Jason Williamson i Andrew Fearn su svojim furioznim i sirovim stilom, osvježili glazbenu scenu Britanije još prije više od desetljeća. Najnoviji i šesti po redu ‘Spare Ribs’ objavljen 15. siječnja je po mišljenju britanskih kritičara njihov najbolji album do sada.
Dvojac iz Notinghama, polemični Jason Williamson i multitalentirani Andrew Fearn, svojom buntovničkom filozofijom i elektro post punk glazbom, donijeli su promjenu glazbenoj sceni Britanije još prije deset godina. Na svom šestom studijskom albumu “Spare Ribs” neponovljivim i jezivim smislom za humor, ograđuju se od licemjerja, nejednakosti i apatije, izražavajući bijes i zbunjenost prema Britanskom establišmentu, zbog načina na koji se isti suočio sa Covid-19 krizom.
Po prvi put Sleaford Mods imaju i goste na albumu, zapravo gošće: na “Nudge It” pjevačicu Amy Taylor iz australskog punk benda Amyl and the Sniffers, a na pjesmi “Mork N Mindy” novu zvijezdu britanske indie scene iz Lestera, Billy Nomates. Billy je postala saveznica Sleaford Mods od momenta kada im je poslala svoju glazbu na Instagramu (Williamson se pojavio na njenom prvom albumu objavljenim u kolovozu prošle godine).
Nekoliko dana nakon uvođenja prve karantene u Velikoj Britaniji prošle godine, Jason Wiliamson je pretrpio ozbiljne povrede leđa. Kao dvanaestogodišnji dječak morao je operirati kičmu zbog posljedica izazvanih spin bifidom. Pošto su tijekom karantene fitness dvorane bile zatvorene, Jason je opsesivnim treniranjem kod kuće isprovocirao staru boljku i u nestvarnim bolovima završio u krevetu.
Svoju furstraciju pretočio je u eksplozivnu kretivnost iz čega se izrodio album “Spare Ribs”. U tom kretivnom procesu, neminovno je došlo do povlačenja paralele između klaustrofobičnog okruženja britanskog mjestašca u kojem je odrastao, klaustrofobije sobe u kojoj se nalazio nakon povrede kičme prošle godine (Top Room) i klaustrofobije izazvane karantenom. Andrew se zatim nadovezao i upotpunio pjesme svojom glazbom, ali između njih dvojice generalno nije postojala eksplicitna i velika konverzacija oko konceptualnog razvoja albuma.
“Ne dišemo jedan drugome za vrat”, kaže Andrew Fearn i dodaje: “Svjestan sam da nema ničeg goreg od benda koji samo izdaje album za albumom, a koji onda zvuče isto. Mislim da se u mnogim pjesmama bendova može osjećati taj ‘porođajni’ proces. Postoje bendovi koji su snimili bolje pjesme od (novi) koje su izdali, ali bilo je previše ljudi koji su im disali za vrat.”
Sleaford Mods je od početka svoje karijere uzdignut iz margine britanske indie scene, kao bijesan glas radničke klase protiv britanskog konzervativizma. Album “Spare Ribs” je snimljen u ljeto prošle godine, tijekom karantene za tri tjedna, u notingemskom JT Soar studiju.
Komentirajući novi album, Jason kaže: “Naši životi su potrošna roba za većinu vlada i sekundarni pod sistemom monetarne vladavine. Mi smo, tako reći, zalihe, dijelovi na polici u svrsi profita, odbačeni u bilo kom trenutku, kada izmišljena ili neizmišljena kriza ugrozi produktivnost. To je posebno očigledno i konstantno tijekom trenutne pandemije. Masa nije prioritet u glavama neprikladnih vođa. Inače bi im shvatanje katastrofalnog upravljanja osakatilo um. Isto kao što ljudsko tijlo uvijek može prežvjeti bez kompletnog skupa rebara, svi mi ispadmo kao rezervna rebra (spare ribs), kroz neznanje tamo neke vlade, a bitni smo samo za razvoj kapitalizma. Dostupni smo samo kao rezerva.”