Močvarino odbijanje nastupa bendu iz Koprivnice nije ni zabrana, ni otkazivanje.
Sjeća li se još itko od naših odraslijih čitatelja imena i lika jednog tamo gospodina Miroslava Rožića, svojedobnog zastupnika Hrvatske stranke prava, koji je prije valjda više od dva desetljeća s tabernakula rogoborio protiv javnog financiranja kluba Močvara, jer nije htio da pošteni katolici poput njega, koji – zna se – čine 105% populacije (kako reče pokojni pjesnik Indžić), izdvajaju novac za prostor nekog tamo štakornjaka na nasipu u kojemu nastupaju bendovi što nose imena poput Fuck Me Jesus i Kurac od ovce. (His words, not mine.)
Dva desetljeća kasnije ovaj klub se i dalje konstantno bori s kritikom koja dolazi uglavnom s konzervativne desnice, a u posljednje vrijeme čak se i zaigrano nosi s time štampanjem ulaznica za black/death metal koncerte na kojima je otisnut lik nekih od prominentnijih klerikalnih figura koje im se vazda suprotstavljaju. Kako se onda ponijeti kad netko iz istog tog svjetonazorskog sklopa koji vam cijelo vrijeme prigovara programu i želi vam uskratiti financijsku potporu, sad odjednom želi svirati u vašem klubu? Smijete li ih jednostavno, uz dužno nepoštovanje, odbiti?
Naime, upravo se to dogodilo koprivničkom alt-folk sastavu Ogenj koji je podigao određenu količinu medijske prašine u ovogodišnjoj sezoni kiselih krastavaca uzvikujući optužbe protiv kluba na nasipu koji je, prema njihovim riječima, zabranio nastup benda zbog njihovog zalaganja za tzv. pravo na život, odnosno zabranu abortusa i nametanje rađanja ženama, što jasno promoviraju u tekstu svoje pjesme “Duša” objavljene prije tri godine na njihovom albumu “Si kak jen”. “Vele da naša ‘Duša’ je opasna, opasna za zdravlje žena. Opasna jer veliča i štiti život. Pa da im svojim vedrim duhom i životnom pozitivom ne vužgemo njihov spokoj,” tako iz benda opisuju situaciju u službenoj objavi na društvenim mrežama.
Ove riječi sada zapisujem kako nas se (pritom mislim na portal Ravno do dna) ne bi optuživalo za licemjerje, budući da smo i mi sami jednoć uzvikivali kako smo protiv sviju zabrana kad su posljednji put gradski čelnici u gradovima poput Pule i Kutine tražili da se obustave određeni nastupi narodnjaka i metalaca. Postoje značajne razlike u navedenim slučajevima, koje ćemo, nadam se, donekle razjasniti u narednim odlomcima.
Kao prvo, u slučaju Ogenj ne može se govoriti niti o otkazivanju, a još manje o zabrani, budući da koprivnički bend ni u jednom trenutku nije službeno od kluba najavljen kao predgrupa australskim celtic pankerima The Rumjacks na koncertu 17. kolovoza u klubu Močvara kako se dade iščitati iz optužbi koje su uslijedile. Mi kao predstavnici medija i ljudi koji konstantno prate koncertna događanja u gradu nismo za to saznali prije nego se hajka nije potiho počela dizati po društvenim mrežama. Ništa nije ugovoreno, ništa nije najavljeno – nothing ventured, nothing gained – ništa se nije ni dogodilo. Kad već o otkazivanju nema govora, još manje ga može biti ako je u pitanju zabrana, jer zabrana nužno dolazi s više instance ništeći nekakav ugovor o kojem ovdje, kako je pokazano, nema riječi. Vi, ja i Močvara ne možemo ništa “zabraniti”, takva moć leži isključivo u rukama vlasti – bila ona državna, gradska ili municipalna. Vi, ja i Močvara možemo samo odbiti ugostiti nepoželjne goste, kao što i svi akteri s oprečne strane političkog spektra mogu odbiti one koji njima nisu po volji.
Močvara je klub koji za svoj program odgovara pred svojom publikom i onima koji je financijski podupiru, pa kao takav odlučuje hoće li svoj prostor, ime i brend položiti pred nekog izvođača ili neće. Kao popularanom klubu u Zagrebu, na njihove mail adrese svakodnevno stižu vjerojatno deseci ili stotine upita raznih izvođača i organizatora koji traže mjesto za svoje nastupe na priželjkivanoj pozornici, a ljudi iz URK-a kao vlasnici Močvare i stvaraoci svog programa, na temelju kvalitete, ideologije ili bilo čega drugoga, sami odabiru čemu hoće ili neće dati priliku. Slično radimo i mi u medijima, te ako nekome, na primjer, odbijemo gostovanje u radijskom programu ili ne objavimo tekst na portalu, to je isključivo pitanje uredničke odluke, a ne nekakve zabrane.
Oni, pak, koji potez Močvare kritiziraju kao licemjeran jer se ljevica – koju u njihovim glavama Močvara simbolizira – navodno zalaže za jednakost i slobodu govora, jednostavno nemaju dovoljno svijesti o ideologiji. Ljevica je, što takvi sami često inače vrlo rado ističu, za slobodu govora ljude slala na na Gole otoke. Iako bi načelno slobodu izražavanja trebali braniti liberali, taj zadatak u posljednje vrijeme pada gotovo isključivo na pleća vazda kukajuće ekstreme desnice, prvenstveno američke, a posljedično i svjetske koja prigovara sustavu što im brani da svoj rasizam, mizoginiju i primitivizam ističe javno. Pseudoafera Ogenj samo je još jedan slučaj u kojemu se tolerantnima nameće da toleriraju tuđu netoleranciju – u ovom slučaju na upravljanje žena vlastitim tijelom. “No pasaran,” odzvanja s barikada.
U slučaju Ogenj očito je došlo do greške u koracima, pa je organizator događaja nastup mladih Podravaca dogovarao prije s njima samima nego s prostorom u kojem se koncert trebao dogoditi, i sad se momci osjećaju zabranjeno, iako je očito u pitanju samo jedno u nizu nužnih čistih odbijanja. Isto tako, nadam se, odbili bi iz Močvare i moj prijedlog da na njihovoj pozornici izvedem performans u čast GG Allinu u kojemu ću pred publikom čučnuti i izvršiti veliku nuždu, pa makar ja to osobno prethodno dogovorio s nekim organizatorom koji je nakon toga smjerao održati neki drugi program. Sumnjam da bi itko iole priseban protivljenju kluba takvome čemu našao shodno prigovarati.
Sudeći prema objavi na društvenim mrežama, velik dio prigovora benda i njihovih podržavatelja svodi se na činjenicu da je Močvara klub koji je financiran javnim novcem, kao da to svakome automatski daje za pravo da u njemu nastupa. I Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog se također, kako je točno primijetio jedan naš čitatelj i akter s glazbene scene, financira iz proračuna. Imamo li, primjerice, on i ja pravo stoga zahtijevati da sljedeće subote na njihovim daskama izvedemo moj maloprije opisani performans u čast GG Allina? Naravno da nemamo.
Slučaj Ogenj u svojoj se srži uglavnom svodi na zanovijetanje klubu jednog benda koji, ako se stvarno zalaže za ekstremne principe koje njihov frontmen Mihac u medijima već dugo jasno i glasno javno propovijeda, ne bi trebao uopće željeti nastupiti u okruženju koje oni i njima ideološki srodni opanjkavaju već desetljećima kao komunističko, pro-LGBTQ i antikršćansko. Osim što su malo poradili na PR-u i skupili ponešto ekstra klikova na video sporne pjesme, slikovito rečeno, Ogenj djeluje poput skupine ljudi koja je svojevoljno ušetala u amfiteatar ravno u ralje gladnih lavova koje je prethodno desetljećima zadirkivala, a sad uzvikuju da ih zvijeri proždiru samo zato što su kršćani.
S barikada i dalje odzvanja: “No pasaran.”
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
