St!llness su sinoć u Vintageu jasno dali do znanja da nemaju namjeru igrati na kartu nostalgije….
Postoje bendovi koje volim, ali mi vrlo lako skliznu s radara. U danima uoči povratničkog koncerta St!llnessa tako sam se pokušavao sjetiti kada sam ih posljednji put gledao uživo i nemalo se iznenadio utvrdivši kako je prošlo dobrih 11-12 godina. Sličnu reakciju lani mi je, u vrijeme izlaska “Kocka je okrugla”, izazvao i podatak da je stanka između trećeg i četvrtog im studijskog albuma trajala čitavo desetljeće tijekom kojeg sam prilično zaboravio na grupu predvođenu Ivanom Jurićem-Yurijem. Da su mi usprkos tome itekako nedostajali shvatio sam već nakon objavljivanja povratničkog studijskog izdanja, a posebno na koncertu koji su u četvrtak održali u Vintage Industrial Baru.
Večer u ispunjenom klubu otvorili su šibenski reperi Hram koji su prvijencem „Bijes“ izazvali nemali hype. Riječ je o hip-hop trojci stare škole, što u novije doba, barem na našoj sceni, znači da ne koriste autotune i ostale trap budalaštine, te da njihovi tekstovi stvarno i govore o nečemu. Sinoć su me, dobrim dijelom u vizualnom smislu, podsjetili na početke TBF-a od kojih su, međutim, znatno žešći i tvrđi, a to ih pak dovodi u korelaciju i s izvođačima poput Frenkieja. Njihov četrdesetak minuta dugi nastup opravdao je spomenuti hype iako su beatovi bili malo pretihi, zbog čega su im stvari na momente zvučale dosta slično jedna drugoj.
Premda se povratak poslije dugog izbivanja kod brojnih bendova pokazao kao vrlo dobar i pametan potez, St!llness su u Vintageu jasno dali do znanja da nemaju namjeru igrati na kartu nostalgije. Većina izvođača u takvim bi okolnostima napunila set-listu najpoznatijim pjesmama iz čitave karijere, uz svega nekoliko novih stvari, no ovaj je splitsko-zagrebački sastav učinio baš suprotno i u prvi plan gurnuo „Kocka je okrugla“.
Riječ je o nečemu što sam u svakom slučaju pozdravio jer smatram kako je u pitanju njihov najzreliji pa i najkvalitetniji materijal koji uživo djeluje još napumpanije, čvršće i eklektičnije. St!llness je u četvrtak bio i reggae i dub i punk i drum’n’bass – na trenutke sam, primjerice, imao osjećaj da slušam Asian Dub Foundation koji je nekim čudnim spletom okolnosti počeo repati na hrvatskom, dok su, kada bi Ante Ljubičić do kraja otfrljio distorziju, prilazili sasvim blizu pravedničkom bijesu Rage Against the Machinea.
Na bendu se vidjelo koliko je gladan svirke, publika je također bila izuzetno nabrijana, a čak i da želim, ne bih mogao odabrati vrhunce koncerta. U najuži krug svakako ulaze otvaranje s „I dalje“, „Botun“, „Zbirka podataka“ sa Sašom Antićem, „Meštar“ na kojem se na stage vratila ekipa iz Hrama, ali i naslovna stvar s aktualne ploče, odnosno „Suncokret“ s prethodne čiji me studijski originali nisu toliko impresionirali. Vrijedi spomenuti i da je u postavi grupe sinoć bio i DJ Venom, da im se Sara Renar pridružila na „Budi“ te kako je svirka trajala više od dva sata.
Yurija sam oduvijek doživljavao kao svojevrsnog glasnogovornika svih onih koji nikoga ne žele mrziti i kojima novac i moć znače puno manje od udisanja čistog zraka ili kontempliranja u prirodi. Takvi ljudi su nam danas, u vrijeme ratova, pandemija i inflacija, potrebniji nego ikad, pogotovo na ovim našim, tradicionalno zajebanim prostorima.