Gothic country susreće ambijentalnu filmsku glazbu, folk napjeve i novovalne plesne točke, a sve to skupa čini vrlo dobru kupusaru od albuma.
Stan Ridgway nekadašnji je frontmen novovalnog benda Wall of Voodoo, koji je početkom osamdesetih slavu stekao pjesmom “Mexican Radio”. Nakon tog uspjeha Ridgway je napustio bend i započeo solo karijeru albumom “The Big Heat” na kojemu se našla pjesma “Camouflage”, hit koji se još i danas ponekad zavrti u radijskom eteru. Riječ je o vijetnamskoj country priči o duhovima srodnoj baladi “Phantom 309” Reda Sovinea koja je kombinirala kaubojski stil i narativ “Ghost Riders in the Sky” sa produkcijom osamdesetih i u brojnim se zemljama diljem Europe probila u vrhove top ljestvica 1986. godine. Pietra Wexstun je Stanova supruga koja ima vlastiti bend Hecate’s Angels koji kombinira retro zvukove osamdesetih sa još starijom glazbenom tradicijom.
Bračni par već godinama zajedno objavljuje albume, a posljednji u nizu je “Priestess Of The Promised Land”, koji je začudno biće u svakom pogledu. Album je žanrovski, produkcijski i koncepcijski posvuda. Snimljen je uživo s Pietrom na klavijaturama i Stanom na gitari, a sadrži sve od gothic countryja, preko ambijentalnih instrumentala do folk napjeva i novovalnih plesnih brojeva. I sve funkcionira.
Naslovna pjesma koja otvara album govori o Aimee Semple McPherson, kontroverznoj evangelističkoj svećenici, jednoj od prvih propovjedničkih zvijezda, kasnije optuženoj da je izmislila vlastitu otmicu. Uvodni dio pjesme može se izravno nalijepiti na kraj spomenutog Ridgwayeva hita “Camouflage” (pokušajte) da bi priča o sestri Aimee krenula kao svojevrstan nastanak, sa izmještanjem radnje iz Vijetnama u Kaliforniju, a atmosferom srodnoj mraku sada već kultne prve sezone serije True Detective i njezine glazbene teme “Far From Any Road” u izvedbi The Handsome Family.
Nakon takvog snažnog country uvoda slijedi prvi od Pietrinih svemirskih instrumentala skladanih za film, pa plesna točka “Slippin’ Sideways” u kojoj Stan pjeva uz pratnju sintesajzera. Zatim je tu i folk balada “Pirates” koja se u drugačijem miksu nalazi i na netom objavljenom albumu Hecate’s Angels, “All that Glitters”. Da nered bude potpun valja ubaciti i jednu live snimku, naravno. Ovdje je to “Talk Hard”, nakon koje slijedi još jedan miks stare pjesme. Riječ je o “Half Way There”, vjerojatno najbolje pjesme sa albuma “Neon Mirage” iz 2010., koja zvuči kao mješavina Loua Reeda i Billy Joea Shavera. Jedna od boljih pjesama svakako je i mračna “All For Love” sa zlokobnim cviležom usne harmonike i distorziranim vokalom koja bi mogla poslužiti kao savršen soundtrack za kakvu filmsku scenu uz crvene lampe u nekom noćnom klubu na američkom jugozapadu.
I kako sad produkcijski spojiti sve nabrojene proturječnosti koje su se našle na “Priestess Of The Promised Land”? Najveće je čudo da sav taj DIY lonac starog i novog, studijskog i živog, akustičnog i elektroničkog itd., uspijeva zvučati kao album više nego nabacani kaos svega i svačega. I još k tome kao album itekako vrijedan slušanja.
Ocjena: 7/10
(A44o Media, 2016.)