Bojan Slačala je u kreativnom smislu otišao puno dalje s Artan Lili i s godinama uspješno razvio taj narativ, zaboravivši pritom da je Stuttgart Online priča za ‘šutku u malenom klubu’ i da je po svoj prilici to trebala i ostati u smislu razvoja u alternativnom artističkom pravcu, a ne od Stuttgart Online praviti novu pop rock atrakciju.
„Štutgart na vezi“, prvotno najavljen kao album s osam pjesama, u konačnici je završio s njih deset. Radi se o albumu koji je započeo sa sukcesivnom objavom, pjesmu po pjesmu, 2015. godine, i koji je ugledao svjetlo dana kao vinilno izdanje šest godina kasnije, ujedno čak devet godina od prethodnika „Prava stvar“ iz 2012.
Dobro je poznato da je u međuvremenu nastao Artan Lili čime je super-radišni Bojan Slačala uspješno dao obol i u kreiranju pop rock zvuka nove regionalne scene. Stuttgart Online, koji je počeo djelovati u prvom desetljeću dvijetisućitih pripadao je lo-fi undergroundu čije temelje je još u osamdesetima prošlog stoljeća omeđio Koja s Disciplinom kičme, a desetljeće kasnije u novom mileniju, Artan Lili je postao mainstream. Nema tu dakako apsolutno ničeg lošeg, jer napraviti u pop svijetu nešto po svom kudikamo je teže nego u undergroundu, koji na sebi specifičan način trpi sve, ali pred daleko manjim auditorijem.
U neku ruku, s albumom „Štutgart na vezi“ nemam problem u njegovom izvedbenom smislu jer je tu sve kako treba, ali imam problem s evolucijskim nizom ‘na vezi’ Stuttgart Online – Artan Lili. Naime, do „Štutgart na vezi“ su Stuttgart Online i Artan Lili bili dva zasebna svijeta, ili bolje reći dva zasebna benda s drukčijim zvukom koji je generirao i drukčiji pristup aranžmanima. „Štutgart na vezi“ mi pak zvuči kao Artan Lili bez Romane Slačala, dakle Bojanove supruge i pjevačice benda.
Stvar je i u električnoj gitari koju svira Demir Ahmetović, što je potpuno promijenilo zvučni pejzaž nekadašnjeg only drum & bass benda i u sadašnjosti ga više približilo zvuku Artan Lili. Možda ni to ne bi bio neki veći problem da je Slačalina bas gitara tu nekako ostala u prvom planu i da ‘divljački i beskompromisno ronda’ kao glavni potporanj nosive ritam strukture i da je Ahmetovićeva gitara samo ‘soundscape’, kako bi to rekao jedan Brian Eno. No nije.
Upravo je suprotno, gitara je u riff sferi i onda kad album krene s „Da je nađe“ čija uvodna gitarska dionica previše asocira na onu u „Volim samo sebe“ Psihomodo popa, cijela pričao kao da se ekspresno vrati u neke osamdesete prošlog stoljeća. Tako da treći album Stuttgart Onlinea umjesto da nastavlja s artističkom i adrenalinskom progresijom koju su imali „Radost svakom domaćinstvu“ i „Prava stvar“, on se ukopava u regresivnost na tragu nekadašnjeg Yu rocka – istog onog s kojim se bend obračunava nešto kasnije na B strani u pjesmi „YU ROCK“ – jedinoj napisanoj sa svim velikim slovima na omotu.
Gostovanje Zorana Kostića Caneta iz Partibrejkersa također gura klatno u tom smjeru. Naime, koliko je dobro imati goste, nekad se s njima može i zeznuti. Stuttgarti su prije na albume zvali ekipu iz svoje generacije, poput članova grupa Repetitor i Straight Mickey And The Boyz što je korespondiralo s duhom (novog) vremena u tom trenutku. Međutim, kad pozoveš Caneta, onda si, jebiga, Yu rock. No ni to nije problem, u smislu ako se gleda generacijski. Problem je što je Cane toliko specifičan i jednostavno nitko dosad nije našao formulu da ga ugosti i da to ne zvuči kao Partibrejkersi. Stuttgart Online su tu jednostavno pali na ispitu. Prije Canetovog ulaska u studio, pjesma „Korak dalje“ je možda bila njihova, ali nakon što ju je otpjevao, ona je njegova i to mogu biti i Partibrejkersi za svakog slabo upućenog u album „Štutgart na vezi“, a takvih je puno, i to nije dobro za Stuttgart Online. Ali kao što je već kazano, još nitko nije pronašao formulu kako glazbeno osmisliti Canetovo gostovanje, a da u konačnici sve ne zvuči tako da osim monumentalnosti njegove ličnosti, drugih aktera gotovo i da nema ‘u sobi’. Uz sve, i ta pjesma „Korak dalje“ zvuči kao pokušaj da se u nešto prilagođenoj formi ispriča ono o čemu je govorila „Mali čovek“ Šarla akrobate. Dakle, dojam regresije se na ovoj ploči ne može izbjeći.
Slačala je u kreativnom smislu otišao puno dalje s Artan Lili i s godinama uspješno razvio taj narativ, zaboravivši pritom da je Stuttgart Online priča za ‘šutku u malenom klubu’ i da je po svoj prilici to trebala i ostati u smislu razvoja u alternativnom artističkom pravcu, a ne od Stuttgart Online praviti novu pop rock atrakciju, da ne kažem drugi Artan Lili. Pošto ne mogu pobjeći od Artana u usporedbama, potrebno je reći da je i mindset u tekstovima često regresivan i ulazi u patronizirajući teren stvarajući nepotrebne kontraste u nekoj sveobuhvatnoj poruci albuma.
Na primjer, možda najbolju pjesmu predstavlja „Najbolji sin“ koja se (vjerojatno) dotiče autobiografskih elemenata i tu je Slačala najjači u prikazu borbenog individualca u društveno razrušenoj klimi, no kad krene u kritički juriš prema cijeloj svojoj generaciji u pjesmi „Gubitnici“, onda je to na klimavim nogama jer više podsjeća na pozu nekog kavgadžije, kako bi Srbi rekli, koji bi u deliriju bezrazložno kosio pred sobom svakog tko mu priđe. Eh sad, i kod „Gubitnika“ postoji catch koji se tiče Artan Lili, naime da je možda te iste te stihove kojim slučajem otpjevala Romana, vjerojatno bi bilo potpuno drukčiji ugođaj, jer ona ima potreban (urođeni) gard za takvu pjesmu. Ne želim karikirati, ali dojam je da kad ti ona kaže da si šupak, onda se pokriješ ušima i odeš kao šupak, jer si šupak, i kraj priče. Tu definitivno igra ona premisa da nije sam bitan sadržaj, već i tko ga je izrekao, tj. otpjevao. Bojan je evoluirao s Romanom. Bez nje, nekako više to nije to.
Iz svega navedenog „Štutgart na vezi“ je nažalost album krive premise i pokušaj omasovljenja nečega što je u startu bilo začeto upravo na suprotnom impulsu – a to je da je mladim gnjevnim ljudima bilo zlo od pomisli na sve što se želi omasoviti i da imaju potrebu za svojim beskompromisnim filmom, tj. glazbom, koga god ona zanimala ili nezanimala. To je bio Stuttgart Online. To je bio taj vibrantni poziv mlade napaćene duše. „Štutgart na vezi“ je preraslo u nešto drugo. Kao da mu još fali u imenu i riječ ‘Revival’.
Ocjena: 6/10
(Odličan hrčak, 2021.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
