Šo!Mazgoon se vratio na scenu, prvo ‘Albunom’, a potom i pred publiku u srijedu u zagrebačkom Vintage Industrialu.
Prošlo je dvadeset pet godina od objave eponimnog prvijenca grupe Šo!Mazgoon kojim je nakon perioda oseke od ča-vala hrvatsku glazbenu scenu zalio otočki val. Reggae i blues susreli su zvuk Mediterana, a u pjesme se uvukla toplina ljetnih noći i miris soli. Soundtrack „Mediteranea“, tj. zvuk bijega u provincijsko stanje duha s toplih arhipelaga trebalo je ponovno izmisliti, jer neki glazbenici su shvatili da su i naše metropole odavno provincije, ali da se prava egzotika nalazi još dalje – na jugu. Ti glazbenici bili su Max Juričić i Žan Jakopač koji su jedne takve tople ljetne noći u Postirama na Braču provodili zajedničko vrijeme vjerojatno želeći da glazba nekog „Calypso benda“ nikad ne stane ili da bar u njoj bude vječito utkana aroma trava, makije i borova. Sve nakon toga je povijest.
Šo!Mazgoon je krenuo prvi, da bi se potom s Hvara pojavio urnebesni Gego oko čijeg poetskog dijalekta je spomenuti Juričić okupio Picigin Band, a s Visa se oglasio sastav Kopito, a diskografi i publika postadoše svjesni činjenice da se na našim otocima nešto počelo događati. Umiralo se od bonace, ali na jedan sasvim drukčiji način, tih godina kao da se Jamajka primaknula jadranskim otocima. Bilo je kratko, ali silovito, nadahnuto i s puno boja. Može se još reći za otočki val da je uspomenu najduže držao Max Juričić sa svojim Ljetnim kinom svih ovih godina. Isti taj Max mi je u srijedu u Vintage Industrialu rekao kako je Žan Jakopač Bračem zamijenio Zagreb prije par godina i tamo ponovno pokrenuo Šo!Mazgoon.
Poznavateljima koncertnih prilika u Zagrebu ne treba previše objašnjavati pojam „riskantne srijede“, jer koliko je blizu ponedjeljku, toliko je i daleka od petka. Nije baš neka sreća svirati srijedom, no Šo!Mazgoon su bez problema napunili Vintage Industrial iako ih nije bilo „sto godina“. Nije ih zaboravila stara publika, ali se okupila i neka nova mlađa koja je možda ‘ubrala’ njihov novi nedavno objavljeni album koji nosi naziv „Albun“.
Kad je Šo!Mazgoon izašao na pozornicu, od članova benda sam pored Jakopača jedino prepoznao Vladeta Matulića, klarinetistu koji je godinama zajedno s Juričićem u Ljetnom kinu i po novom u sastavu Plesač Sporog Stepa. Otvorili su s „Gomma Natural“ i otočki val je počeo zalijevati Vintage Industrial.
Već na idućoj „Žena Žežena“ Žan je najavio prvog gosta, tj. svog sina Daga čiji bend D. zna svaka tinejdžerska duša koja je čula za Superval. Lako bi bilo reći da su otac i sin bili na pozornici kao prst i nokat, što se vjerojatno i očekuje u takvoj situaciji, ali Žan mi je prije koncerta rekao kako njegov odnos sa sinom nije mentorskog karaktera, već da je Dag poput njega samouk i da on zbog respekta ne želi vršiti utjecaj na sina koji bi mogao završiti na glazbenoj stranputici pored svih dobrih roditeljskih nakana. I sam kao otac dosta dvojim o tome koliko su pametni moji postupci prema vlastitoj djeci, no gledajući Žana i Daga kao dvojicu ravnopravnih glazbenika na pozornici, mogu samo zaključiti da definitivno ima puno toga pozitivnog u odnosu u kojem se ne pokušava utjecati na životnu strast juniora, a i glazbeno približavanje izgleda dolazi samo od sebe.
Kao novo pojačanje u postavi benda ubrzo se na pozornici pojavio i usnoharmonikaš Vedran Perkov, čiji će sastav Bilievo maslo uskoro predstavljati Hrvatsku na International Blues Challengeu, koji se svake godine održava u Memphisu, odnosno prijestolnici bluesa. Bez obzira što je Šo!Mazgoon kotrljao s tom dodatnom punoćom zvuka na pozornici, Žan je provocirao te trenutke riječima: „Jedva čekam da gosti odu, pa da možemo u miru svirati.“ „Jel’ to bračka gostoljubivost?“, začulo se iz publike, bit će da je to bio netko s Hvara.
No Šo!Mazgoon nije gubio na kvaliteti i zavodljivosti ni kao kvartet, jer kad je Jakopač u pitanju, uvijek se možete kladiti da on neće izaći na pozornicu s lošim sastavom. Uz to, Šo!Mazgoon su bili žedni svirke, obzirom da su probili dva sata bez problema nanizavši valjda tridesetak pjesama te večeri. Da je bend u uzletu svjedočio je solidan broj novih pjesama s „Albuna“ poput „Da nan bude lipo“, „Broški kauboj“, „Maške“ i „Između 2 bitke“, dok je pjesmu „Čovik od dima“ Jakopač najavio kao novu novu pjesmu koja će se vrlo brzo naći na novom albumu koji je u pripremi već za iduću godinu. Dakle, Šo!Mazgoon se ozbiljno vratio na scenu.
S približavanjem kraja službenog dijela zgusnuli su se hitovi kao što su „Otoče“, „Bokun litnje kiše“ i dakako „Zatočen“, da bi bis zatim donio old school obilatu minutažu s gotovo desetak pjesama. Zima samo što nije počela, no ugode ljetnih morskih večeri sinoć kao da nije bilo dovoljno. Izgleda da za otočki val vrijedi pravilo da nakon oseke dolazi plima.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
