Ova recenzija neće otkriti pozadinu toga zašto se jedan beogradski bend nazvao po mjestu u Sloveniji, no u njoj ima sasvim dovoljno toga što vas može zainteresirati da poslušate spomenuti bend.
Tijekom boravka na ovogodišnjem showcase festivalu i konferenciji Kontakt u Beogradu krajem ožujka, Jadranka Janković i ja smo uslijed silnih obaveza uspjeli dogovoriti mjesto i vrijeme kako bi popili kavu i malo popričali. Poznavao sam njen novinarski rad puno duže prije nego smo se osobno upoznali 2011. godine, jer ja sam kao tinejdžer „gutao“ njene tekstove u magazinima Rock i Ćao i mogu reći da je njen stil pisanja bio prva lekcija o tome da se novinarski poziv može raditi s dušom. Sad je situacija možda obratna, no otkad smo se upoznali, osjećaj je da se znamo cijeli život.
Ukratko, jedna kava nam nije dostatna za razgovor kad se nađemo u rijetkim prilikama. Mjesto koje smo bili dogovorili za kavu na Kontaktu bilo je dvorište Dorćol Platza, a vrijeme je taman koincidiralo s koncertom mnogoljudnog novog beogradskog benda koji se bez nekog (meni) znanog posebnog razloga zove po slovenskom mjestu Škofja Loka.
Kad je tih desetak glazbenika krenulo gruvati s prilično glasno ugođenog razglasa za popodnevne sate, Jadranka i ja smo shvatili da možemo samo probiti svoje bubnjiće vikanjem jedno drugom u uho, ako želimo nastaviti ono zbog čega smo se našli. Škofja Loka je tu nametnula svoju igru. Šuti i gledaj, ili šuti i pleši – bile su jedine razumne opcije, jer bend je isijavao onako kako znaju isijavati novi ljudi na sceni, a to je da su nabrijani za promijeniti svijet sad i odmah. Pjevački tandem koji čine Milica Kaličanin i Nataša Gvozdić jurišao je na čula svojim (dugo) neviđenim optimizmom na pozornici. Da Škofja Loka misli ozbiljno, svjedočio je vinil koji se tog popodneva nudio na obližnjem štandu.
Četiri mjeseca kasnije konačno mi se otvorio prostor da se ozbiljnije posvetim preslušavanju albuma „Ljubim ti dušu“, čiji naziv se nudi kao jedino racionalno objašnjenje svega viđenog uživo onomad na spomenutom nastupu u Dorćol Platzu. Jer naime, nema puno racionalnog u Škofji Loki; em ih je toliko da im treba dva kombija da bi negdje došli na koncert (uspjeli su u međuvremenu čak dobaciti do Zagreba i Močvare, što je svakako hvalevrijedan podvig), em što je njihovo zadovoljstvo bivstva na pozornici obrnuto proporcionalno anksioznom drijemežu ovdašnjih sredina.
No neki će se složiti da osnovna svrha bendova i glazbe jest razdrmavanje tuposti, aktiviranja osjetila i reaktiviranje čulnosti kod ljudskih bića.
Sa stavljanjem ploče na gramofon bilo sam pomalo zbunjen jer je zvuk frekvencijski istovremeno nekako zbijen i tanak po pitanju baseva – kao da sam stavio neku ploču starijeg datuma iz vremena dok se mastering još nije radio. No ozračje pjesama je isto takvo – kao da pripada nekim „prošlim sretnijim vremenima“, pa sam skloniji tome da i produkciju pripišem tom ugođaju kao nešto što je namjerno napravljeno, a ne da je u pitanju neka greška, jer u Škofji Loki ima dovoljno iskusnih lica s beogradske scene.
„Ljubim ti dušu“ bi se mogao uvjetno nazvati konceptualnim albumom sreće – uz to počinje s pjesmom „Dobro veče“ i završava s pjesmom „Laku noć“. Dakako, sreću u glazbenom obliku je uvijek nezahvalnije plasirati od tuge, ali na sreću Škofja Loka nije benigna bezvezarija lišena spektra emocija.
Bend je tu u zanimljivom rakursu – u borbi sa svim onim što stoji na putu sreći, kao da je u misiji otvaranja čakri i to je najosjetnije upravo u naslovnoj pjesmi „Ljubim ti dušu“ koja djeluje kao refleksni putokaz u svijetu opterećenom traženjem sreće kroz fizički izgled. Iako nema nikakvih glazbenih dodirnih točki s hrvatskom glazbenicom koja se odaziva na ime Ane Paška koja svoje koncerte još naziva „salonima za uljepšavanje duše“, zanimljivo mi je da „umjetnička ticala“ u Regionu (a ona su jako osjetljiva) hvataju slične vibracije oko toga što bi uistinu trebalo uljepšati u današnjem svijetu – što bi u Škofji Loki rekli, to je „Svetlosna teleportija“.
Da shvatili ste, Škofja Loka je bend koji ima dušu. I upravo mu ta duša pomaže da već s prvim albumom pošalje dovoljno jasan impuls da to nije pop sastav koji se okupio kako bi odavao počast glazbenim stilovima, već da bi ih sve iskoristio i ispričao svoju priču. Stilski gledano Škofja Loka je organska mješavina soula, funka, R&B-ija, reggae duba i hip-hopa. Uvjetno ih se može usporediti s bendovima kao što su Jinx i Zemlja gruva, jer iako su im polazišne točke drukčije, neupitno je da im je želja publiku i slušatelje oraspoložiti i dobrim grooveom i stihovima za koje se ne može reći da su petparački ili skloni podilaženju.
Bez obzira na daljnju sudbinu Škofje Loke, njihov prvijenac „Ljubim ti dušu“ uspio je uhvatiti upravo tu iskrenu emociju po kojoj je i nazvan.
Što se tiče Jadranke i mene, valjda ćemo idući put pametnije izabrati mjesto za razgovor, jer se, eto, pored svog iskustva uspijemo uvaliti u situaciju u kojoj nas iznenada zaskoči neki bend.
Ocjena: 8/10
(Pop Depresija / Geenger Records, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
