Stray Dogg i Ana Ćurčin u Tvornici – kad stvari bubre i idu u dobrom smjeru

Nakon zajedničkog koncerta Stray Dogga i Ane Ćurčin u petak u Tvornici kulture teško je reći je li s većom radošću čekati njegov novi album, njen debi album, ili možda zajednički album.

Stray Dogg i Ana Ćurčin (Foto: Tomislav Sporiš)

Može se reći da je za sve ‘kriva’ kompilacija „Bistro na rubu šume“, ali bi bliže istini bilo da je taj prošlogodišnji niz kompilacija bio katalizator koji je ubrzao stvar u komunikaciji između nove zagrebačke i beogradske scene, računajući tu i involviranost publike. Krajem rujna prošle godine na prvom predstavljanju dijela izvođača s tih kompilacija u zagrebačkoj Močvari po prvi put je nastupila i Ana Ćurčin, a šest mjeseci prije Stray Dogg je  kroz zajedničke svirke, s također tek predstavljenom Lovely Quinces na ‘Začaranoj Močvari’ u Močvari i nešto kasnije s Felonom i Unicorn Suicide u Tvornici, uveo skromni krug zagrebačke publike u svoju poetiku.

Sinoćnji koncert u Malom pogonu Tvornice kulture okupio je uistinu pristojan broj posjetitelja, reklo bi se čak i puno za jednu akustičnu večer. Pored toga što talent ovo dvoje glazbenika sve više biva prepoznat, još jedan dio priče je znakovit i značajan. Naime komunikacija između učesnika u „Bistroa na rubu šume“ u ovoj post fazi počela je donositi i zanimljive suradnje i sklapanje potpuno novih i zanimljivih glazbenih projekata koji, ako se tako dalje nastavi može ovaj period mučki iscrpljen krizom učiniti jednim od najazanimljivijih glazbenih uzleta ovih prostora.

Naime kako sam s jednim prijateljem istog dana vodio razgovor o tome što se trenutno po pitanju glazbe događa u regiji, došli smo do istog zaključka kako je to postalo uzbudljivije od većine onoga što se događa na Zapadu. Puno toga što dođa sa tog Zapada jednostavno miriše na dizajnirani proizvod koji je pažljivo zapakiran za određu target populaciju, bez obzira je li to indie, metal, pop, punk i što sve ne. S druge pak strane na Balkanu su nagomilani problemi dugogodišnjeg međusobnog kriziranja i nezadovoljstva na relaciji diskograf-glazbenik posebice ubrzani šestogodišnjom ekonomskom recesijom, ali i s druge strane unaprijeđenom DIY filozofijom i postojanjem Soundclouda i Bandcampa, doveli do sagregacije koja će se po svoj prilici povećavati kako vrijeme odmiče.

Također dugoročno gledano, glazbenici i sama glazba su ti koji će čini se najviše imati koristi. Jer dogodilo se da više nema okova i pritisaka u tome što ‘tržište voli i kako se ponašati’. Autori i bendovi su potpuno ‘odlijepili’ i kreiraju najneobičnije forme i djeluju gotovo potpuno instiktivno – onako kako im nalaže duša. Gotovo da su rekli ‘fuck off’ tom vječitom balkanskom ograničenju i kompleksu manje vrijednosti, kao što su otkantali i sve te bremenite obrasce koji su neumitno do sada vodili tome da sve uglavnom ide u smjeru estradnog šabloniziranja. Ukratko, odvažili su se i počeli zdravo komunicirati i osjećati ‘vibraciju sadašnjosti’ i to globalnu. Paralelno se povećala i baza atomiziranih pojedinaca koji vole glazbu, ali ne vole glazbene diktate i sada se već može govoriti o sceni i njenoj publici. I sve zajedno ih veže samo jedan imperativ – iskrena i neopterećena ljubav prema glazbi.

Ana Ćurčin (Foto: Tomislav Sporiš)

U duhu toga Ana Ćurčin i (Dukat) Stray Dogg vrhunsko su koncertno iskustvo na svjetskoj razini, bez obzira što Dukat iza sebe ima dva Bandcamp izdanja, a Ana svega dvije snimljene pjesme na istom servisu (debi album se očekuje ove godine). U sinoćnjem zajedničkom nastupu tijekom kojeg su zajedno i naizmjence izvodili svoje pjesme, čak i sa zamijenjenim vokalnim ulogama, u gotovo improvizatorskoj maniri uz provlačenje manje i više poznatih povremenih obrada Neila Younga, Chrisa Isaaca, Portisheada i drugih, zračili su na van kao da su oduvijek bili predodređeni da postanu glazbeni par.

Dvije potpune suprotnosti, a zajedno u potpunom skladu, čak i kad se čini da je došlo do međusobnih trzavice (posebice kad je Dukat pred kraj koncerta krenuo sići s pozornice, a Ana mu rekla: Gdje ćeš ti sad? Šta si me sad mislio ostaviti samu na bini?). Anin vokal i stil zrače baršunastom toplinom, nešto kao potpuna kompenzacija za duševnu bol, gotovo ljekovitih sposobnosti. Dok ona na pozornici djeluje kao čvrsta okosnica i temelj zajeničkog nastupa, Dukatov tenor (kao i on sam u cjelosti kao osoba) pak sublimira tjeskobu, povučenost i nervozu. Odaje sliku čovjeka koji je neoklopiv u sve osim duboko osjećajno ispoljavanje ‘svjetske boli’. Stray Dogg je jednostavno istinski soulman, kao što je bio i primjerice Marvin Gaye, i to ne po vlastiom izboru (ili nedajbože pozi), već po izboru sudbine, rekli bi Stari Grci.

Iako su na drugom bisu oboje zaključili kako koncert traje predugo i kako je sve već pomalo ‘degutantno’, također je činjenica da je ta euforija prvih redova bila iskreno uvjetovana njihovom glazbom, bio je to pravi koncert uz koji se uživalo, iako treba i spomenuti raspričano društvo u pozadini na šanku koje je zaboravilo da je na akustičnom koncertu.

Kao predgrupa nastupio je Denis Katanec Okanagan Ltd, novi bend frontmena grupe Felon. Isti je nastao na već opisanoj matrici fluktuaciji glazbenika okupljenih oko „Bistroa na rubu šume“, a Okanagan Ltd još čine Lucija Potočnik iz benda Mika Male, Jerko Jurin (Šumovi protiv valova, Auguste), Nikola Brkljačić (Japod, Svemir, Radost!), te Matija Habijanec i Zvonimir Varga. Njihov koncert sam nažalost propustio pogledati i poslušati iz već klasičnog razloga nemogućnosti pronalaska parkirnog mjesta u tom bloku gdje je Tvornica i u kojem su gotovo uvijek u to večernje doba paradoksalno prazna mjesta jedino ona rezervirana za invalide. Nipošto se ne bih htio zamjeriti invalidnim osobama, ali uvijek sam u takvoj situaciji iznenađen time kako je petkom navečer ta populacija iz tog kvarta iznimno aktivna u izlascima. Naravno htio bih se zamjeriti onima koji su do tih povlaštenih mjesta došli kojekakvim lažiranjima, što se bar kad se vidi priličan broj  falsificiranih fakultetskih diploma visokih nam dužnosnika čini prilično mogućom praksom. Sorry Denise i Okanagan Ltd. Vidimo se neki drugi put.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X