U eteru Radio Splita jučer se dogodio bizaran i nimalo legalan cenzorski zahvat.
Rješenje za ovakve dileme je krajnje jednostavno: ako ti se ne sviđa što se u pjesmi spominje “Jugoslavija”, ili bilo što drugo, onda pjesmu nemoj puštati u eter. No, na Radio Splitu smislili su originalno rješenje – pjesma Bijelog dugmeta “Lipe cvatu, sve je isto k’o i lani” može u program (puštena je jučer oko 7.30 sati), ali Jugoslavija se čuti neće. Pa je tako, svim autorskim pravima i zakonima unatoč, stih “…ravna ti je Jugoslavija” misteriozno iščezao, jednostavno odstranjen, pa je, nimalo prirodno, pjesma išla ovako: “Baš me briga gdje si otišla/Baš me briga, nisi dijete…”
I baš je briga glazbenog urednika Radio Splita. Nema ravne Jugoslavije, nema odredišta, smjera i cilja putovanja, ona može otići kamo god hoće dok lipe uporno cvatu, preko bilo koje zemlje. Samo da nije Jugoslavija. Jer, valjda, “tamnica naroda” bila je samo ružan san. Nitko se u njoj nije rodio, odgajao, radio, ljubio, razvodio i umirao. Nitko nije pisao pjesme, u njoj i o njoj. Pola je to stoljeća u kojem je narod bauljao po ničijoj zemlji tražeći svoju državu, neku preko koje će konačno moći krenuti jednom kad lipe procvatu. Preko Jugoslavije nikako, ako netko to i pokuša pravit ćemo se da se nije dogodilo. Pokušala je, eto, opjevana djevojka iz pjesme Bijelog dugmeta, pa je urednik Radio Splita odlučio da ga je baš briga gdje je ona otišla. Pa nije dijete, nek’ ide gdje hoće. Samo ne može preko Jugoslavije, ona nikad nije postojala.
Od ovakvog samovoljnog oblika cenzure, koji je kao i uvijek odraz slabosti, nesigurnosti i nesposobnosti, a usput je i kažnjiv zakonom, još je gora autocenzura, kakvoj smo svjedočili prije petnaestak godina u režiji Jure Stublića. U retuširanoj verziji Filmove “Sjećam se prvog poljupca”, “jedan sekund prvog poljupca” više nije vrijedio milijardu dinara, već milijardu dolara. Poljubac je državotno poskupio, valuta se promijenila, a kolektivna memorija postala je za milimetar dementnija.
Intervencija u „Lipe cvatu“ na Radio Splitu udžbenički je primjer povrede autorskog prava i nelegalnog zadiranja u autorsko djelo. Iz ZAMP-a je u javnost već došla ocjena da se radi o “povredi moralnog prava autora”, dok su iz izdavačke kuće Aquarius, distributera Gorana Bregovića za Hrvatsku, poručili da “ako je intervenirano u pjesmu i ako je ona puštena kao takva, onda je riječ o povredi autorskih prava”. HRT i Radio Split zasad ne odgovaraju na novinarske upite.
Lipe će, svakako, i dalje cvasti. Samo je pitanje gdje su cvale do ’91. i jesu li smjele cvasti tamo gdje su cvale. I je li uopće postojala država u kojoj su se odvažile procvasti?
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
