Samoborski mješoviti udaraljkaški sastav priredio je obećani spektakl u nedjelju u ispunjenoj velikoj koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.
3d mapping video zid, laseri, topovi s konfetama i efektno osmišljena scenografija dakako su uvijek adut kod publike, no Sudar Percussion niti jedan detalj nije prepustio slučaju što ga uistinu čini produkcijski iznimno profesionalnim sastavom na zavidnom nivou koji svoju instrumentalističku narav zna aranžirati u populističkom ruhu, a da to sve ne izgubi dostojanstvo prilikom izvedbe.
Povod je bio hommage koncert velikom francuskom pioniru elektronike Jean-Michel Jarreu i njegovom opusu „Oxygene“ započetom istoimenim trećim po redu albumom iz 1977. i koji je svakih dvadeset godina dobivao nastavak („Oxygene 7-13“ 1997. i „Oxygene 3“ 2016.). Prije dvije godine Sudar Percussion su za svoju adaptaciju poznatog instrumentala „Oxygene IV“ dobili i simpatije od samo Jarrea, kao što su u njegovom djelu koje je u međuvremenu dobilo i ekološki karakter perkusionisti odlučili pronijeti i tu poruku kroz cjelovečernji nastup.
Jedna od dimenzija sinoćnjeg koncerta upravo se ticala ekologije i njene globalne važnosti, a Sudar Percussion je i sviranjem pod zaštitnim maskama na licima pronio jasnu poruku. Iako prvenstveno ambijentalnog karaktera, nastup je imao i izraženu plesnu dimenziju. Čelni udaraljkaši i vibrafonisti Goran Gorše i Filip Merčep uspješno su animirali publiku (čak i silaskom s pozornice) koja se nije samo jednom ustala iz svojih stolaca u dvorani i zaplesala. Gledalište je također bilo mjesto izvedbe, što je već na samom početku bilo jasno nakon što su se dobošari s kraja dvorane prošetali do pozornice.
Dramaturški koncept također je bio pomno pripreman i uspješno ostvaren u službenom dijelu koji je trajao sat i deset minuta. Gostovanja drugih glazbenika širila su zvučni spektar; krilnica, truba i violina uspješno su otvarala nova poglavlja, da bi izlazak velikog zbora na kraju koncertu dao epske razmjere.
Meni možda najzanimljiviji i najsnažniji emotivni dio bio je kad je trubač Darko Sedak-Benčić svirao emotivnu posvetu stradalima iz havarije Challengera koja se dogodila 1986. Naime u tom trenutku je koncert Sudar Percussiona dobio i edukativni karakter kad je nasnimljeni glas naratora podsjetio na taj tragični događaj koji je djelomično bio vezan i za Jean-Michel Jarrea, jer se upravo u Challengerovoj posadi nalazi trubač koji je trebao u svemiru odsvirati dionicu koju bi Jarre uvrstio na „Rendez-Vous“ (1986.) čime je taj album trebao biti prvi u povijesti s instrumentom odsviranim u Zemljinoj orbiti i što se nažalost nije dogodilo.
Poput službenog dijela, i završnica nije bila prepuštena slučajnosti. I ona je u vješto vođena prema kulminaciji kad su na kraju i dobošari zauzeli svoje mjesto na pozornici što je stvorilo ugođaj praznika ritma koji se svakome uvlačio pod kožu. U ovo vrijeme koje će ostati obilježeno bujanjem raznih tribute i cover sastava i projekata, Sudar Percussion su pokazali kako se i tu može originalno izvođački poentirati i osmisliti hommage koji će s jedne strane publici pružiti zadovoljštinu, ali će ponuditi i glazbeni izazov u kojem se izvođači neće zateći u gažerskoj zamci.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
