Intervju s legendarnim američkim gitaristom koji uskoro nastupa u Šibeniku.
Bend SatchVai nastupa dva dana na šibenskoj tvrđavi sv. Mihovila, 1. i 2. kolovoza. Na jednoj gitari je gitaristička ikona Joe Satriani, a na drugoj još jedna gitaristička ikona – Steve Vai, muzičar koji u životopisu može nabrojiti da je svirao sa Frankom Zappom, Davidom Leejem Rothom, Public Image Ltd, Whitesnakeom, Ozzyjem Osbourneom, no najpoznatiji je uvijek bio kao – Steve Vai. Ovog američkog glazbenika, koji je nekima najpoznatiji po filmskoj ulozi đavoljeg gitarista u “Crossroads”, dobili smo nakratko na videopozivu ne bi li najavili koncerte u Šibeniku, pohvalili se malom ekskluzivom, a možda i nešto izvukli iz njega…
Dolazite u Šibenik, grad za koji vjerojatno nikad prije niste čuli. Daje li vam to nekakvu dozu uzbuđenja ili su se već svi gradovi, nakon svih ovih godina, stopili u jedan?
Steve Vai: Zapravo, jedna od stvari koje najviše volim u ovom životu glazbenika, je što imam priliku upoznati jedinstvene kulture i različita mjesta. Kad sam u devedesetima počeo putovati kao solo glazbenik, pokušavao sam doći do nastupa u istočnoj Europi, u Poljskoj ili Hrvatskoj, što tada nije bilo baš lako. Navaljivao sam na svog booking menadžera, a on me uvjeravao da u te krajeve nitko ne ide. Mene je nekako privlačila ta ideja. Umjesto toga, uspio sam postati prvi američki glazbenik koji je nastupio u Kini sredinom devedesetih, a u to vrijeme sam svirao i u Rusiji. Uvijek se radujem mjestima na kojima nikad nisam bio pa kad sam vidio da piše Šibenik u rasporedu turneje, to me razveselilo.
Uz vas će na biti biti Joe Satriani, još jedan gitaristički heroj stare škole. Kako ste se spojili u bend SatchVai?
Steve Vai: Joe i ja smo prijatelji preko 50 godina. Postao je moj učitelj gitare kad sam imao 12 godina, to je trajalo tri ili četiri godine. Ostali smo u kontaktu i svirali zajedno kad god bi se ukazala prilika, a tijekom godina imali smo neke stvarno dobre projekte, poput G3, a gostovali smo puno puta i na albumima nekih drugih izvođača. Ali, zapravo, nikad nismo zajedno sjeli, napisali muziku i snimili je. Prvo smo krenuli na američku turneju kao dva benda, moj i njegov, a onda smo odlučili spojiti ta dva benda i imati samo jedan. Osmislili smo zbilja prekrasan koncept; prvo samo zajedno na bini, onda ja sam sviram neke svoje stvari, pa Joe svira svoje, pa se opet udružimo. Zapravo, većinu večeri smo zajedno na sceni. Cijela priča je nadmašila sva naša očekivanja, obožavatelj i mediji su od početka na našoj strani.
Bio vam je, dakle, učitelj i dugogodišnji vam je prijatelj. No jeste li ga ikad smatrali konkurencijom?
Steve Vai: Hm, teško je svog mentora smatrati konkurencijom. Joe je uvijek bio vrhunski gitarist, svima nama on je bio uzor, iako je stariji od mene tri godine, ali to je velika razlika kad si mlad. Tako da je, zapravo, veći užitak ići kroz život i cijelo vrijeme imati nekoga na koga se možeš ugledati i tko te inspirira, nego se natjecati s njim. Naravno, ja sam samo čovjek sa svojim egom, bilo je razdoblja u našem odnosu kad sam osjećao da se nadmećemo na psihološkoj razini. Joeova glazba je pristupačnija od moje i kao takva može doprijeti do šire publike, zato je prodavao više ploča od mene, pa sam u nekim trenucima želio da mogu napraviti biznis kakav on radi. Ali tako sam se osjećao i prema Madonni.
Prije dobrog biznisa trebalo bi napraviti koju dobru pjesmu. Kakav je vaš kreativni proces, čujete kompoziciju u glavi ili vrtite akorde pa se nekad dogodi nešto?
Steve Vai: Sve su te varijante uključene u kreativni proces, jer inspiraciju ne želiš ograničavati. Nekad će netko napisati pjesmu dok mu se u glavi razvija priča vezana za njegov život ili će jednostavno fantazirati. o nečemu. I sve će to pokušati izraziti i muzički i emotivno. Kod mene sve to počne s idejom ili muzičkom skicom, ali često se dogodi da se najbolje pjesme samo stvore ispred mene, kao da se “downloadaju” u moju svijest, odmotaju mi se kompletno u mislima, a da prije toga nisam zapisao nijednu notu.
To se valjda naziva naletom inspiracije…
Steve Vai: Da, ali nije tako jednostavno. Na mom posljednjem albumu “Inviolate” postoji pjesma “Little Pretty”, odsvirao sam akord, pa onda još jedan, i atmosfera koju sam tada osjetio ocrtala je čitavu skladbu. A jednom kad dobiješ taj osjećaj, kad osjetiš koje su melodijske i harmonične “namjere” pjesme, sve se ostalo posloži samo od sebe. Zato nikad ne pokušavam kontrolirati ili ići kontra tog osjećaja, jer tada to neće funkcionirati. Isto tako, pjesma “Teeth of the Hydra”, gdje sviram tu ludu gitaru s tri vrata, cijeli koncept mi je došao u trenutku, kompletno upakiran. A cilj je uvijek jedan te isti: napisati slušljivu, pristupačnu pjesmu s lijepom melodijom. Melodija mora biti snažna, mora predstavljati dušu cijele pjesme, barem u mom slučaju. Što se tiče “Teeth of the Hydra”, trebalo je sedam godina da je snimim. Naime, prvo je trebalo napraviti tu gitaru koja ima vrat sa sedam žica, vrat s dvanaest žica te bas vrat, baš onako kako sam je vidio u viziji, onda sam trebao pronaći vremena da radim na njoj, snimim je i uvježbam. Bilo je izuzetno zabavno.
A što kažete na nove generacije gitarista, ima ih po YouTubeu i TikToku koliko hoćete i svi rasturaju. Imate li osjećaj da se nešto izgubilo u tom moru tehniciranja?
Steve Vai: Uvijek se rađaju novi ljudi koji će na raspolaganju imati razne mogućnosti i alate. Mislim da za postati dobar muzičar, postoje tri različita aspekta. Prvi je tehnički, jer moraš razviti nekakvu tehniku, bilo da želiš biti virtuoz ili svirati akorde u maniri Boba Dylana. Drugo je razumijevanje glazbe, sposobnost da razumiješ kako note i skale funkcioniraju. To shvaćanje jezika glazbe je bazična stvar. I treće je imaginacija. Svi muzičari posjeduju sva tri aspekta, ali u različitim omjerima. Spomenuo sam Dylana, on ne treba puno gitarističke tehnike da izrazi ono što želi. Zato je u imaginaciji nevjerojatan, u tom pronalaženu jedinstvenog glasa unutar sebe. Kad vidim novog gitaristu na sceni, ne želim odmah biti kritičan, ali moj um odmah primijeti da im je tehnika uglavnom na jako visokoj razini, ali svi ostali aspekti i nisu baš.
Zato možda i ne postoje više gitaristički heroji, “bogovi” poput Pagea, Blackmorea, Hendrixa, pa onda i Satrianija, Malmsteena, vas… Nekako mi se čini da je zadnji takav bio Slash. Naravno, vrhunskih gitarista uvijek ima, ali nekako je prizvodnja “bogova” stala. Ili je stvar u medijima?
Steve Vai: Stvar je u tome da, na kraju krajeva, morate pisati i svirati kvalitetnu glazbu, bez obzira kakvu tehniku imate. Morate stvarati muziku na koju će ljudi reagirati. Kad ste već spomenuli Slasha, on nije samo vrhunski gitarist, iza njega su “Welcome to the Jungle”, “Paradise City”, “Sweet Child of Mine”, sve te fantastične pjesme koje su izdržale test vremena. To vidite i kod Hendrixa, Pagea, Blackmorea, svih tih ljudi koje smatramo gitarističkim herojima. Svi su oni, za razliku od mnogih današnjih mladih gitarista, uz tehniku imali i kreativni intelekt koji je u stanju stvoriti pjesmu koja nam dira u dušu. Danas postoji zaista mnogo glazbenika koji rade čuda s gitarom, no privlačnost njihovih pjesama nije velika.
Istječe nam ovih 15 minuta koje imamo na raspolaganju, pa da preskočimo nekoliko pripremljenih pitanja i završimo s jednim aktualnim: hoće li umjetna inteligencija naštetiti glazbi?
Steve Vai: Neće. Umjetna inteligencija će samo ispunjavati nečije namjere. Ona je kolektivna svijest čovječanstva i kao takva može kombinirati sve što zna na impresivne načine, ali nikad neće biti unikatno kreativna. Jer to zahtijeva ljudsku maštovitost. Ja volim upotrijebljavati AI, pomaže mi u procesu stvaranja, ali kao ljudsko biće uvijek imam potrebu stvoriti nešto svježe i novo. A ona to ne može.
(Tekst objavljen na portalu Šibenski.hr, prenosimo ga uz dopuštenje autora.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
