Samozvani socijalist maršira prema nominaciji, stranački establišment je u panici, a rasplet u novembru je neizvjestan. Američki politički cirkus večeras ulazi u novu zanimljivu fazu.
Danas se na američkim predizborima održava takozvani Super Tuesday, dan kada će se glasači u najvećem broju saveznih država odlučiti kojem kandidatu iz Demokratske stranke daju svoj glas za status izazivača aktualnom predsjedniku Donaldu Trumpu na izborima u studenom ove godine. U jednom će se danu tako raspodijeliti gotovo trećina delegata koji će u lipnju na konvenciji u Milwaukeeju birati demokratskog kandidata, što znači da će današnji pobjednik biti u vrlo izglednoj poziciji da se nađe u srazu svih srazova koji nas očekuje. Tko bi to mogao biti?
Prije svega tu je Bernie Sanders, čovjek koji se naziva demokratskim socijalistom – a svi znamo da je riječ na “s” u američkoj kulturi donedavno bila gotovo ravna psovki – koji trenutno, nakon praktičkog izjednačenja s Peteom Butigiegom u Iowi, pobjede u New Hampshireu i razvaljivanja u Nevadi, predvodi utrku s 56 osvojenih delegata.
Sanders, 78-ogodišnji senator iz Vermonta bio je jedini kandidat dorastao izazovu Hillary Clinton na izborima prije četiri godine, a čini se kako je u ovom ciklusu pred njim ipak manje prepreka. Njegova poruka o političkoj revoluciju ima podršku mlađih birača, a velikom pobjedom u Nevadi je dokazao da može oko sebe okupiti i široku koaliciju koja pokriva razne demografije. Za Bernieja navijaju i brojne zvijezde, pa su tako neku večer na njegovom predizbornom skupu nastupili Public Enemy (bez Flavor Flava koji se bunio oko ovog poteza, pa je dobio cipelu iz benda), Jello Biafra bivši frontmen Dead Kennedys, Kim Gordon i brojni drugi.
Sanders svakako nije omiljen izbor samog establišmenta Demokratske stranke. Oni strahuju, unatoč anketama i dosadašnjem smjeru izbora, kako Sanders ne bi imao šanse srušiti Trumpa. No, o njihovoj prosudbi dovoljno govori i rezultat prošlih izbora kada su svom silinom stali na stranu Clinton, a neki Berniejevi pristaše idu toliko daleko da tvrde da su čak i oteli izbore Sandersu i predali ih Hillary. Znamo kako je to završilo. Ovaj put stranka bi radije za kandidata Joea Bidena, podpredsjednika iz administracije popularnog Baracka Obame, koji je u predizbore ušao sa slabim rezultatima iz Iowe i New Hampshirea, da bi u Nevadi uspio izboriti drugo mjesto, a u Južnoj Karolini odnijeti premoćnu pobjedu nošen glasovima tamošnjeg većinskog crnog stanovništva i pred sam Super Tuesday zaostajao za vođećim Sandersom sa svega osam delegata.
Kada bi se centristički dio partije konsolidirao oko njega, a kandidati bez većih izgleda slijedili primjer Butigiega i povukli se iz utrke, Biden bi mogao ponovno preuzeti ulogu favorita, no takav scenarij nije izgledan, štoviše večeras tek stiže prava prijetnja oduzimanja Bidenovih glasova u liku Mikea Bloomberga, bivšeg gradonačelnika New Yorka i medijskog magnata milijardera koji vlastitim novcem kupuje televizijske i radijske reklame odvlačeći značajan broj glasova koji ne bi išli Sandersu, a na koje bi najviše mogao računati upravo njegov glavni protukandidat Biden.
Bloomberg, kojeg progresivniji demokrati već nazivaju “plavim Trumpom” zbog njegovog milijarderskog mentaliteta kao i zbog lošeg odnosa prema zaposlenicama u svojoj korporaciji, također je u kampanju uklizao neslavno na dvije debate na kojima je njime upravo na osnovu tih slabosti pod obrisala Elizabeth Warren, žena od koje se u početku mnogo očekivalo, ali na koncu nije uspjela uvjeriti glasače s lijevijih pozicija da bi bila izgledniji kandidat od Bernieja. Matematika delegata zasad joj nikako ne ide u korist, od nje je slabija samo Amy Klobuchar za koju nikome nije jasno zašto je još uvijek uopće u igri. [NAPOMENA: U razdoblju između pisanja i objave teksta, Klobuchar se ipak povukla iz utrke te je, kao i Buttigieg i raniji kandidat Beto O’Rourke iz Teksasa, potporu dala Joeu Bidenu.)
Prognoze za sam Superutorak predviđaju da bi Sanders još jednom trebao izići kao pobjednik. Velik je favorit u Kaliforniji koja predstavlja najveći bazen delegata, a vodi i u Teksasu, drugoj velikoj riznici. Pitanje je samo hoće li uspjeti navući dovoljnu razliku da postane nezaustavljiv. Vjerojatno neće. Njegova radikalna retorika budi mnogo žara među njegovim sljedbenicima, no je li previše toksičan za one ostale koje se smatra okosnicom demokratskog glasačkog tijela, one umjerene koji nisu toliko glasni na društvenim mrežama, pa se možda čini da ih je manje, iako nije nužno tako. Njima se možda privlačnijim čini obećanje Joea Bidena o povratku u vremena kada politika nije bila cirkus u kakav se pretvorila pod Donaldom Trumpom. No, najgori scenarij od svih bio bi onaj da se pokuša ići protiv volje birača i da se nominacija preda Bidenu (ili bilo kome drugome), te da se Berniejevo biračko tijelo osjeti još jednom prevarenim i odluči kazniti stranku tako da ne podrži njihovog kandidata i preda još jedan mandat u ruke ludog cara.
Pitanje je ima li ijedan od ovih kandidata dovoljno šanse da u konačnom srazu u razdijeljenoj Americi pobijedi predsjednika Trumpa, premda je ovaj tek treći u povijesti koji je opozvan u Kongresu, iako bilježi najnižu popularnost u povijesti mjerenja i kao takav se svakodnevno nosi s nedaćama od kojih je zadnja širenje koronavirusa koju je proglasio još samo jednim pokušajem demokrata da naštete njegovom ugledu i umanje mu šanse na izborima. On ima svoje fanatične sljedbenike koje nije lako nadglasati. A bi li Sanders, Biden ili čak Bloomberg bili bolji predsjednici od Trumpa? Iskreno, to bi bio vjerojatno i onaj magarac koji je simbolom Demokratske stranke.