Malo je bendova koji nakon višegodišnje stanke započnu najkreativniju i najkvalitetniju fazu svoje karijere. Upravo to dogodilo se zagrebačkom kultu zvanom Šumski koji je, prvo na pozornici a onda i novim albumom ‘Ostrvo ledenog kita’ ne samo vratio nekadašnje pozicije, već ih i ostavio daleko iza sebe.
Promociju istog u Močvari su otvorile Žen, čiji je nastup ipak predstavljao tek najavu pravih stvari koje nas čekaju kasnije. Njihovi post-rockom i shoegazeom nove generacije inspirirani instrumentali, u nešto manjoj mjeri i stvari s vokalom, nakon nekog vremena ipak počnu zvučati malo predvidljivo, posebno u direktnoj usporedbi sa Šumskim. I jedni i druge svoje pjesme vole razgrađivati improvizacijama i dovoditi ih do vrhunca moćnim (najčešće) gitarskim krešendom, no u slučaju Žena tim improvizacijama povremeno nedostaje originalnosti, odnosno previše su ukorijenjene u brzo-sporo/tiho-glasno dinamiku koja je posljednjih desetljeća postala gotovo neizostavni dio nebrojenih alter rock podžanrova i hibrida.
Šumski, s druge strane, od samih početaka spaja nespojivo, miješajući nasljeđe ekscentričnijih predstavnika zagrebačkog i ex-Yu novog vala, avangardnog popa, krautrocka pa čak i podnošljivijeg prog rocka tipa King Crimson, no u aktualnoj postavi te su sklonosti razvili do savršenstva, prvenstveno uživo kada stvarno postaje nemoguće predvidjeti gdje bi neka skladba mogla završiti.
Set-lista se bazirala na predstavljanju “Ostrva ledenog kita” uz presjek ranijih albuma, pri čemu moram priznati da se ne sjećam kada sam na koncertu nekog benda iz devedesetih toliko željno iščekivao čuti nove pjesme. Don’t get me wrong, “Safari”, “Baba spava”, na bisu izvedeni “Ronioc” ili dadaistički instrumentali starijeg datuma nisu izgubili niti malo svog uvrnutog šarma, ali stvari poput “Djedica”, “Melankolija”, “Tajno znanje” i “Zidovi” jasno pokazuju koliko su sazrijeli kao skladatelji i kao tekstopisci. Njihovi stihovi ranije su često ostajali svedeni na neki efektan ‘one-liner’ ili parolu u tradiciji Koje i Discipline, dok je Marin Juraga na zadnjem albumu demonstrirao zavidan talent da direktnim i jednostavnim leksikom detektira sve odvratnosti i boleštine današnjeg društva (“Zidovi”) te puno univerzalnije, njegovoj generaciji još donedavno toliko daleke probleme koje donosi starenje i odrastanje (“Prijatelji se sele na selo”).
U glazbenom smislu, riječ je o materijalu koji nam daje naslutiti kako bi zvučao ovdašnji new wave da su njegovi prvoborci, umjesto za hitovima i tržišnom potvrdom, nastavili tragati za nepoznatim. Najčešća referentna točka koju ćete sresti u recenzijama svakako je Haustor, čiji su trombonist Nikola Santro i sveprisutni trubač Igor Pavlica dio današnje postave Šumskih, no preciznije bi bilo reći da je riječ o bendu koji nastavlja tamo gdje je Haustor stao “Trećim svijetom”, slijedeći Srđana Sachera u etnomuzikološkim istraživanjima kasnijih mu projekata Brojani, Dee Dee Mellow i Vještica prije nego što su ritmove Afrike i Južne Amerike iz njegovog rukopisa otjerali utjecaji hrvatske glazbene baštine.
Blago pomaknuti pop “Pravi izlaz” u sjećanje je dozvao i Sina Alberta, grupu u kojoj je svirao novopridošli im član Stanko Kovačić, prerastavši u pravi tornado vođen fluidnim basom Kornela Šepera i gitarskim riffovima Jurage i Franje Glušca, tornado u kojem su se kovitlali jazz, post-rock, funk, reggae i ludilo jednih Pere Ubu iz “Dub Housing” faze.
Najimpresivniji trenutak sat i 50 minuta dugog koncerta ipak je bila sporogoreća izvedba naslovne stvari nove ploče, gdje su svemu spomenutom pridružili tribalno bubnjanje Viktora Krasnića i Pavličinu free jazz trubu te improvizacije koje su temelj ne samo ovog, već i brojnih drugih sastava i projekata u kojima zajedno sviraju.
Za kraj, vrijedi reći i nešto o posjeti koja je ostala na razini u kojoj ‘nema gužve, a dovoljno je ljudi da ne izgleda prazno’. Šteta, Šumski su zaslužili puno veću fanovsku bazu, pogotovo poslije albuma kao što je “Ostrvo ledenog kita”.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
