Možda je grupa Stampedo najzapostavljenija na domaćoj sceni, no činjenica je da radi odlične koncertne štimunge i tako je bilo u četvrtak u Vintage Industrial Baru.
Ovi glazbeni veterani iz 90-ih predvođeni i dalje izvrsnom Ivankom Mazurkijević otišli su i korak dalje u odnosu na svoj prvi nastup u tom klubu prije godinu dana. Potpuna artistička nabrijanost, ali istovremeno i opuštenost bila je zamjetna već samim neuobičajenim početkom koncerta. Scenarij ili improvizacija? Moglo se postaviti to pitanje kad je basist, kontrabasist i prateći pjevač Stanko Kovačić (koji je kasnije tijekom koncerta u jednom trenutku poderao i set listu) na pozornici krenuo svoijm instrumentom dizati larmu prije nego li su izašli ostali članovi ove četvorke. A onda je sve grunulo s pjesmom „Stampedo“, ujedno i prvim singlom u karijeri. Dakle odmah u glavu, odmah s adutom.
No sve to bilo je prenaglo za feedback publike koji je uslijedio malo kasnije kad je Ivanka pauzu između pjesama pretvorila u urnebesni stand-up o ženskim problemima s borama kad se zađe u određene godine. A nije bila riječ o nečem unaprijed uvježbanom, njen instinkt za pozornicu kao i dugogodišnje scensko iskustvo, što u glazbi, što u teatru jednostavno je došao do izražaja, jer to je bila ona situacija kad se glazbenik (samo) želi osjećati ugodno na bini. „Energija“ koja je potom uslijedila bilaje katalizator dobrog raspoloženja.
No nije sve bilo u maniri onoga što bi se moglo okarakterizirati kao ‘tipični mambo-đambo’ koncert Stampeda s Tarzanima koji vise s grane, Braču i Bolu, jer su se stvari uozbiljile kako je vrijeme odmicalo i došao red na pjesme sa soundrtacka za „Kauboji“ i kad se Mrle iz Leta 3 pridružio Stampedu. Tu je Ivanka izvrsno poentirala u ulozi pjevačice koja itekako zna uhvatiti pažnju i izvan kabaretsko-zajebantskog okvira Stampeda.
Neumitno je bilo da će se koncert jednostavno morati na kraju pretvoriti u tulum, a vrijeme Ivankinog pauziranja bend je na pozornici iskoristio sviranjem obrada, počevši od Blurove „Song 2“ do Rammsteinove „Du Hast“ da bi potom slijedio još jedan završni premaz Stampeda kad se pjevačica vratila na pozornicu, jer tražilo se još. Htjelo se biti pregaženim, a Stampedo je propisno ispunio i izvršio tu želju. Ivanka i društvo ostavili su utisak kao da su kućni bend koji je standardnim repertoarom razvalo i raspjevao publiku, što je možda samo još jedna natruha o tome koliko su nam te pjesme već odavno u uhu, dok je s druge strane riječ o grupi koju se ‘standardno’ doživljava neozbiljnom. No na sreću Stampedo još uvijek ima publiku koja dobro zna razliku između diletantizma i osjećaja za humor. S takvima se stvarno može napraviti dobar tulum.