Razgovor s osnivačem Haustora i Vještica, koji se nedavno vratio na scenu u bendu kojega je nazvao Sacher.
Uoči večerašnjeg koncerta (četvrtak, 7. studenog) u zagrebačkom klubu Boogaloo, Srđan Sacher progovorio je o okolnostima koje su ga ponovno dovele u žižu javnosti. Njegov bend Sacher nedavno je objavio prvi album „Biser, ambra, jantar“, koji je najavljen singlovima „Mene nikad nisi volila“ i „Vrijeme stalo“.
Osnivač Haustora i Vještica ovoga se puta okružio gitaristima Ivanom Beucom i Miljanom Bakićem, na bubnjevima je Dragan Brkljačić Faca, a pred mikrofonom je Filip Riđički.
Mjesecima se govorkalo da Vještice pripremaju novi album, i to s novim pjevačem. Na kraju ništa od Vještica, već se na sceni pojavio Sacher. Je li ta glasina imala temelja, odnosno je li se uopće razmišljalo u smjeru da se javnosti predstave nove Vještice ili je vaše prezime u nazivu benda bio plan od početka?
Te priče do mene nisu došle, očito je neki nesporazum. Vještice su u prvom redu bile moja suradnja s Borisom Leinerom, tako da taj bend više ne postoji otkad je on odlučio prestati se baviti muzikom.
Što se pjevača tiče… Postoji li razlog zašto sebe niste instalirali pred mikrofonom?
Tri su glavna razloga. Prvo nikad nisam baš bil sretan sa svojim pjevanjem, drugo, da bi pjeval i istovremeno sviral bas, moral bi previše modificirati bas liniju, a to ne želim. Treće i najvažnije, više mi se sviđa kako to pjeva Filip, nego kako pjevam ja.
Kako je Filip Riđički uopće upao uz priču, dijeli vas poveći generacijski jaz?
Poznam ga oduvijek, ali nisam znal da može pjevati jer sam mislil da je bubnjar i glumac. A onda sam ga čul pjevati u njegovom bendu Lika Kolorado, i to je bilo to.
Prve kritike albuma jednoglasne su u ocjeni da se ne radi o pokušaju života na staroj slavi, već o prepoznatljivom autorskom rukopisu. Ipak, press objave pred koncert u Boogaloou najavljuju i da ćemo čuti i ponešto Haustora i Vještica. Znači, ipak ne pokušavate pobjeći od prošlosti?
Točno, ne pokušavam pobjeći, niti sam ikad pokušaval. Ne dijelim pjesme na nove i stare, nego na pjesme koje dobro zvuče i hoću ih svirati, i one koje nismo uspjeli, ni mi ni bendovi prije, osoviti na noge, da se tako izrazim. Na primjer, pjesma “60-65” mi u izvedbi grupe Sacher zvuči puno bolje nego u izvedbi grupe Haustor. A „Stara slava“ će biti naslov i sadržaj sljedećeg albuma iduće godine.
Ne znam koliko ste vi to uspjeli objektivno sagledati, no zadnjih se godina (desetljeća) stvorio omaleni mit oko lika i djela Srđana Sachera, što ste i sami podgrijavali rijetkim glazbenim istupima. Koliki je pritisak nanovo pokretati karijeru u situaciji kad vas i publika i izdavači i mediji smatraju “legendom”?
Ne znam nikaj o tome jer nemam televiziju, nemam radio, ne čitam novine, na internetu provodim manje vremena nego u badecimeru, i nisam bil svjestan da sam “omaleni mit” i “legenda”. Ali nisam skroman čovjek. Ne pokrećem nanovo karijeru, nego sam nanovo u medijima. Meni značajni ljudi znaju kaj sam radil zadnjih dvadeset plus godina. A i sve se to može naći na internetu.
Ako zanemarimo onu priču o mačku, zbog kojega ste odustali od putovanja i opet ozbiljnije počeli svirati i skladati, što vas je uopće ponukalo na povratak na scenu?
Mačak. Ako mislite da je to spin, griješite. Sve je istina.
Kakav je dugoročni plan? Je li bitno samo ostaviti ovaj novi diskografski trag ili se kreće s koncertima, karijerom…?
Nemam kaj kretati nakon četrdeset godina, samo nastavljam medijski vidljiv dio karijere. Plan je snimiti pet ploča s ovom grupom, dapače su već dobrim dijelom snimljene, a jel bu se to ostvarilo, nije u mojim rukama. Biologija ima sve više dionica mojeg poduzeća.