Velike Britanije.
Ipak, nekoliko dana nakon organizacije nadolazećih putešestvija ugodno sam se iznenadila otkrivši „New Wave Vaudeville“, prvijenac riđokosog klinca iz Dublina koji se, pogađate, krije iza imena Skinner. Ovako na prvu, ukoliko Aaronu Corcoranu aka Skinneru štogod treba zamjeriti, onda je to upravo odabir pseudonima budući da će ga na internetskim pretraživačima ipak zasjeniti nešto poznatiji imenjaci s većim brojkama sljedbenika na društvenim mrežama. Međutim, taj dvadesetsedmogodišnji mladić iz Dublina i njegovi vršnjaci u pratećem bendu s albumom „New Wave Vaudeville“ itekako imaju potencijala da ih se čuje i van granica Velike Britanije i Irske gdje posljednjih dana promoviraju novo izdanje na njihovoj (čini se) prvoj ozbiljnijoj turneji.
Kad je riječ o potpuno nepoznatom izvođaču (odnosno, onom kojeg algoritam ne smatra dovoljno privlačnim za uši prosječnog uživatelja glazbe ovog podneblja), šansa da ćete na prvu ubosti ono što zaista tražite ponekad je veoma mala, a kad tražite informacije o tipu čije novo izdanje na YouTubeu broji skromnih četiri stotine pregleda (od čega barem četvrtina pripada autorici ove recenzije), ta je šansa ravna nuli.
Ipak, zahvaljujući recentnim intervjuima za lokalne irske medije saznali smo kako Aaron Corcoran i nije potpuno nepoznat tamošnjoj publici. Naime, svoj je alter ego počeo razvijati još 2016. godine kao student kemije na lokalnom sveučilištu u Dublinu, a prve glazbene korake napravio je uz pomoć uobičajenih elemenata iz kućnog studija koji je na brzinu sklepao s prijateljima i kolegama, pa su mu, primjerice, madraci u stanu osim za spavanje poslužili i kao zvučna izolacija tijekom snimanja ritam-sekcije kojoj se tada posebno posvetio.
„New Wave Vaudeville“ inspiraciju ponajviše pronalazi u njujorškoj sceni kraja sedamdesetih i početka osamdesetih, uz hommage umjetničkom kolektivu po kojem je ime dobio album kao i istoimeni singl. A kad je riječ o singlu, Skinner vjerojatno nije mogao odabrati bolju stvar za uvodno predstavljanje slušateljima s ovakvom no-wave nabrajalicom popraćenom zaraznom funk podlogom u kojoj dominira Freddie Trebble na bongosima dok Mason McMillen kontinuirano bilda atmosferu do vrhunca mahnitim saksofonskim solo dionicama.
Mahnitosti nedostaje niti „Tell My Ma“ koja je svojevrsni spin-off tradicionalne dječje pjesme s kraja 19. stoljeća. Iako se nekoć pjevušila kao uspavanka mališanima, Skinner ju je prilagodio na sebi svojstven način pa će tako umjesto umirujućeg učinka kod slušatelja proizvesti kontraefekt nalik zvučnom zapisu mozga u onim danima dana kad ste jednostavno premoreni od stalnog razmišljanja i brige.
Iako se „New Wave Vaudeville“ od početka do kraja gotovo školski precizno poigrava s elementima jazza, funka, latino disca, punka i post-punka, dakle svega onoga što je utkano u srž no-wavea pa samim time možda i nije naročito inovtaivan album kad je riječ o povezivanju žanrova, ne treba zaboraviti kako iza nje stoji nekoliko klinaca koji su crpili inspiraciju u uzorima atipičnima za njihove vršnjake, poput Jamesa Chancea i The Falla.
Međutim, to ih nije odvelo u pravac pukog kopiranja budući da utjecaje glazbenih heroja upotpunjuju s ponekad potpuno blesavim ali istovremeno beskrajno simpatičnim tekstovima Aarona Corcorana o svakodnevnim životnim izazovima generacije Z, pa će tako junak u „Sour Milk“ doživjeti emocionalni krah na blagajni supermarketa jer ne može pronaći pesto umak (“Tearing up in tesco / Crying at the tills / Because I couldn’t find the pesto”).
Unatoč zafrkanciji, Skinner dozira svoj smisao za humor kako bi otvorio vrata i ozbiljnijim temama poput vrckavo naslovljene „Jesus Wore Drag“ o neželjenom pripitomljavanju različitosti i odstupanju od nametnutih društvenih normi („Well I tried to be everything they told me to be/ But I just ended up a prisoner in the land of the free“) ili pak posvete narušenim ljubavnim odnosima u baladi „Spiralling“.
Ne treba zanemariti niti Skinnerov bend koji se s kranje energično hvata u koštac sa svim Aaronovim zgodama, no singlovi „Geek Love“ i “Calling in Sick“ najbolje ilustriraju zajedničke nazivnike ovog materijala a to su, ukratko, bunt i prijezir prema visokim očekivanjima funkcionalnog suživota s monotonom zajednicom debila.
Iako „New Wave Vaudeville“ zvuči sjajno i čvrsto drži visoko mjesto na popisu svježih „no- skip“ albuma, preostaje nam vidjeti kako će ovih deset pjesama podnijeti pritisak nastupa pred publikom. Ako Skinneru to pođe za rukom, očekuje ga i prokletstvo drugog albuma što ćemo rado popratiti jer kako trenutno stoje stvari, Aaron Corcoran je s „New Wave Vaudeville“ pripremio vrlo solidne temelje da nas još koji put oduševi.
Ocjena: 9/10
(Faction Records, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
