Pjesma ‘Šminkerica’ dječjeg zbora Zagrepčanke i dečki podigla je medijsku prašinu svojim ‘svjetonazorskim konceptom’. No je li to usamljeni slučaj? Štošta je za djecu ‘trulo u državi Danskoj’.
„Vrag je u detaljima“ – rečenica je po kojoj će biti upamćena fikcijska Skylar White koju je tumačila Anna Gunn u seriji „Breaking Bad“. Rečenica koju je ponovila puno puta svom suprugu, mastermindu najčišćeg crystal metha. Nevezano na sve situacije naravno da je to s vragom u deteljima vražja istina. Jer kad se pročačka po detaljima onda se ne treba previše čuditi i šokirati nečime što postane negativan primjer opće slike.
Ono što je šokiralo ovih dana naizgled je benigna dječja pjesmica „Šminkerica“ koju izvodi dječji zbor Zagrepčanke i dečki i koji se u dječjem prime-timeu među ostalim zborskim pjesmicama vrti na Dječjoj televiziji od sredine svibnja ove godine. Skoro tri mjeseca je emitiranje spota „Šminkerica“ bila ‘rutinska stvar’ koja nikog nije previše uzbuđivala, jer ruku na srce, rijetki roditelji gledaju Dječju televiziju, ona i služi da se oni ‘odmore’ od bavljenja djecom i prepuste ih odgoju medija.
Prije dva dana reagirao je portal Libela (Portal o rodu, spolu i demokraciji) člankom „Odgoj djevojčica u Hrvatskoj“ ustvrdivši da, citiram: “Dječji crtani filmovi kao i pjesme često su vrelo seksizma, ali pjesma „Šminkerica“ u izvedbi dječjeg plesnog zbora Zagrepčanke i dečki koju su neki odrasli ljudi napisali i uglazbili te je dali djevojčicama da izvode, nadmašuje mnoge uratke, jer djevojčice pjevaju stihove: Mama, napiši mi zadaću ako me voliš… Faks sam opet promašila, nije taj za tebe mila. Šminkerica želim ja biti… Štreberice one male, cijeli dan po faksu zuje…Tata, tatice, sastavi mi lektiru, ako me voliš…Veterina mi ne leži, ekonomija nikako, građevina to ne štima, ja sam ipak cura fina…Šminkerica ja ću biti, zašto to i dalje kriti, garderoba uvijek šik, …cipele zadnji hit. Na faksu se našetava, šminku, puder obožava, a počelo je onim: Mama, mamice napiši mi zadaću ako me voliš.”
Ta pjesma i prateći spot prijavljeni su i Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova od strane jedne čitateljice, kako je navedeno u članku. Razlog pisanja ovog teksta nije u svrhu još jednog (opravdanog) medijskog zgražavanja nad pjesmom i spotom „Šminkerica”. Dotični, što god odlučila Pravobraniteljica i potom Dječja televizija (u smislu micanja iz programske sheme) nije eklatantni primjer iznenadnog iskakanja iz svjetonazorskog kolosijeka u kojem druge dječje pjesmice potiču najmlađe da postanu budući aktivni i misleći članovi društva, već upravo suprotno, „Šminkerica” je samo vrh ledenog brijega društvene hipokrizije erodirajućih vrijednosti u odnosu spram najmlađih. Zašto? Vrag je u detaljima.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=RI3XpJxLR4g[/youtube]
Najbolji primjer je osobni primjer. Imam sedmogodišnju kćer koja će za mjesec dana krenuti u osnovnu školu. Već u vrtiću je bila aktivna u zborsko-scenskim aktivnostima iz čega su slijedili nastupi na određenim dječjim priredbama. Detalj koji sam zamijetio prilikom jedne takve priredbe je po mom skromnom mišljenju osobe koja je profesionalno involvirana u glazbu jest potpuno suprotan odnos spram glazbe i pjevanja u tom današnjem pedagoškom i edukativnom sistemu od onog kojeg sam imao u istoj dobi. U vrijeme moje mladosti na dječjim zborovima se radilo na razvijanju dječjih vokalnih sposobnosti, što je svakako bio težak posao za glazbene pedagoge tj. voditelje zborova, a priredbe i nastupi su služili upravo da se ti zborovi čuju u svoj svojoj nesavršenosti i dječjoj pjevačkoj zaigranosti. Korak prvi, reklo bi se.
Danas pak nema toliko naglaska na pjevanju i tesanju mladih glasova koliko na koreografiji. Playback je osnovno oruđe, a dječji zborovi na priredbama uz isti uglavnom plešu u uvježbanim koreografskim točkama u kojima se potiče njihova aktivnost u nečemu što je bliže pantomimičarskom angažmanu. Pjevanje je dakle nebitno, jer gledano i produkcijski, sve je daleko jednostavnije. Pritisnuti ‘play’ može svatko, dovoljan je samo jedan mikrofon kojim voditelj predstavi zbor. Dakle nema ‘dodatne muke’ oko scenskog ozvučavanja zbora za što treba angažirati kakvog-takvog ton majstora. Čini se da je takvim pristupom jednim udarcem sređeno više muha; roditelji ne moraju slušati dječje falšanje, djeca plešu na pozornici uz ‘sigurnu pratnju’ i sve to naizgled ljepše izgleda. Nitko se naravno ne žali. Pedagozi su odavno zaključili da su upravo roditelji većinom ti kojima je tako svejedno koja je prava svrha zbora za vrtićki uzrast dok su uglavnom svi zabavljeni snimanjem mobitelima. Stvar prolazi i ‘svi sretni’.
No što je s pjevanjem? Za dječji mozak to je očigledno otvaranje usta uz obavezno plesanje. Koliko je taj psihološki preokret dobar, valjda znaju stručnjaci. Ja ga detektiram štetnim, jer pjevanje držim važnim, i to ne samo zbog korisnog učenja pravilnom disanju. Drugi detalj koji ukazuje da dotična situacija i tretman u kojima je bilo i moje dijete nije iznimka, već pravilo može se vidjeti na Dječjoj televiziji gdje vlada isti koreografsko-glumački pristup u brojnim dječjim zborovima. „Šminkerica“ je tu samo jedan u nizu (kojem je dodan i modni vizualni segment), ali sve je to više-manje ista graja u kojoj je upitna stručnost onih koji doslovce štancaju takvu produkciju. Tekstovi su uglavnom katastrofalni i čuje se da je tu vrag u jednom drugom detalju: u autorskim pravima. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
