Na bljuzgavu kišnu srijedu, iznenađenje na samom ulazu u Vintage Industrial Bar – veliki broj publike je već tu. Po broju posjetitelja dalo se zaključiti kako je baš metal od sve rock muzike u gradu Zagrebu među mladima ‘mainstream’. Među publikom bile su i djevojke od 15-16 godina koje se po izgledu i šminki komotno dalo smjestiti na Rastu ili Relju, ali su zanosno headbangale uz ritam neukroćenih, dugokosih divljaka – Annexed i Prater iz Zagreba te Quiet Dogs iz Nikšića.

Večer su gromoglasno otvorili mladi zagrebački speed/trash metal bend Annexed koji su nastupili na prošlogodišnjem Supervalu, a oformili se 2023. Od prvog kicka bubnjara Andrije Biondića cijelom dvoranom prožela se opasna tarapana koja se nastavila u moshpitski delirij duž cijelog repertoara. Sve je izgledalo kao proročanstvo iz horror filma povijesne tematike, pogotovo kada se frontmen i ritam gitarist Jurica Matas, vidno zadovoljan atmosferom, s ruba pozornice počeo unositi pobješnjeloj publici u lice i skupa s njima uživati u nabrijanim rifovima po kojima mu prsti klize.
Istu radnju frontmen zavidne energije ponovio je više puta tijekom sat vremena materijala koji se većinom sastoji od autorskih pjesma na engleskom jeziku, čiji su neki od naslova Londons burning, Jerusalem will be gone, Judgment day po kojima se dala naslutiti društvena i politička angažiranost tekstova karakteristična za žanr u kojem djeluju. Ipak, najveće pomračenje u publici dogodilo se na pjesmi Tyranny’s end koju nam je frontmen najavio kao njihovu verziju priče o slavnom Smail Agi Čengiću. Kroz cijeli nastup osjetila se dirljiva sinergija među cijelim bendom, no posebno između frontmena i lead gitarista Frana Očića koji su se svako malo zadirkivali zabijajući se gitarama jedan u drugog. Sve to ludilo oštro je pratila samozatajna riđokosa basistica Anastazija Debeljak koja je svojom mirnoćom i stamenim bas linijama još više dodavala toj jezivoj energiji. Da su Annexed među omiljenim bendovima zagrebačke metal mladeži bilo je vidljivo i po mahom praznoj dvorani netom nakon bisa kad su se svjetla pozornice ugasila.

Nažalost, kapacitet popunjenosti prostora prijašnjeg benda se tijekom večeri večeri nije ponovio. Bilo je to najvidljivije na nastupu benda koji nam je došao u goste iz Nikšića odakle je i nekima omiljeno pivo Nikšićko. Quiet dogs su punk core bend osnovan 2021. godine po čijem nastupu se itekako vidi da su imali više festivalskih i kupskih nastupa na kojima su svirali i to s nekim većim imenima kao što su Autogenong trening, Nikola Vranjković i Pankreas.
Show vode dva repera nabrekla od testosterona Nikola Perišić i Miloš Mrkaić, a glazbenu podlogu drže im Momčilo Filipović na ritam gitari, Aleksa Sarić na lead gitari, Pavle Markuš na basu i Branko Pejanović na bubnjevima. Na pola koncerta ipak je došlo nešto ljudi koji su shvatili kakvu poslasticu bi mogli propustiti te su se odmah po dolasku priključili ostatku publike koja je uglas vikala stihove “Me tard, you tard, re tard, retard nation!” njihove autorske pjesme Retard nation. Već po naslovu te pjesme jasno je da su u tekstovima kao i njihovi prethodnici s pozornice društveno i politički angažirani. Zajednički im je bio i moshpit u publici kojoj nije smetao poluispražnjen prostor da nastavi u istom intenzitetu tako da je dance floor neodoljivo podsjećao na scenu iz filma nedavno preminulog filmskog velikana Davida Lyncha Divlji u srcu u kojoj Nicholas Cage i Laura Dern skupa s još par njih u polupraznoj dvorani luđački divljaju popraćeni heavy metal bendom i blinkavim svjetlima koja izazivaju epilepsiju.

Na samom kraju ovaj bend koji je naizgled bio otpisan od publike pozvan je na tri bisa za koje nisu bili spremni tako da su za zadnju pjesmu ponovili hit Shotgun kojeg je publika oduševljeno pjevala skupa s bendom. Energijom i sugestivnošću podsjećaju malo na kultni američki bend Death Grips. Na samom kraju zasvirao je death metal bend Prater koji na zagrebačkoj metal sceni već ima reputaciju popularnog benda koji je imao brojne svirke u Zagrebu i okolici. Na pozornicu su izašli su u malo drugačijoj postavi – Goran Šrajer na vokalu, Jakov Iljadica na lead gitari, Petar Vlaho na ritam gitari, Ante Penava na basu i čovjek iz sjene koji očito ima sve konce u svojim rukama – u tri benda svira bubnjeve, u dva bas gitaru, u svom matičnom Vaktalu piše partiture svih instrumenata, a mnogima je omiljen kao frontmen u trenutno nepostojećem bendu Kunst.
Jasno, riječ je o Franu Sredoji, bivšem studentu geografije, koji je svojom osebujnošću privukao pažnju svih prisutnih, posebno kad je negdje u pola žestoke svirke probio kožicu doboša te ga shodno tome na licu mjesta mijenjao. Isti kaos moshpita buktao je i do samog kraja programa čitave večeri uz izobličenu publiku koja je jednoglasno pjevala Praterov singl Gospodar muha kojeg su objavili u siječnju prošle godine. Završilo se s Franom Sredojom koji se nije htio maknuti s bubnja iako su sve njegove kolege već sjedile u backstageu i sva svjetla bila su ugašena. Odluka organizatora Supervala da za 3. Superval+ ove sezone, koji se održao u toku drugih zimski praznika, odabere metal program bio je pun pogodak.
Nije sve propalo kako bi dušmani uskliknuli, mladi su raznovrsni po ukusima u glazbi i još uvijek se formiraju u svoje male subkulturne zajednice.