U monumentalnom ambijentu kluba Skwhat u Sisku i dvorca Prandau-Normann u Valpovu, 4. i 5. travnja glazbeni je entuzijazam proključao u punom sjaju. Publika, sastavljena od lokalnih srednjoškolaca, roditelja, ali i zaljubljenika u alternativniju glazbenu scenu, nije skrivala oduševljenje dok su se na pozornici izmjenjivali bendovi iz različitih krajeva Hrvatske. Od sirove energije heavy rifova do nježnijih indie tonova, svaka izvedba nosila je autentičnost i onu rijetku dozu nefiltrirane iskrenosti koja se rijetko viđa na komercijalnim glazbenim događanjima.
U atmosferi nabijenoj očekivanjima, klub Skwhat otvorio je svoja vrata sisačkoj publici, donoseći val svježih bendova srednjoškolskog uzrasta koji su hrabro zakoračili na scenu, a prvi među njima bili su sastav 20 kuna, čiji je prvi službeni nastup istovremeno otkrio sirovi potencijal, ali i određenu dozu nesigurnosti karakterističnu za početnike.
S pet autorskih pjesama koje su jasno ocrtavale utjecaje modernog trapa i zvukovno podsjećale na popularnog Baksa, 20 kuna su ostavili dojam skupine koja još uvijek traži vlastiti izraz. Njihova izvedba bila je tehnički solidna, no pomalo statična – na pozornici, ali ne i u publici. Možda je tome pridonijela činjenica da je velik dio publike činila upravo njihova mnogobrojna ekipa, što je stvorilo svojevrsnu “sigurnu zonu” umjesto stvarne interakcije s nepoznatim auditorijem, one tipične za prve korake na sceni. Atmosfera u dvorani bila je nabrijana s osjećajem zajedništva i podrške – one tipične za male gradove i prve korake na sceni. I dok je možda izostala euforija koju donosi pravi live moment, sama činjenica da su izvođene isključivo autorske pjesme daje ovom sastavu kredibilitet i smjer, kao i činjenica da su više puta bili pozvani na bis.
Nakon što su 20 kuna odradili svoj debitantski nastup, na pozornicu je zakoračio Dipol, relativno svježe ime na zagrebačkoj sceni, ali s nastupom koji nikako nije ostavio dojam početnika. Iako je publike bilo nešto manje u odnosu na prethodnike – vjerojatno zbog toga što raniji izvođači dolaze s ekipama koje pune prve redove – to nije nimalo umanjilo intenzitet koji se osjetio u zraku. A taj intenzitet nosi jedno ime: Lucija Parunov. Vokalistica koja se na pozornici pretvara u neku posve drugu silu – energičnu, nepredvidljivu gotovo teatralnu. Njena scenska izvedba ne djeluje kao puki performans, već kao da bend u njoj ima svoj alter ego, kanal kroz koji progovara sve ono što se ne može izreći riječima. Karizma koju nosi ne staje samo u glasu – ona izlazi iz svakog pokreta, svakog pogleda prema publici, svakog udarca ritma.
Dipol glazbeno pliva između alternativnog rocka i noisea, ponekad s primjesama post-punka, no sve to spajaju u izraz koji je istovremeno razbarušen i precizan. Njihov je zvuk, baš kao i Lucijina izvedba, nefiltriran – sirov, ali izrađen, pun kontrasta i naboja. Iako su trebali nastupiti i dan kasnije u Valpovu, iznenadna crijevna viroza koja je poharala dio benda otkazala je tu priliku.
No, ako je suditi po ovom nastupu u Sisku, Dipol ne treba pozornicu da ih se pamti – oni zarežu i ostave trag koji još dugo odzvanja dok se sprema sljedeći spektakl, a na pozornicu dolazi bend čije ime, Adam Glibb, zvuči poput nečijeg imena i prezimena, ali zapravo skriva daleko više neodređenosti nego što se na prvu čini. „Ime nas ne definira“, kažu članovi benda, a njihova glazba to i potvrđuje – nemirna, mijenjajuća, u stalnoj potrazi za novim oblicima izraza. U njihovom se zvuku može prepoznati alternativni rock, ali i elementi drugih žanrova koji se provlače poput podteksta, nenametljivo, ali prisutno.
Bend ne stoji na mjestu – ni doslovno ni glazbeno. „Nismo statični“, priznaju, i to se osjeti u svakoj promjeni tempa, u svakom refrenu koji ne ide tamo gdje ga očekuješ. Iako su fizički razbacani po različitim krajevima Hrvatske – spomenuli su Varaždin, Rijeku, i još nekoliko međuprostora – ono što ih drži na okupu je prijateljstvo iz srednjoškolskih dana i zajednička potreba za stvaranjem. Isprva su svirali obrade po kafićima, a onda su odlučili da je dosta tuđih priča, vrijeme je za svoje.
Ivan Petrić, gitarist i autor tekstova, svojim pisanjem bendu daje intimni temelj, dok Marin Čehić na basu i Domagoj Lipak na bubnjevima grade čvrstu, ali razigranu ritamsku osnovu. Na sve to dolazi Karlo Kozić, vodeća gitara, koji melodijama daje emotivnu boju i razigranu liniju kojom pjesme dobivaju svoje lice. Njihov nastup u sklopu Supervala nije ostao nezamijećen. Iako možda nisu donijeli euforiju publike kao neki drugi bendovi te večeri, njihova je glazba pričala tišim, ali čvrstim jezikom — onim koji se ne gubi kad se svjetla ugase. U najavi je i prvi album, a želja za širenjem prema široj publici osjeti se i u njihovim ambicijama i u svakom tonu koji su pustili iz pojačala.
Čin večeri nastavlja Prater, zagrebački bend već dobro upućen u klupsku scenu i sve što ona nosi. Njihovo pojavljivanje nije prošlo neprimijećeno, ali ne zbog euforije, već zbog nečeg drugačijeg: prvih nekoliko redova pred pozornicom ostalo je prazno, kao da se publika kolektivno povukla korak unazad. Ne iz nezainteresiranosti, već iz svojevrsnog strahopoštovanja.
Njihov žanrovski okvir gravitira prema žešćem spektru metala s posebnim naglaskom na karakteristične “gore” vokale, koje kako sami kažu vade iz debelog crijeva, a nosi ih Goran Šrajer – frontmen čija izvedba na pozornici graniči s performansom. Povijenih leđa, uštiman u ritmično trzanje glavom, Šrajer doslovno utjelovljuje nerv i kaos njihove glazbe. Uz njega stoje (i zvuče) precizno i sirovo: Ilijadica Jakov na solo gitari i Ante Penava na basu koji podižu cijelu atmosferu na sljedeći nivo, dok su bubnjevi Frana Sredoje i prateća gitara Petra Vlahe, donijeli toliko potrebnu čvrstinu svakom udarcu — svi zajedno čine jezgru koja zna što radi. Publika je reagirala, barem dijelom, ali teško je reći je li to bilo pravo oduševljenje ili tek poštovanje prema bendu koji je svoje već odradio drugdje.
Na kraju je na pozornicu zakoračio trio pod imenom Šulja – bend koji, iako tek u povojima, već sada pokazuje zavidnu razinu glazbene kemije. Ime su, kažu, odabrali po svakodnevnoj navici – basist i bubnjar gotovo uvijek nose košulje. No sudeći po energiji koju su donijeli, njihovo “košuljaško” lice skriva itekako rastrgane rukave glazbene strasti. Sastavljeni od samo tri člana – gitare, basa i bubnja – furaju se na čisto instrumentalnu priču, začinjenu elementima rocka i ponešto žešćeg zvuka, koji povremeno izleti u psihodelične eskapade. Iako im je ovo bio prvi nastup, doimali su se kao da su zajedno već neko vrijeme – zvuk je bio koherentan, pulsirajuć, a prijenos energije s pozornice na publiku gotovo pa opipljiv.
Šulja je već pri prvom pojavljivanju pokazala zaigranost, ali i ozbiljnost u pristupu. Djelovali su kao bend koji ne žuri s definicijom, ali zato točno zna što ne želi biti – što je često važniji prvi korak. U dvorani se osjećala neka vrsta zajedničkog ritma – plesalo se, skakalo, a kad su odsvirali posljednji takt, publika nije bila spremna pustiti ih. “Hoćemo još!” orilo se prostorom, dokaz da glazba i bez riječi može govoriti dovoljno glasno.
Prvi dan Superval turneje u Sisku bio je poput presjeka scene koja se tek formira i one koja već sada diše punim plućima. Od bendova koji su doslovno prvi put zakoračili na pozornicu pred ljudima, do onih koji su se vratili na nju s novim postavama i većom težinom, svaki nastup imao je svoju boju, ritam i nesavršenost – onu iskrenu, potrebnu, onu zbog koje uopće i postoji ovakav projekt.
Superval nije samo glazbena turneja već trenutak hvatanja pulsa mlade scene. Sisak je tu poslužio kao ogledalo: ponekad iskrivljeno, ponekad kristalno jasno, ali uvijek iskreno. Drugi dan turneje preselio se na sasvim drugačiju lokaciju; valpovački Dvorac Prandau-Normann, srednjovjekovno zdanje, nekoć simbol plemićke prošlosti koje je nakratko postalo epicentar alternativnog zvuka budućnosti. Turneja po prvi put gazi u grad u kojemu je scena zasjala upravo preko Superval bendova – Gradskih Bitangi i Extrofta. U dvorcu je teško ne osjetiti dozu začudnosti dok se šetaš prostorijama punim starinskog namještaja, dok iz susjedne dvorane dopiru udarci bubnja i distorzirane gitare. Kroz kombinaciju patine prošlosti i zvuka sutrašnjice, ovaj koncert u Valpovu dobio je gotovo filmsku kulisu.
Večer je otvorio bend Sumnjiva kvaliteta koji je ostavio dojam da još traže način kako uskladiti svoju izvedbu. Vokalno neusklađeni, s izvedbom koja je povremeno ispadala iz ritma, činili su se više kao povratak nečega što još nije sazrelo nego kao novi uzlet. Iako su već imali iskustvo nastupanja na Supervalu, taj se kontinuitet večeras nije u potpunosti osjetio. Publika je bila brojna – možda zbog toga što su otvorili večer – no dojam je bio da su guštali više na bini nego što je publika guštala pod njom.
Osječki bend Raspali Klio sljedeći se uspio na binu. Iako je njihov nastup na koncertnoj večeri bio prosječan u usporedbi s ostalim izvođačima, na publiku su ostavili snažan dojam. Njihov glazbeni izričaj s gotovo samim obradama brzo je osvojio srca prisutnih. Iako se publika nije upuštala u veće plesne ekscese, energija benda bila je zarazna, a reakcije publike, uključujući i povike za dodatnim bisom, svjedoče o njihovom uspjehu na ovom nastupu.
Idući na redu su bili Kavkaz, osječka rock grupa koja je uletjela kao dopuna umjesto Dipola, a završila kao pun pogodak. Od prvih taktova bilo je jasno da bend zna držati pozornicu i publiku. Zvukovno čvrsti, s jasnim osloncem na metal temelje, ali i s dozom lokalnog duha koji često fali većim imenima, Kavkaz je uspio rasplesati dvoranu. U nekoliko navrata razvili su se čak i mini pogovi, istina skromnih razmjera (najčešće troje hrabrih u centru zbivanja), ali s dovoljno žara da pokrenu i ostatak prostorije. Publika nije skrivala oduševljenje, a kada su sišli s bine, nije prošlo ni deset sekundi prije nego što se dvoranom zaorilo: “Hoćemo još!” Kao bend koji je uskočio u posljednji čas, Kavkaz je pokazao kako spontanost ponekad nosi najjaču iskru.
Po dolasku na pozornicu, Prater su još jednom dokazali svoju poziciju u vrhu mlade metal scene, unatoč tome što je dvorana pri kraju nastupa postala nešto praznija. Prvi redovi ostali su puni, a energija koja je potekla s pozornice bila je dovoljno snažna da čak i preostali posjetitelji ostanu prisutni do zadnjeg tona. Bio je to trenutak kad je izgledalo kao da bend svira samo za njih, one najvjernije, čije je pogođeno skakanje i stiskanje uz ogradu dalo finalni pečat njihovoj izvedbi. Njihova preciznost i snaga na bini, upotpunjena s brutalnim vokalima i furioznim instrumentalima, nisu ostavili prostora za sumnju u njihov talenat i uvježbanost.
A pečat koji je označio i sam kraj slavonske turneje bio je Cageheart, sastav iz Orahovice koji je bio pravo osvježenje za sve prisutne, donoseći snažnu dozu energije i strasti na pozornicu. Njihov zvuk, prepun moćnih gitarskih rifova i zaraznih ritmova, brzo je osvojio publiku koja je uživala u svakom trenutku njihovog nastupa. Iako je dvorana bila nešto praznija pri kraju večeri, Cageheart su uspjeli održati visoku razinu energije za kasne sate zbivanja i biti u interakciji s publikom koja im nije dopuštala kraj – uz glasne ovacije, izvođači su večer zaključili bisom i tako okončali cijelu stvar.
Cjelokupni događaj se završio u kasne sate s pet bendova, svaki na drugačijoj valnoj duljini koji u užem smislu tvore neku jedninu gdje se uklapaju razni uživatelji, ali i izvođači. Sve se to dogodilo u stoljećima starom dvorcu koji nikako nema samo ulogu dvorane za koncert, već je i svojim izgledom svojevrsna fantazija.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
