Nisam imao prevelika očekivanja, prvenstveno zato što sam strahovao da će mi beskrajno soliranje dosta brzo postati monotono i naporno.
Početak moje priče sa Steveom Vaijem seže još u zadnje godine bivše nam države, kada sam ga, kao na hard rock i heavy metal ozbiljno navučeni osnovnoškolac, primijetio u videospotu za novu verziju “Fool for Your Loving” tadašnjih mi favorita Whitesnake. Ubrzo sam nabavio i pripadajući album “Slip of the Tongue” te, možda još i važnije, VHS kasetu s kopijom filma “Crossroads” u kojem se nalazi i ona slavna scena gitarističkog duela između Vaija i Ralpha Macchija. Bilo je to i više nego dovoljno da glavnog junaka ove priče nakratko proglasim svojim najnovijim idolom, posebno nakon što sam se upoznao i s ostatkom njegovog CV-ja u kojem su stajali i angažmani u pratećim bendovima Davida Lee Rotha i Franka Zappe.
Narednih godina počeo sam temeljitije proučavati punk te otkrivati alternativni rock sa svim njegovim vrstama i podvrstama, što je moje dojučerašnje hard & heavy heroje i njihova ultrabrza, tehnički savršena sola u rekordnom roku otpuhalo u zaborav.
Tri desetljeća kasnije, Steve Vai je ponovno navratio do Zagreba u sklopu turneje na kojoj predstavlja aktualni album “Inviolate”, a ja sam, uglavnom iz nostalgičnih pobuda, odlučio otići na koncert. Iako spomenuti materijal spada među najbolje u njegovoj karijeri, moram priznati da nisam imao prevelika očekivanja, prvenstveno zato što sam strahovao da će mi beskrajno soliranje dosta brzo postati monotono i naporno.
Tako je donekle i bilo premda ne mogu reći ni da sam se loše proveo.
Večer u dobro ispunjenoj maloj dvorano Doma sportova otvorile su aktualna “Avalancha” te “Giant Balls of Gold” sa 22 godine stare koncertne ploče “Alive in an Ultra World”, dok mi je prvi stvarno izuzetan trenutak bila izvedba “Tender Surrender” u kojoj je moguće prepoznati i tragove velikog Jimija Hendrixa, preciznije njegovih balada tipa “Little Wing” ili “Bold as Love”. Općenito, sinoć sam najviše guštao u laganijim temama poput “Greenish Blues”, “Whispering a Prayer”, „I’m Becoming i “For the Love of God” jer smatram da iskazuju puno veći i impresivniji rast od onih koje bismo mogli opisati kao ‘red riffova, red spektakularnih sola’.
Vai je zabavan i simpatičan showman koji u svom arsenalu ima valjda sve poze i trikove gitarističkih heroja, a svoju solo točku imala su i trojica članova pratećeg sastava među kojima je najupečatljivija bila ona bubnjara Jeremyja Colsona, što mi je predstavljalo nemalo iznenađenje s obzirom da smatram kako je ‘drum solo’ jedna od najvećih budalaština kompletne rock povijesti.
Stage je bio jednostavno, mada efektno koncipiran s videozidom na kojem su se vrtjeli filmovi inspirirani nazivom određene skladbe, a vrhunac čitavog nastupa bila je „Teeth of the Hydra“ izvedena na trostrukoj gitari zvanoj hidra koju je Steve u suradnji s Ibanezom sam i osmislio. Osim vizualnog dojma, riječ je i o jednoj od žanrovski najeklektičnijih Vaijevih kompozicija, znatno široj od uobičajene mu hard rock/metal baze. Isto se u određenoj mjeri može reći i za čitav posljednji album na kojem se, primjerice, našla i „Candlepower“, na trenutke bliska čak i smooth jazzu.
Trajanje od preko dva sata je za potpisnika ovih redaka ipak bilo malo previše, posebno jer su gotovo sve brže stvari skladane i izvedene po istom principu. Sudeći po gromoglasnom aplauzu po završetku baš svake od njih, moguće je da sam u toj procjeni prilično usamljen premda se u publici našlo i dosta onih koji su Vaijeva sola doživjeli kao idealan soudtrack za pričanje. Hvalevrijedan otklon od šprance dobili smo uoči bisa kada je „For the Love of God“ opernim vokalom otpjevao za zvuk zaduženi tehničar Danny G.
Sve u svemu, solidan koncert koji bi mi nedvojbeno ostavio i bolji dojam da sam skloniji takvom vidu instrumentalnog rocka i likovima poput Vaija i nekadašnjeg mu mentora Joea Satrianija. Ali zato sam siguran da bi se klinac s početka ovog teksta potpuno raspametio.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
