Stjepan Juras ‘U malom vrtu raste divlji plod’ – o svemu puno

Neki bendovi imaju publiku. Neki sastavi imaju fanove. Neke grupe imaju apostole. Divlje jagode spadaju u potonju skupinu i ne čudi što je jedan od neskrivenih sljedbenika odlučio napisati knjigu koja je dobila epitet autorizirane biografije benda.

Stjepan Juras ‘U malom vrtu raste divlji plod – bografija Divljih jagoda’

Autor knjige Stjepan Juras je marljivo skupljao građu, izjave i svjedoke vremena za knjigu, svoja su mišljenja u knjizi dali gotovo svi značajniji protagonisti nekadašnje jugoslavenske rock scene. Iako ni po čemu nije protagonist nekadašnje jugoslavenske rock scene, u knjizi se našlo ime i prezime autora ovog teksta kome Juras pripisuje izjavu koju nisam ni rekao, ni napisao jer u doba kada datira dotična izjava, nisam pisao o muzici. To nije Jurasova krivnja ni odgovornost, već je posljedica nesporazuma i tehničkih problema na portalu za koji sam pisao u periodu od lipnja 2008. do svibnja 2019.

“U malom vrtu raste divlji plod” je knjiga koja se razlikuje od ostalih rock-biografija. Ona je vjerojatno najdetaljnija biografija koju sam ikad držao u rukama, a držao sam svašta, što u startu Jurasa kandidira za peticu iz zalaganja. Opsežnost je dvosjekli mač, što će uočiti svatko tko čita Jurasovu knjigu. Probijanje kroz šumu izjava, intervjua i podataka traži visok stupanj discipline i pažnje. Prohodnosti knjige ne pridonosi sitan font teksta. Teško je zamisliti da Juras nije uspio ili mogao skratiti knjigu, jer baš sva razmimoilaženja i čašćenja od strane bivših članova nisu baš toliko bitna da im se posvećuje tolika pažnja.

Divlje Jagode – druga polovica 1980ih (Foto: promo)

Stil pisanja knjige je na nivou pučkog pripovijedanja, s mnogo digresija, autor ne bježi od upotrebe kolokvijalizama, tako da će se nestrpljivijima javiti ideja da ovu knjigu treba snimiti u audio format, otići u birtiju, naručiti nešto za popiti, staviti slušalice i upijati dogodovštine ambicioznog bišćanskog gitarista Seada Lipovače i njegovog sastava. Ono što je jasno nakon prve pročitane stranice knjige je da Stjepan Juras voli Divlje jagode i knjigu piše za ljude koji također vole taj sastav na sličan način kao i Juras. Upravo je ljubav prema Jagodama lakmus papir – volite li Jagode, vjerojatno će vam i knjiga biti dobra i obrnuto. Malo je vjerojatno da će “U malom vrtu raste divlji plod” nekog preobratiti, oni koje Jagode ne zanimaju neće imati strpljenja za sve detalje i digresije.

Knjiga “U malom vrtu raste divlji plod” polazi kronološki, od albuma do albuma, stavljajući u kontekst događanja oko sastava. Pikanterija ima dosta, jedna od dražih je kako su članovi Jagoda dobili hrvatsko državljanstvo, a jedna od manje dražih je objašnjavanje navođenjem kompletne prepiske zašto bivši član nije htio sudjelovati u projektu stvaranja biografije Divljih jagoda. Glavna uloga u knjizi pripada Seadu Lipovači Zeletu, i čini se da je Zele svoj “posao” odradio dobro – pristao je biti pod povećalom i analizom, što nije najugodnija stvar na svijetu.

Izdavanje ovakve knjige doduše zatvara poglavlje biografskog pisanja o Divljim jagodama, ali otvara mogućnost pisanja knjige sažetijeg sadržaja predloženog naslova: “Divlje jagode za početnike”.

(Divlje jagode legacy project, 352 str. 2020.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X