Na prvi dan proljeća 21. ožujka krenuli smo na drugu turneju ovogodišnjeg Superval programa u morske gradove gdje smo se moglo bi se reći, udomaćili – to su Šibenik i Dubrovnik.

Jednim autom vozil sea većina članica benda Linija 109, u drugom slavuji Slow Cureda i frontmenica Linije 109, a onom najgorom autobusnom rutom vozio se veći dio Slow Cureda. Šibenski klub Azimut, kao i uvijek, ugostio nas je širokih ruku, što možda najviše valja istaknuti u najhvaljenijem toncu na obali Dinu R koji je svojom stručnošću i nepretencioznim pristupom prema mladim glazbenicima ponovo osigurao izvrsno zvučno iskustvo.
Bend zavidne reputacije, koliko na onom domaćem zagrebačkom terenu tako i na ovom šibenskom gdje će im ovo biti treći nastup – prvi put svirali su u ovom istom klubu Azimut, a ovog ljeta kao predgrupa Silenteu na tvrđavi Sv. Mihovila. Riječ je naravno o bendu Slow Cured kojeg smo zadnji put imali prilike gledati na solističkom koncertu u zagrebačkom klubu Sax, isti kakvog su imali prošle godine, te ga rasprodali što samo po sebi sugerira zaključak kako su baš oni jedan od najznačajnijih bendova na Superval sceni.

Ovog puta zatvorili su večer u polu praznom Azimutu što ih je na prve tri pjesme držalo suzdržanima, no na pjesmi “Dies Area”, nakon što je Filip Radaljac otpjevao njemu najtežu dionicu dogodila se prava energetska eksplozija koju su spremno prihvatili bubnjar Bruno Petanović, basist Jakov Damjanović i Stjepan ‘Štef’ Nemec na klavijaturi. Filip je na svoj karakterističan način emotivno prolazio svaku pjesmu i dopustio si mobilnost na pozornici hodajući lijevo, desno i naposljetku bacio se s gitarom na pod nakon čega je pjevačica Katarina Stanić zvana Terca uvjerljivo preuzela mikrofon i zapalila publiku prvim riječima poznate pjesme Dječaka “Meko Sranje” – Kad mi kažemo ovo vi kažete ono!
Do kraja koncerta održali su istu energiju i neizvjesnost svakog idućeg poteza što nam je svima u publici pokazalo zašto Slow Cured niže takve uspjehe. Bilo bi dobro da što prije izađu s albumom i krenu dalje jer s obzirom na potencijal koji su do ove mjere izbrusili, koncerte koje su naredali od kojih je jedan gabarita pune Šalate na kojoj su isto otvarali za Silente, čini se da su već prerasli Superval i vrijeme je za etabliranje na cjelokupnoj domaćoj glazbenoj sceni.

Prije Slow Cureda svirale su djevojke, također iz Zagreba nazvane po najomraženijoj busnoj liniji u Zagrebu: Linija 109 koja vozi od Črnomerca do Dugava i tako je jedina linija koja spaja najudaljenije točke starog i novog Zagreba. Iz glazbene škole znaju se frontmenica s gitarom Sara Vorberger i basistica Zana Bubica koje su osnovale bend, u istoj školi upoznale su bubnjarku Luciju Pranjić i pred sam prvi nastup na Superval festivalu 2023. dovele su solo gitaristicu Jelenu Jurić.
Linija 109 dva puta je svirala na Superval festivalu i dva puta na Superval+, a ovo im je bila prva turneja. Praznina prostora malo ih je uzburkala na početku, no brzo su se skoncentrirale i dopustile si da uživaju bez obzira na sve. Alt rock/shoegaze kojeg sviraju jako im dobro leži glazbeno i vizualno, jedino im fali malo opuštenosti do koje vjerujem da će doći s vremenom jer su dosta aktivne i vidi se da im je stalo do toga što rade. Ono najbitnije definitivno imaju, a to je prijateljstvo! To prijateljstvo nosilo je cijelu svirku i svakoj pjesmi dalo je dodatan vjetar u leđa tako da su neki sitni propustili bili neprimjetni i zanemarivi.

Drugi dan zaputili smo se u slavni grad koji je nekad davno bio republika, poznat po stihovima “O lijepa, o draga, o slatka slobodo” i mega hit seriji “Game of Thrones” – Dubrovnik. Vozili smo se u istom rasporedu kao i do Šibenika samo je ovog puta ekipa koja je išla busom krenula na put od 6 i pol sati koji je bio prekinut kvarom autobusa u Splitu gdje su čekali novi bus sat vremena i došli na tonsku probu u dubrovački Love Bar pola sata pred početak programa.
Love Bar koji je u vlasništvu bivše pjevačice Silentea Doris Kosović isto nas je divno ugostio platama kobasica i ćevapa. Redoslijed bendova bio je isti kao u Šibeniku plus pojačanje dubrovačkog benda Agroni. Ljudi je bilo više nego u Šibeniku što je sigurno zbog lokalnog benda koji ima svoje fanove u Dubrovniku za razliku od Slow Cureda i Linije 109 koji su ovdje prvi put. Linija 109 počela je set nabrijanije nego dan prije u Šibeniku što je proizašlo iz tončevog namještanja zvuka na vrlo jake decibele što je sa žestokim zvukom Linije 109 na prvu dobro funkcioniralo, no već nakon prvih par taktova Lucija Pranjić razvalila je već napuknuti kick bubanj što ih je vidno uznemirilo. Zamijenile su napuknuti bubanj novim i usprkos tehničkim poteškoćama odradile svirku do kraja.

Agroni iz Dubrovnika su sedmeročlani bend koji svira obrade poznatih rock hitova od Joan Jett do Bijelog dugmeta. Zauzeli su pozornicu popraćeni aplauzom i usklicima rodbine i prijatelja koji su ih bodrili i pjevali s njima od početka do kraja, a energične vokalistice Karmen Bajević i Eva Baletić neodoljivo su privlačile pažnju čak i onih sramežljivih, skrivenih s drugog kraja šanka. Svu tu energičnost dočaravali su i ostali članovi koji su bili predstavljeni nakon druge pjesme – bubnjar Mislav Muslić, basist Andriano Čupić, klavijaturistica Ines Jerković, ritam gitarist Leo Deranja i solo gitarist Kristian Šišić koji ima tek 14 godina, ali svira ‘kao veliki’.
Čini se kao da dalmatinskim krajevima vlada jedna nezainteresiranost za ovakvu vrstu programa što samo po sebi sugerira pitanje ima li uopće smisla organizirati ovakve turneje. Ja osobno smatram da apsolutno ima jer čak i da dođe 10 ljudi možda ih baš to iskustvo potakne da sami razviju lokalnu scenu koja je bitan faktor svakog modernog i urbanog društva.