St!llness ‘St!llness’ – konceptuala marljivih glazbenih radnika

Možda je bolje umjesto klasične: „Sretan Vam praznik rada“ prvomajske čestitke napisati nešto čime se ovaj portal bavi. U mom slučaju izbor je pao na recenziju trećeg albuma splitsko-zagrebačkog glazbenog kolektiva St!llness i to nipošto slučajno.

St!llness

Ono što se osjeti već na prvoj pjesmi „Strah“ je fluidnost forme. St!llness je u početku bio bend koji se mučio s tehničkim izričajem, ali sada toga više nema. Prisutna je lakoća izvedbe i vladanje materijom. Pored toga postojeći dub/ska/reggae stil je pojačan utjecajima rocka. Električne gitare češće „podvrisnu“ negdje na pola puta između Jimija Hendrixa i Toma Morella, što u protestoj lirici grupe ima smisla.

„St!llness“ je ujedno i prvi konceptualni album grupe, ne samo da su pjesme složene redoslijedom da se ispisom naziva pjesama u vertikali dobije riječ „St!llness“ već je i vibracija tih pjesama i značenje stihova u njima povezano od početka do kraja. „Strah“ traži „Terapiju“, „Terapija“ stvara „Iluzije“, u „Iluzijama“ je „*(Moja generacija)“, „Ludilo“ hvata „Ljude“.

Prava terapija jest povratak prirodi, njenim zakonitostima i skladu, reciprocitetu davanja i nagrađivanja i ona kreće pjesmom „Naiva“. Taj povratak izvornome donosi još jednu spoznaju, spoznaju o energiji kao nečemu što je oduvijek prisutno i što daje smisao postojanju. Sklapanje tog aksioma fizike u pjesmu svakako je suludi pokušaj već u samom startu, no St!llness je uspio napraviti jednu od najboljih pjesama u svojoj karijeri. „Energija“ je meditativni osmominutni glazbeni maraton, ali također i ključna nosiva točka cijelog albuma, kao i definicija postojanja St!llnessa. Bez nje kao ishodišta katarze bi se konstrukcija albuma činila kao pretenciozna kula od karata.

„Sad i ovdi“ je još jedna smjernica ka poimanju stvari, dok je posljednja „Samo još jedan blues“, inače rekvijem za Yurijevog oca, spoj moderne poetike i dalmatinske tradicije kroz „Dalmatino povišću pritrujena“. Kao epilog ukazuje na prolaznost, a time i vrijednost života i borbe.

Produkcijski je album dosta ogoljen, što se može doživjeti kao mana jer ne nudi onu punoću i bogatstvo zvuka kakav bend ima uživo i što može biti prepreka stvaranju većeg slušateljskog kruga, a također osim pjesme „*(Moja generacija)“ ne posjeduje singl potencijal (jer na kraju krajeva nije ni osmišljen na taj način). St!llness je dakle i ovog puta izabrao teži, ali iskreniji put na kojem se, vjerujem, neće slomiti. No ono što je uspješno napravljeno jest album koji se može dugo slušati, a to je najvažnije.

Ocjena: 8/10

(Menart, 2012.)

Saznajte više: St!llness: Pjevat ćemo o marihuani dokle god se ne legalizira

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X