Blues bend Sunnysiders koncertno je promovirao je svoj posljednji studijski album ’27 Stitches’ u četvrtak u zagrebačkom klubu Sax!.
Kad je u pitanju grupa Sunnysiders većina je obično poima kao usputni projekt Borisa Hrepića Hrepe, basiste Daleke obale i uglavnom ne ide dalje od toga. No taj „usputni projekt“ je na sceni od 2010. godine i niže albume među kojima su posljednja dva „The Bridges“ i recentni „27 Stitches“, prepoznati, recenzirani i slušani u okvirima međunarodne i dakako američke blues zajednice.
Započeli su kao duo u kojem je pored Hrepe bila i njegova sadašnja supruga Antonija Vrgoč Rola kad su kao pobjednici 2nd Croatian Blues Challengea u veljači 2011. dospjeli do polufinala 27th International Blues Challengeu u Memphisu, u SAD-u, te od tada bend postepeno organski raste kroz razne formacije, te u autorskom radu gledano de facto postaje glavni Hrepin bend, iako je on uvijek aktivan u raznim paralelnim projektima kao što su Fon Biskich i Narodno Blago, Davorin i Bogovići i Steve Wolfman Band i dakako ponovno pokrenuta i nedavno ugašena Daleka obala.
Ima više razloga zašto je tako, jedan je taj da je Hrepi blues bio glazba formativnih godina, a ni sinoć nije propustio priliku reći u Saxu kako je on s još par njih u Splitu bio opčinjen bluesom u trenutku dok su svi slušali novovalne bendove. Drugi je razlog što su Sunnysiders kreativna točka u kojoj funkcionira sa svojom životnom partnericom Rolom i dojam je da tu niti jedno od njih ne želi raditi kompromise spram onog što su zacrtali na početku, a to je da inzistiraju na autorskom pristupu i to na engleskom jeziku (što je uvijek hendikep u jednoj Hrvatskoj). Stoga, bili Sunnysiders Rolin i Hrepin zajednički blues san, američki san, ili i jedno i drugo, činjenično je da nisu od njega napravili poligon na kojem će interes publike na koncertima pobuđivati izvođenjem blues standarda, što je nažalost praksa brojnih, kako se to običava reći, contemporary blues bendova današnjice.
U neku ruku su i taj prisni obiteljski odnos ugradili u sam bend koji se posljedično doima kao proširena glazbena obitelj na pozornici u kojoj nitko nije zakinut u prezentaciji vlastitog talenta. Konkretno, gitarist Luka Banić sinoć je na svom Gibson SG modelu izvodio nevjerojatne bravure i nemali broj puta uvodio Sunnysiderse u vode rock psihodelije. Bubnjar Miha Vlah vjerojatno bi u mnogim blues sastavima bio preglasan na svojoj Ludwig Vistalite bateriji kakvu je svirao i legendarni John Bonham, ali je u Sunnysidersima on temelj predivne punoće i glasnoće koju ima ovaj bend, a ne treba gubiti iz vida da je izuzetno kvalitetna spona između Mihe i ostatka personela kontrabasist i basist Tomi Novak.
Povrh svega toga je Rola s moćnim i karakternim vokalom i visprenim blues stavom, dok Hrepa svojim dubokim i oporim glasom drži drugi spektar kontrasta i uz to puni harmonijsku sliku i s akustičnom gitarom i usnom harmonikom. Dakle, to je bend koji posjeduje sve kvalitete da publici sukne vihor u lice. Kao da to nije bilo dovoljno, sinoć su Sunnysiders djelomično bili pojačani i klavijaturama, te su kao goste na dvije pjesme pozvali trubača Igora Pavlicu i saksofonisa Jakšu Jordesa koji kao tandem nisu zajedno svirali više od dvadeset godina. „Ja se ne mogu sitit’ s kim smo nas dva zajedno svirali“, rekao je Jordes Pavlici prije koncerta, na što je Pavlica nakon što je napravio grimasu u pokušaju da se sjeti nakon par sekundi slegnuo ramenima i odgovorio: „Niti ja.“ Pa, eto, nek’ ovo bude zabilježeno, ako će sličnu komunikaciju voditi za 20 godina.
Što se tiče konkretno samog nastupa, dojam je bio da je neki bend daleko većih gabarita sletio nekim slučajem u mali zagrebački klub i iznjedrio svirku kakvu se ne može baš često doživjeti. Nije to samo bilo igranje po notama čikaške ili delta blues škole, već benda koji je tu štošta utkao, od već spomenute rock psihodelije, pa do reggae improvizacijskih meddleya krčeći uspješno put kroz svoju autorsku viziju bluesa. Započeli su sa pjesmama recentnog studijskog albuma „27 Stitches“ da bi u dvosatnom nastupu potom otvorili i svako bitno poglavlje iz svoje prošlosti, između ostalog izveli i pjesmu „Bad Dream Dance“ s prvog albuma koju su posvetili pokojnom Draženu Buhinu Buhi, osnivaču udruge Hrvatske blues snage i kako je Rola napomenula jednom od rijetkih koji je tih prvih dana volio njihvou glazbu.
S Pavlicom i Jordesom bend je briljirao u pjesmi „Shake And Shiver“, koja je bila nezaobilazna i na posljednjem od dva bisa započetima s pjesmom „Soup“. Taj drugi „Shake And Shiver“ izmamio je i dvije pjevačice iz publike na pozornicu. Hrepa ih je predstavio kao Petru i Martinu i one su zasigurno neka „daljnja rodbina“ Sunnysidersa obzirom na srčanu izvedbu koja je za kraj dodatno uljepšala, nazvao bih to – obiteljsku blues fotografiju.
Za bendove se kolokvijalno kaže da su poput obitelji (što funkcionalne, što disfunkcionalne), ali dojam Sunnysidersa više je odavao dojam skladne obitelji koja je bend, a ne mogu reći da sam imao taj dojam gledajući uživo brojne sastave u kojima je Hrepa nastupao. Taj gušt s pozornice se ne može hiniti.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
