‘Ronioce’ sam uvijek, možda ne baš najtočnije, smatrao albumom na kojem su Juraga i Šumski postali ozbiljniji, suočeni s prolaskom vlastite mladosti i svjesni da se snovi o normalnom životu u ‘zemlji gdje su ljudi vrlo zli’ vrlo vjerojatno nikad neće ostvariti.
“Ronioci” nisu najbolji, ali su po mnogočemu prijelomni album zagrebačkog kulta zvanog Šumski. Prije svega, na njemu im se pridružio bubnjar Viktor Krasnić koji je, uz osnivače Marina Juragu i Kornela Šepera, ubrzo postao ključni i najdugovječniji član grupe, što se, istini za volju, u to vrijeme nije moglo pretpostaviti jer je bend nedugo nakon objavljivanja ovih deset pjesama odlučio prestati s radom. Uz to, Juragini tekstovi počeli su napuštati nekadašnju zajebanciju i neobične poetske slike u korist tematike koja ga je, kako su prilikom izlaska ploče “Ostrvo ledenog kita” isticali neki kritičari, pretvorila u glasnogovornika četrdeset plus generacije.
Riječ je također o materijalu koji se i glazbeno može promatrati kao svojevrsnu preteču njihove druge, povratničke faze, podjednako uronjenu (pun intended) u krautrock i nasljeđe čudnije strane zagrebačkog rocka, strane na kojoj su stajali Bordel, Mance, Haustor, kasnije i Rundek te projekti Srđana Sachera s posebnim naglaskom na one opičenije poput Brojana i Dee Dee Mellow. Dapače, među gostima su bili Sven Pavlović, Stanko Kovačić i Igor Pavlica koji posljednjih godina redovno nastupaju i snimaju sa Šumskim.
Album otvara “Tito”, ali ne, kako ste vjerojatno pomislili, ‘najveći sin naših naroda i narodnosti’, nego Dennis Tito, multimilijunaš koji je početkom novog milenija postao prvi turist u svemiru. U kontekstu svega što se događalo u međuvremenu, najsnažniji dojam ostavlja proročanska “Privremeni smještaj” sa stihovima ‘iznajmljeni stan/posao na crno/u nekoj drugoj zemlji/privremeni smještaj!’. Vrijedi istaknuti i da je u pitanju pjesma koju će ovoga četvrtka u Močvari, na gigu s Doktorom Spirom i Ljudskim bićima, odsvirati uživo nakon više od dvadeset godina.
“Ronioce” sam uvijek, možda ne baš najtočnije, smatrao albumom na kojem su Juraga i Šumski postali ozbiljniji, suočeni s prolaskom vlastite mladosti i svjesni da se snovi o normalnom životu u ‘zemlji gdje su ljudi vrlo zli’ vrlo vjerojatno nikad neće ostvariti.
Premda ove stvari poznajem otkad su 2003. po prvi put ugledale svjetlo dana, tek sam preslušavajući upravo pristiglo vinilno reizdanje shvatio da me “Tito”, pogotovo uvod, podsjeća na Darkwood Dub, pri čemu se ne radi o kopiranju, već napajanju na sličnim vrelima inspiracije. U “Točki G”, “Ako misliš da si brz…” i “Dječacima” čuje se eho Haustora iz dana kada je kormilo preuzeo Darko Rundek, dok naslovna pjesma spada u hermetičniji, psihodeličniji dio Šumskog zvuka, uz “Ostrvo ledenog kita” ili “Ubićemo”. Pavlici treba odati počast i za solo u “Točki G”, blizak primjerice Calexicu, koji ulazi u najimpresivnije trenutke čitavog njihovog opusa.
Juragina gitara spajala je afričku školu jednog Ebo Taylora ili Seguna Eda iz Africe 70, pratećeg sastava Fele Kutija, s tada vrlo aktualnim post-rockom i vječno inspirativnim post-punkom, a negdje tim tragom kretala se i Šeper/Krasnić ritam-sekcija. Bitan pečat albumu dao je i Hrvoje Nikšić svojim old school sintesajzerima i raznoraznim efektima pa ne čudi što su mu povjerili i mastering reizdanja, kao i koproducent Bojan Kotzmuth, poznat po stažu u Achtung Dichtungu, Gone Baldu i Lunaru. Bio je to i prvi materijal na kojem nije bilo slabog trenutka, uključujući i neobičan odjavni eksperiment “Ãijàŗĥåijmhen”, zbog čega je skorašnje razilaženje benda ostavljalo dojam propuštene prilike. Srećom, povratnički nastup na jednom od tribute koncerata za Ivicu Baričevića-Baru, kojem su “Ronioci” i posvećeni, bio je tek prva postaja nove šumske priče i rađanja još moćnijeg i boljeg benda.
Za kraj vrijedi navesti i “neglazbene” suradnike, od originalnog dizajna Darka Kujundžića i crteža redovnog im sidekicka Igora Hofbauera, do omota upravo objavljene ploče koji potpisuje Tomislav Vranić Vrana. I oni su, naime, zaslužni što smo dobili ranog kandidata za najbolje i najvažnije reizdanje godine.
(Zvuk Močvare / Geenger records / PDV Records (2003.) 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
