Album koji u skoro 60 minuta materijala nema nijednu slabu točku.

Veliki bendovi koji ponovno ulaze u igru poslije jako duge pauze imaju manje-više slične ambicije. Nije riječ samo o podebljavanju salda na bankovnim računima. Cilj je pokazati svima da su opet onakvi kakvi su bili u svojim najboljim godinama. Rijetki su na tom polju u zadnje vrijeme posložili impresivnije slike i postigli uvjerljiviji rezultat od Stereolaba s povratničkim albumom „Instant Holograms on Metal Film“.
Objavljen uoči europske turneje, koja ih 14. lipnja napokon dovodi u Zagreb na pozornicu Tvornice kulture, jedanaesti studijski LP kultnog englesko-francuskog sastava zvuči kao višestruki flashback u kasne devedesete. U ono razdoblje koje su londonski indie rock doajen Tim Gane, danas prijavljen na berlinskoj adresi, i njegova pariška partnerica Laetitia Sadier obilježili briljantnim izdanjima „Emperor Tomato Ketchup“ „Dots and Loops“ i „Cobra and Phases Group Play Voltage in the Milky Night“.
Iza njih je kao trajna vrijednost ostao eklektičan retro-futuristički miks nafilan utjecajima hipnotičkog 70’s krauta, UK art rocka, francuskog 60’s popa, brazilskog tropicalisma, cosmic disco funka i lounge jazza, obogaćen zvukovima analognih Moog synthova, teremina, vocodera i efekata pokupljenih iz foršpana starih SF filmova.
Njihove su ploče dodatno uokvirili kompleksni tekstovi inspirirani suvremenom filozofskom literaturom, katkad površno interpretirani kao marksistički, zapravo više protkani situacionističkim stavovima i nadrealističkim simbolima. CoBra i Phases Group iz naslova šestog albuma evocirali su dvije znamenite frakcije europske umjetničke avangarde.
Stereolab je u samom početku, na nastupnom albumu „Peng!“ i kompilaciji ranih singlova „Switched On“, bio jedan od tipičnih gitarističkih post-Velvet Underground bendova. Dobar u svojoj klasi, ali realno nikad toliko dobar kao Yo La Tengo. Trećim albumom „Mars Audiac Quintet“ poslao je jasan signal da bi mogao dobaciti puno više i dalje, a na četvrtom albumu „Emperor Tomato Ketchup“ dogodio se najveći skok i započelo je zlatno doba Stereolaba. Antologijski „Dots and Loops“ i „Cobra and Phases Group Play Voltage in the Milky Night“ zapamćeni su kao njihovi najbolji albumi prema svim kriterijima.
Možda bi u nastavku karijere bilo još takvih ostvarenja da se Laetitia Sadier i Tim Gane nisu privatno razišli. Njihova veza pukla je 2002. godine i to nije odmah rasturilo bend, ali jest znatno umanjilo vrijednost kasnijih izdanja „Chemical Chords“ i „Not Music“. Stereolab je rasformiran 2009. godine pa su Gane i Sadier imali više nego dovoljno vremena da zaborave nekadašnje svađe i vrate se na scenu kao besprijekorno uigran autorski tandem.
Novu petočlanu postavu upotpunili su mlađi muzičari koji ih od 2019. prate na koncertima, bubnjar Andy Ramsay, basist Xavi Munoz i klavijaturist Joe Watson, od trojice pridošlica svirački možda najviše involviran u nove studijske trake. Međutim, glavne uloge su još jedanput podijeljene između Laetitie i Tima. Zajedno su napisali 11 novih pjesama, dok „Elecrified Teenybop“ i kratki synth intro „Mystical Plosives“ nose samo Timov potpis.
Prvi najavni singl s retro kraut disco temom „Aeiral Troubles“ dao je naslutiti kako bi reformirani Stereolab mogao posegnuti za pojednostavljenim formama i uskladiti se sa standardima današnje mainstream pop produkcije, ali to je izgleda bio samo jednokratni manevar da se dobije pjesma pogodna za radijski eter.
Već su naredni singlovi „Transmuted Matter“ i „Melodie Is a Wound“ potpuno rekonstruirali sliku i zvuk starog Stereolaba, a onda je počelo superiorno zakucavanje na albumu „Instant Holograms on Metal Film“ koji u skoro 60 minuta materijala nema nijednu slabu točku. Jedini je problem iz ovako bogate zbirke istrgnuti nešto što zaslužuje specijalnu preporuku kao najjača pjesma. U prvom preslušavanju albuma to baš i ne uspijeva, ali u drugom se ipak izdvaja grandiozna šestominutna kompozicija „Immortal Hands“.
Povratak godine? Vidjet ćemo u Tvornici.
Ocjena: 9/10
(Warp, 2025)