Sinoć je beogradska rock trojka Straight Mickey And The Boyz pretpremijerno predstavila novi materijal.
Svaka scena ima neke nepoznanice za koje je teško dokučiti zašto su nepoznanice. U mom osobnom slučaju ta nepoznanica je odnos između beogradske grupe Straight Mickey And The Boyz i zagrebačke publike, tj. možda je bolje reći da taj odnos jedva i da postoji. Vjerojatno nema u ovom gradu koncertnog rock promotora koji sebi nije jednom postavio to pitanje. Jer i oni ne mogu dokučiti u čemu je problem. Nastupi Straight Mickey And The Boyz su uvijek energetske bombe nepatvorenog rocka koji vas ‘izuva iz cipela’. To je uvijek svjedočenje ‘rađanju zvijeri’ u kojoj ubitačni trio Boško, Danilo i Miodrag dišu i udaraju kao jedan čak i kad odu u improvizacijske vode. Kod njih ‘kaos uvijek radi’, da parafraziram jednu od njihovih pjesama.
Stoga mi je nevjerojatno da u jednom Sućuraju na Hvaru imaju valjda više publike nego u Zagrebu. Skoro i da nema ljeta kad Straight Mickey And The Boyz nisu nastupali na Tam-Tamu, jednom od najopičenijih rock festivala koji možete posjetiti na Jadranu tijekom ljeta. I to oni i Repetitor. Gotovo da ta dva benda mogu ponijeti titulu da su kućni bendovi tog festivala, jer su nastupali 6-7 puta. Ta slika i taj omjer se u Zagrebu ne može nikako projicirati. Dok su Repetitor već godinama jedna od najvrućih beogradskih koncertnih atrakcija u Zagrebu, za to vrijeme SMATB ne može dogurati ni do sto ljudi na solo gigu.
Sinoć u Saxu identična situacija. Ni stotinu ljudi, a među njima i nešto zapadnjačkih turista, koji su valjda slučajno banuli da popiju pivu uz neku svirku, a na kraju nisu vjerovali kakav koncert ih je snašao. Jebiga, u jednom New Yorku morate platit pedesetak dolara, ako želite da vas takva kvaliteta ošine po ušima u klubu. Ovdje obično kritičari savjetuju bendove da pjevaju na materinjem jeziku, ako hoće neki komadić slave. Sa Straight Mickey And The Boyz je pak potpuno suprotna situacija. Njima bi valjda trebalo savjetovati da propjevaju na engleskom, iako su vraški dobro razumljivi svima u ‘ovom bazenu’.
Spomenuta ekipica turista sinoćnji događaj vjerojatno će pripisati ‘čarolijama Balkana’, jer se valjda samo kod nas može dogoditi da odete u neki slučajno odabrani klub i tamo vas tu večer ‘neki lokalni bend’ rastavi rock and rollom na sastavne dijelove. Valjda se nakon toga zapitaju kako zvuče ovdašnji opako dobri i popularni bendovi, a kako im onda objasniti tu čudesnu disproporciju između kvalitete i popularnosti u nas? Kako, kad mi i samom stoji veliki upitnik iznad glave?
Ako ništa drugo, oni koji su sinoć došli u Sax, urlikali su od sreće i na kraju tražili još. Jučer je naime bio i poseban moment to što je bend odlučio predstaviti novi, drugi po redu, album, iako za fizičko izdanje treba pričekati još par tjedana. Silovito su otvorili koncert pjesmom „Snažna volja“, koja je odabrana za prvi singl, koja je donijela kombinaciju unisonih udaraca i zbornog uzvikivanja parola, što je malo podsjetilo na ‘Kojinu školu’. Naredna „Fantastične misli“ s prvog albuma je pak razvila fanatičnu turbulenciju proždirućeg ritma kojom su nas SMATB ‘uzeli sve do jednog u klubu’ i prije nego li je na red došao adut „Ne osećam se dobro“, a eksplozije su se nastavile s „Ne!“ i „Lakši“ i kulminirale u središnjem dijelu s „Haos radi“.
Drugi dio koncerta pripadao je skoro u potpunosti novom materiju, ako se izuzmu pjesme „Crv“, te „Dalek svet“ odsvirana na kraju, tj. „Siguran“ na bisu. Sve što se može reći na to prvo slušanje uživo jest da je riječ o nizu ‘ubitačnih’ brojeva u kojima su riffovi i poruke na pravom mjestu – ona gornja granica po kojoj trio kao formacija može kročiti u balansu između melodije i izvođačke energije, a to nije baš nešto što se lako može postići. Hoće li taj novi materijal donijeti neku prevagu, u smislu veće pažnje publike, teško je reći u ovom trenutku, obzirom na dosadašnju situaciju. No jedno je sigurno, prava ljetna promocija sigurno će biti na Tam-Tam festivalu, koji općenito nikad ne promaši s regionalnim adutima u lineupu. Netko bi rekao da se sve prvo mora dogoditi u Zagrebu, a potom i u ostatku zemlje, ali ne u slučaju grupe Straight Mickey And The Boyz. Tako je to s nepoznanicama.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
