Koncertna večer započela je još prije nego što je itko zakoračio unutar kluba. Ljudi su stajali ispred Vintage Industrial Bara i susjednog Grifa, razmjenjivajući riječi, cigarete i poglede – kao da su već bili dio nečega što se tek trebalo dogoditi. Zrak je bio gust od žamora i mogućnosti, a ta gomila, ubrzo nakon otvaranja vrata preselila se u prostor koncerta kao da ju je povukla nit koju nitko nije vidio, ali su je svi osjetili.
Prvi bend večer, Just Like The Films se nije morao boriti za pozornost – s obzirom na to da je publika već bila tamo, prisutna i budna, s očima koje su tražile smisao u zvuku i tijelima spremnima da se prepuste onome što dolazi. Već s prvim tonovima, nešto se prelomilo u zraku – ritam nije samo dopirao do tijela, nego ih je zahvaćao iznutra, kao da je svaki udarac o bubanj aktivirao neku davnu žicu. Uz bubnjeve njihov zvuk se sastoji od bas gitare, vodeće gitare, klavijature i vokala. U prvim redovima, djevojke – skupine prijateljica koje su disale kao jedno biće – pjevale su stihove bez zadrške, u njihovim glasovima odjekivalo je zajedništvo, a u očima sjaj onih koji su, makar na tren, pronašli dio sebe u tuđim riječima. Tijekom cijelog nastupa nisu izgubili niti jedno tijelo, niti jedan pogled. Posebni trenutak bio je premijerni nastup njihove najnovije pjesme, a završetak začinjen jednim pozivom na bis.
Na pozornicu su izašle tiho, ali s energijom nakon koje prostor počinje disati drukčije – McClure & Company, skupina djevojaka iz Srbije, čija glazba ne traži dopuštenje – ona samo dođe, stane ti na prsa i ostane tamo, osjećaj koji još nema ime. Pjevale su na engleskome i srpskome jeziku, bez granica i potrebe da biraju jednu stranu – jer se čini da sve u njima postoji istovremeno. Zvuk im je bio melodičan, ali ne umiljat – bio je čvrst poput misli koje žene dugo drže u sebi pa ih jednog dana puste van – ritmom, riječima, drhtavim zrakom između stihova. Milica Jovanović, kao središnja sila, stajala je za sintesajzerom s glasom koji nije vikao, ali se širio kao val – nevidljiv, a nezaustavljiv. Njezine vokale prati Marina Lazić, dok istovremeno svira gitaru, a na basu stoji Lana Oparnica. Nova bubnjarica Kristina Žurkić, koja je sve pjesme naučila u dva dana, nije bila “zamjena” – bila je dokaz da ženska snaga ne dolazi iz vremena, nego iz odlučnosti. Dok su pjevale refren “Sam si to sebi uradio, sam si to sebi napravio”, publika više nije bila samo publika – svi su postali dio te rečenice, dio tog zajedničkog krika koji nije bio ljutnja, nego jasnoća. One ne sviraju samo glazbu – one se s njom stapaju. I svaka od njih, na sceni, djeluje kao da zna nešto što još ne znaš ti. Ali ćeš, kad izađeš van, nositi to sa sobom, u koži i u hodu s neobjašnjivim osjećajem da si bio dio nečega iskonskog.
Treći po redu na sinoćnjem koncertu, bend Rock Trajanja, donio je snažnu simboliku broja tri – tri muzičara sa sunčanim naočalama, trostruki glazbeni spoj rocka, bluesa i jazza te treći čin večeri koji je itekako ostavio dojam. Osnovani 2018. godine u Širokom Brijegu (BiH), na scenu stupaju zamjećeno. Iako su muški članovi benda – bubnjar, basist, gitarist i vokalist – svojom pojavom i naočalama istakli notu otkačenosti, istinska zvijezda njihovog nastupa bila je klavijaturistica i prateća vokalistica Karla Prusina. Bez ičega pretencioznog i s velikom predanošću, u svaki ton unosi nešto nježno, ali moćno. Njezin sintesajzer suptilno je oplemenjivao aranžmane, a prateći vokali pridodali su pjesmama višu dimenziju. Uživaju u izvođenju obrada, ali njihove autorske pjesme, koje tekstualno oslikava frontman Šimun Mandelić, pokazuju da bend ima vlastiti glas vrijedan pažnje. Zvuk im je pun boje, slobodan i neočekivan – baš kao i poruka koju nose: glazba ne poznaje granice, a ravnopravnost nije stvar forme, već osjećaja. I to se osjetilo na pozornici – gdje su svi bili ravnopravni, a svatko poseban.
Za završnicu večeri, kao savršen krug koji se zatvara točno tamo gdje je i počeo – uz gužvu, uzbuđenje i puls publike – na pozornicu stiže Dipol. Već s prvim taktovima bilo je jasno: ovo nije običan nastup, ovo je izljev čiste strasti, tijelom i dušom pretočene u zvuk. Publika je ponovno ispunila prostor gotovo do posljednjeg mjesta, vraćajući početnu energija večeri u još snažnijem obliku – da zaokruži doživljaj i ostavi nas bez daha. Središnja figura, vokalistica Lucija Parunov, doslovno je mašina koja tjelesno interpretira svaku njihovu pjesmu. Njezini pokreti nisu bili naučeni, već instinktivni, kao da pjesme izlazi iz njezina bića – kroz glas, ruke, trzaje tijela. U tom gotovo ritualnom izražavanju bilo je nečeg zaraznog, nečeg što u gledatelju budi osjećaj da prisustvuje nečemu sirovom, istinitom i moćnom. Jer ona ne izvodi pjesme – ona ih živi. Publika je na kraju tražila bis, a cijeli bend je odgovorio s još više žara – u jednom trenutku svi članovi kao da su eksplodirali iznutra, pokrenuti strasti i ljubavi prema onome što rade. Bila je to čista euforija. Poseban estetski kontrapunkt u toj bujici bila je prisutnost basistice Hane Čanak. Njezina pojava bila je suptilnija, ali ništa manje moćna – u načinu na koji se kretala bilo je nečeg smirenog, ženstvenog, gotovo eteričnog. Dok su ostali prštali od energije, ona je plela zvučnu nit koja je držala pjesme zajedno, stvarajući dojam da je njezin bas zapravo tiho srce benda, koje kuca svojim ritmom u pozadini. Dipol su koncert zatvorili u ekstazi, ostavljajući publiku u stanju pripadanja nečeg iskrenog, spontanog i neponovljivog.
Superval koncert održan u utorak nije bio samo koncert, već susret generacija, priča i gradova. Bendovi iz Hrvatske, Srbije te Bosne i Hercegovine donijeli su svaki svoju boju, zajedno stvarajući paletu u kojoj se prepoznaju oni koji glazbu žive, a ne samo slušaju.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
