U Vintage Industrial Bar za osam dana dolaze uskrsli pioniri hrvatskog dooma Umor i stoner veterani s friškom pločom pod remenom, Stonebride, pa smo s njihovim predstavnicima razgovarali o tome gdje se nalaze danas nakon više-manje dva puna desetljeća otkako su stupili na scenu.
Sljedeći tjedan, točnije u srijedu 29. siječnja, u Vintage Industrial Baru očekuje nas nastup dvaju bendova koji ponosno nose tituli vetarana i pionira stoner i doom scene u Hrvata. Riječ je o Umoru koji je sad već gotovo cijelo desetljeće proveo u hibernaciji, te Stonebridea koji također nekoliko godina nije nastupao dok su pripremali svoj lanjski povratnički album “Smiles Revolutionary”.
“Nakon dvotjedne europske turneje 2014. smo usporili i zamrli, rekao bi čovjek da smo se umorili, postajalo je sve teže i teže balansirati između posla, obitelji i turneja, stoga smo ubacili u nižu brzinu i na poslijetku stali. U ožujku 2017. smo zadnji put koncertno nastupali, objesili kabele o klin,” kaže Branimir Božak iz Umora. “No, kao što boksači ne znaju izaći iz ringa na vrijeme, nego se prije ili kasnije vrate, tako smo se i mi negdje početkom 2021. ponovno počeli nalaziti, svirati i skidati hrđu sa instrumenata.”
Stjepan Kolobarić iz Stonebridea kaže da se njihova “stara mladenka” još uvijek dobro drži na nogama, iako je na sceni već punih dvadeset godina. “Nikad bolje,” točnije. Polovica od ta dva desetljeća prošla je između njihovih posljednjih dvaju studijskih albuma “Heavy Envelope” i aktualnog “Smiles Revolutionary”, a u međuvremenu su se oglasili samo mini albumom “Animals on Display”. Pitali smo ih čime su se u tih deset godina zabavljali.
“Zabavljali smo se i bavili surovom realnošću te svakodnevnim životima, pomiješanih sa ponekad suludim vremenskim okvirima i rasporedom gdje dan ponekad nema jednostavno dosta izmišljenih sati”, kaže Kolobarić. “Pokušavamo čuvati zdrav razum putem, ostat normalni (u glavi prije svega), provoditi vrijeme s bliskim ljudima i obitelji, biti kreativni i ne ispuštati Nevjestu iz ruku.”
Božak pak kaže da u njihovih deset godina neaktivnosti promjena u sastavu nije bilo. U pitanju je ista četvorka. “I ostat će,” dodaje. No, zanimalo nas je koliko im se zvuk promijenio u odnosu na ono što su svirali dok su još redovno nastupali u prošlom desetljeću.
“Zvuk benda se uvijek nekako mijenja jer su gitaristi najgore vrste životinja i ja uvijek nešto mijenjam, a nakon 2017. sam prodao skoro sve, od pojačala do pedala, pa sam 2021. naravno krenuo nazad kupovati opet… I to sve isto kao što sam imao i prije, jer nakon svih tih godina, ispada da ono što je funkcioniralo još prije desetak godina, na kraju najbolje i ne treba dirati nešto što već funkcionira, kakvo god da jest.”
Za koncert u Vintageu najavljuju i premijerno ukazanje nekog novog materijala. “Izvodit ćemo dvije nove pjesme, otkad smo se okupili ponovno, stalno rovarimo nešto novo, no kako nema više pritiska da se nešto mora napraviti, tako je i tempo opušteniji.”
S druge strane, Stonebride je na svom novom albumu napravio značajan, “prilično velik” odmak u zvuku u odnosu na svoje ranije radove: “Više od pola albuma je snimljeno uživo, od toga pola pjesama su first takeovi. I mi smo ostali u čudu! Ali, valjda se sve poklopilo i tako je moralo biti.” Poznati zvučni potpis je zasigurno prisutan, kaže, ali pomalo neočekivan i uzbudljiv. “Volimo misliti da nikad ne prestajemo muzički sazrijevati. Fantastičan je put otkrivanja i slaganja dijelova. Opet, s druge strane, to nam je vrijeme nastanka i snimanja albuma baš bilo sjebano! Ponajviše na osobnim nivoima. Sva smo četvorica lovili krivine raznim izazovima.”
Izazovni period je potrajao. “Dosta se iz iskustva prenijelo i utjecalo na finalnu ideju materijala, pogotovo u tekstovima. Zvučna egzibicija nam nije bila problem. Toliko smo ideja ostavili sa strane da vrlo brzo idemo snimat nešto tj. opet u svojevrsni eksperiment da vidimo kojim ćemo putevima dalje. Jako se veselimo tome.”
Pitali smo Božaka je li koncert u Vintageu samo nastup “legacy acta” ili imaju dovoljno snage za povratak napozornice u zemlji i sujedstvu. “Nikad ne reci nikad,” kaže. Po pitanju europskih turneja, nije siguran da se takvo što može ponoviti ponoviti. “Nije više isto vrijeme i nemamo više iste živote i obaveze kao kad smo imali dvadesetak godina. No, recimo, Swans su ušli super glazbeno razdoblje kad su prošli pedesetu, tako da ne vidim vrijeme kao nešto što definira kreativno razdoblje. George Foreman se vratio u boks sa 37 godina i postao svjetskim prvakom ponovno sa 45, tako da drugi vjetar uvijek postoji. Možda postoji još nešto u ovih glavama vrijedno sviranja. Stare boksače brzina napusti u starosti, ali snaga ne, sva sreća, mi sviramo sporo, tako da nam ta analogija ide na ruku.” Koncerata u regiji bit će još, no ne mogu još izlaziti s time u javnost.
Stonebride titulu pioniri stonera i dooma na ovim područjima “prihvaćaju za dobrobit rock čovječanstva”, a drže da su njihovi žanrovi i dalje u dobrim rukama na ovdašnjoj sceni. “Scena teškog zvuka i sporosti živi, u svim oblicima”, kaže Stjepan. “Svakako su zastupljeni i u potpunosti podržavamo mlađe generacije da vrše sonični pritisak na sebe kroz mjuzu, kreativu i prijateljstvo.”
Koliko god su im neke stvari lakše i dostupnije, toliko se i sami trude stvarati svoj put i prilike, raditi nešto kvalitetno i prožeto kolektivnim duhom prihvaćanja i glazbe. Dobra se kuća gradi od temelja, pardon, rifova. Nek im sve sja po putu!” poručuje Kolobarić, te iz glave nabacuje neka imena na koja je pritom mislio: “Doom Temple, 10kre, Bongorodica, Rifftree, Left to Starve, The Freak Folk of Mangrovia, Wizard of Stone Mountain, The Spawn of No-Thing, Acid Hags, Drone Hunter i mnogi drugi.”
Branimirove projekcije po pitanju povratničkog studijskog materijala zvuče optimistično. “Nadam se da ga moglo biti u 2025., jer ideja ne nedostaje, prostoriju za probe imamo, nekakav svoj kutak u kojem nema vanjskih distrakcija i svakodnevnice. Teška su vremena, nuklearni holokaust vreba iza ugla. Umor je prikladan za današnje doba.” Isto tako i Stonebride je sad s novim albumom spreman na puni povratak na pozornice. Ustvari, kažu da nikad nisu ni otišli. “Predajemo se plimi do kraja,” poručuje Stjepan.
Dopustite i vi da vas teška plima zvukova Umora i Stonebridea ponese sljedeću srijedu u Vintage Industrial Baru.
(Intervju je nastao u sklopu suradnje s Vintage Industrial Barom)