Protresli s Yurijem, frontmenom benda sve detalje oko nastanka novog albuma grupe, turneji u inozemstvu i projektu Golem, a iako je marihuana bila u neku ruku nezaobilazna tema, nametnule su se i neke druge; one o tome kako izgleda današnja Dalmacija u sudaru realnosti i tradicije, počevši od azbesta pa do klapa.
Imaš li osjećaj da pjesme vas domaćih iz Splita, primjerice St!llnessa, TBF-a, Dječaka dopiru uopće do ljudi u Splitu i mijenjaju njihov način razmišljanja?
Ivan Jurić Yuri: Mislim da mi sa svojom glazbom najviše dopiremo do ljudi koje ja nazivam sličnomišljenicima i da im mi k’o neki medij koji se pojavljuje u novinama, na TV-u, internetu, služimo kao utjeha. Ono: „Aha ima još nekih ljudi koji misle ko ja“. Volia bi da nekim mladim ljudima koji tek stasaju usadimo neki, ne mora značit da je naš pogled zdraviji, ali neki drugi pogled od onoga što im se nameće.
Na posljednjoj pjesmi „Samo još jedan blues“ govoriš o aktualnim splitskim problemima, a ubacio si i malo dalmatinske pisme.
Ivan Jurić Yuri: Tekst pjesme „Samo još jedan blues“ je rekvijem za mog pokojnog oca i jedna oda Vranjicu, malom mistu koje je industrijalizacijom potpuno uništeno, u kojem ljudi umiru od azbestoze i raznoraznih pizdarija. Koristio sam pismu Ljube Stipišića „Dalmatino povišću pritrujena“. On je muzički usko vezan uz moju obitelj. Mog je oca učio svirati harmoniku u harmonikaškom ansamblu. Stric Marinko piva u klapi Dalmacijacement koja je prva otpivala tu pismu. Njegov sin Špiro Jurić je piva u klapi Cambi koja je posli oživila tu pismu ponovno je otpivavši. Meni je masu draga i zbog toga što me dida naučia tu pismu dok sam bia skroz mali. Kad se vratila s klapom Cambi, meni je bilo ludilo jer san tu pismu zna već 15 godina. Tu pismu je rođak piva didu mome i mom ocu na ispraćaju i ona je jednostavno morala bit dio rekvijema. Musa i ja je nismo htjeli rezat po principu loopova i samplova nego smo je ostavili da cilo vrime teče ispod ove naše i da se nakraju otkrije totalno i da te uzme… Ono zaokruži album, zaokruži taj dio mog života i sve to skupa.
Jesi li pjevao kad u klapi?
Ivan Jurić Yuri: Nisam nikad i velika mi je želja. Jedan dan ću sigurno pivat u klapi, ali kad za to dođe vrime. U principu nisam nikad ima muda jer nisam sebe doživljava ka nekog ekstra pjevača. Ne moraš biti školovan pjevač, ali su u klapi standardi viši nego da si školovan pjevač. Moraš imat ono nešto i moraš biti siguran da imaš to nešto, moraš pripadat klapi. Ova pošast klapa, tzv. klapa danas je k…, produkt novog vrimena. Klapa je nešto kad se ljudi poznaju, jedu i piju zajedno, imaju probe na kominu…
Možeš li zamisliti sebe da pišeš dalmatinske pisme?
Ivan Jurić Yuri: Ja sam se posvetia pisanju dalmatinskih pisama, ali ne u onom smislu što bi netko mogao pomisliti pa će reć je li: maslina i stina i pizda materina… Nego ono iz mog svijeta, na mješavini jezika kojeg ja govorim od rođenja i nekih mojih sjećanja na odlaske s didom na ribe, posli s ocem na odlazak u polje. Već sam napisao par pisama, ali čekam, ne želim forsirat. Uostalom “Ludilo plan” sa drugog albuma je isto dalmatinska pisma. Meni je ta klapska pisma nešto sveto i to se ne može ić’ i reć’, sad ću ja to napravit.
Ljudi koji se bave pisanjem pisama se trude da te pisme zvuče što starije i što dalmatinskije umisto da prihvate što je Dalmacija danas… Počeli su izmišljat neki starodalmatinski, filozofirat… Ne možeš ti pisat ko Ljubo Stipišić… On je to napisao jer ima sjećanje na taj jezik iz svog djetinjstva, koristio ga. Znaš šta je relanost Dalmacije, Splita i okolice? Azbest, sve manje ribe, nezaposlenost, to što se more uništava i to je realnost, a naravno, postoje i lipe stvari, ima netaknute prirode po Lastovu , Visu, turizam cvita, žene su i dalje za past na guzicu… Treba prihvatit trenutnu stvarnost i pretvorit je u dalmatinsku pismu. Dječaci su to odlično napravili. I prije njih, naravno, TBF. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
