Frontmen kultnih, ali nikad dovoljno slavnih Dream Syndicate, Steve Wynn, nastupio je sinoć u ugodnoj atmosferi na sjedećem koncertu u zagrebačkoj Močvari.
Nakon što je predvodio Dream Syndicate tijekom cijelih osamdesetih, u lansiranju solo karijer Stevea Wynna, gostujući mu na albumima, sudjelovali su članovi bendova kao što su Concrete Blonde, Giant Sand, Los Lobos, pa čak i R.E.M., no iz nekog razloga zaslužena slava mu je izmicala. Je li ga obilježila činjenica što ime i prezime dijeli sa nepopularnim multimilajerderom koji je odnedavna i jedan od glavnih savjetnika predsjedničke kampanje Donalda Trumpa? Vjerojatno nije, no kako bilo, Wynn je pokretao mnogo projekata, pogotovo u posljednjem desetljeću, kada solo albuma i nije imao, osim jednog sa kućnim snimkama i drugog sa obradama Boba Dylana.
Stoga je na neki način turneja na kojoj nastupa sam s gitarom na pozornici pomalo i iznenađujuća. No, izostanak novog materijala uvijek nudi i slobodniji pristup koncertu i setliste potpuno otvorene za sve, pa smo imali prilike čuti i pjesme Dream Syndicatea i Miracle 3 usporedno sa Wynnovim solo uradcima. Tako je koncert otvoren sa upečatljivom “Follow Me”, na koju se naslonila “That’s What You Always Say” Miracle 3 i “Merritville” Dream Syndicatea. Taj ritam je nastavljen do polovice koncerta, a drugi dio sastojao se isključivo od pjesama iz solo karijere, da bi regularni dio završio sa najvećim hitom s prvijenca svog najslavnijeg benda, pjesmom “The Days of Wine and Roses”.
Na bisu se vratio trorednoj shemi s otvaranja koncerta, a vrhunac je predstavljala žestoka izvedba “Anphetamine” Miracle 3. Na trenutak kad je izvadio usnu harmoniku, zatitrala je nada da će publika biti počašćena izvedbom nabolje manje poznate Dylanove pjesme, “Blind Willie McTell”, no ništa manje lijepo nije zvučala ni “Tell Me When It’s Over” kojom je ovaj prilično velik set za jednog čovjeka (18 pjesama) okončan. Ukratko, Wynn je sjajan kantautor, vrstan glazbenik i izvođač koji s potpunom lakoćom prelazi iz područja mračne blade u žešći i agresivniji zvuk, tako da njegov nastup ne zapada u monotonost koju bi netko možda mogao očekivati u nedostatku pratećeg benda.
Odličnim se pokazao i izbor predgrupe. Zvonka Obajdin, majčinska figura scene okupljene oko Studija Radost ujedno je i stup potporanj velikog djela ovdašnjih glazbenih događanja, pa je unatoč određenom strahu u početku bilo olakšanje vidjeti ugodan broj okupljenih na nastupu Svemira. Kada se piše o Svemiru, često se (s razlogom) fokus drži na Zvonki kao kantautorici, ali ne smije se zanemariti jednako bitan zvuk njenog benda koji stvara ugođaj sličan finom nešvilskom countryju kakav na našoj sceni nemamo često priliku čuti. Odvalili su odmah “Savom”, zasvirali nešto starijih stvari (isticala se svakako izvrsna izvedba prve pjesme Svemira, “Ne sjećam se kiše”), ali i singlove s nadolazećeg, trećeg albuma “Zmajev dah” i “Iz daljine”. Svemircima želimo puno sreće i da objave taj novi album ipak prije roka od godinu dana, koji si je Zvonka sinoć, ugrubo zadala.