SuperUho festival, dan drugi: Pobožno slušanje majstora evokacije

Einstürzende Neubauten i Sun Kil Moon bili su zvijezde drugog dana SuperUha u Šibeniku.

Sun Kil Moon (Foto: Tomislav Sporiš)

I drugoga dana SuperUha uspjeli smo propustiti uvodne svirke u prilično neatraktivnim terminima pa tako nismo vidjeli Harp Explosion i Cloud 68.

S obzirom na reputaciju poznatog nadrkanca Marka Kozeleka, malo sam se brinula kako će ispasti i hoće li se uopće održati jučerašnji koncert Sun Kil Moona. Čovjek naime ne voli da ljudi ćaskaju za vrijeme njegovih svirki, fotografiranje mu ide na jetra, mizantropiju jede uz prvu jutarnju kavu, što se zapravo nikako ne bi dalo zaključiti iz njegovih oporih, nježnih pjesama o svakodnevici.

Gledajući sinoćnji koncert Sun Kil Moon na glavnoj pozornici tvrđave sv. Mihovila u nekoliko sam se navrata uspjela naježiti na 35 stupnjeva, jer to što dušbeg Kozelek uspijeva proizvesti kroz svoj storytelling, koji je na koncertu još i fino začinjen ponekom duhovitom improvizacijom inspiriranom momentumom, zaista nisam očekivala premda volim njegovu muziku i pratim to što radi. Publika ga je sinoć slušala gotovo pobožno, u tišini prateći svaku riječ, smijući se na neke slike, jer Kozelekova čar, osim tog njegovog zanosnog oporog glasa, leži u činjenici da je vrhunski majstor evokacije.

Svaka njegova stvar zapravo je kratka priča koja ti se pred očima odvrti jasno kao film i zapravo nije ni čudno da mu smeta kad se taj film ne prati od početka do kraja, jer zaista nije isti doživljaj ako se gledanje filma prekida zbog odlaska na zahod ili po kokice. Za sam kraj koncerta odsvirao je “Caroline” i u nju ukomponirao nekoliko rečenica o tome kako se osjeća trenutno, u “nekom tamo” Šibeniku za kojeg nema blagog pojma gdje je, ali mu je lijepo jer je tu neki ocean, tvrđava, i svirao bi još da nije tog nekog čudnog njemačkog benda, i sad ga još čeka nastavak turneje i neki jebeni gradovi i ništa mu od toga nije po volji, jer bi on sada svirao cijelu noć divnoj publici.

U jednom se navratu, očito super raspoložen, malo i nasmijao vlastitom laprdanju i narušio svoju strogu pozu što ga je učinilo gotovo simpatičnim. Odličan koncert na kraju kojeg su ljudi još dugo tražili još, iako je satnica strogo određena i nema šanse da se na ovakvim manifestacijama stvar produži. Preostaje nam se nadati da će Žedno Uho u dogledno vrijeme dogovoriti i neki samostalan koncert u Zagrebu pa ćemo ga doživjeti u pravom svjetlu bez distrakcija.

Na drugom je stejdžu već par minuta kasnije započeo odličan beogradski VVhile, koji je imao peh da im usred koncerta crkne pojačalo pa se dio publike odlio u lounge i rasuo svuda po tvrđavi.

Glavne zvijezde večeri, institucija Einstürzende Neubauten, pioniri konceptualne industrial glazbe, čuveni su po atmosferičnim konceptualnim teatralnim koncertima. Blixa Bargeld stupio je na pozornicu, prepunu najrazličitijih začudnih instrumenata improviziranih od cijevi, kanti, brusilice, žica i razne druge opreme, odjeven kao pravi gospodin u crno dvoredno odijelo i bos i tiho uveo u atmosferu futurističkog teatra signorea Marinettija. Bilo je divno gledati iz čega su ovi veterani koji postoje još od 80.-te sposobni iščupati smislen zvuk. Odsvirali su odličan koncert pred zadovoljnom publikom, iako moraš biti opasan fan da dva sata promatraš jedan takav performans u kojem ne možeš sudjelovati singalonganjem i pola tekstova ne razumiješ ako ne znaš njemački.

Poslije njih program se premjestio ispod tribina gdje je prvo svirao Ought, montrealski art punk dvojac čiji sam nastup gotovo u potpunosti zanemarila istražujući okoliš tvrđave, te bajkoviti Pridjevi koji su odsvirali glavninu materijala s albuma. Zanimljivo je kako taj topla, sanjiva psihodelija Dina Santaleze, koju pjevaju Nina Romić i Ivana Picek, potpuno drugačije zvuči uživo, na trenutke sam imala osjećaj da sam na planeti kojom vladaju Ewoksi iz “Star Warsa” i njihova sanjiva, vilenjačka muzika.

I drugog dana atmosfera je bila jedinstveno superuha, a zadovoljstvo posjetitelja jasno se vidjelo u osmjesima.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X