Prva kompilacija srednjoškolskih i donedavno srednjoškolskih bendova je pred nama.
Netko bi rekao: „Logičan slijed“, ali nije baš tako jednostavno. Naime, dug je i nesiguran put od prvog nastupa nekog srednjoškolskog benda pred vršnjačkom publikom na festivalu Superval, pa do ulaska u studio, izbora i realizacije pjesme čiji zapis ostaje, kako bi se reklo, za vječnost kao svojevrsni dokument.
Bendovi su općenito hirovita pojava, posebno oni autorski, uz to još i srednjoškolski čije autorstvo će oni stariji uzimati s podozrivošću. Superval se kao festival održava jednom godišnje i ruku na srce to nimalo nije dovoljno da bi bilo koji bend došao u poziciju da snimi nešto suvislo. Potreban je kontinuitet i koncertna praksa.
Profesorici Ani Bajo, koja je pokrenula Superval kao festival, treba odati počast i za brojne (nebrendirane) klupske koncertne večeri bendova predstavljenih na Festivalu, potom Superval+ večerima u Vintage Industrialu, Superval turnejama diljem Hrvatske, a za neke bendove tu treba dodati i nastupe na INmusicu, na kojima se kovalo iskustvo mladih izvođača i time se „sabijalo vrijeme“ kako bi se moglo doći do spomenutog ostvarenja.
Neki bendovi su na tom putu zatvorili i svoj puni krug, te se u međuvremenu i raspali. Dakle, za diskografski potez bio je presudan uprava taj, „on the road“ kontinuirani segment rada. To je dalo rezultat koji je ugodno iznenadio i autora ovih redaka koji se ne ustručava kritizirati ako čuje da za to ima potrebe (pa počesto bira pisati o onima koje treba pohvaliti, a ne troši medijski prostor provlačenje kroz blato onih nedovoljno vičnih).
Na „Superval vol. 1“ uvršteno je deset pjesama deset izvođača, redom: Slow Cured, Željezne pilule, Smrdljivi Martini, Šteker, Gradske Bitange, Dkd, Freaktion, Frequency, D. i Sunshine And Rainbows. Koncepcijski je kompilacija podijeljena na dva suštinska poglavlja. Na A strani su bendovi koji pjevaju na hrvatskom, a na B strani bendovi s izričajem na engleskom jeziku. Možda jednostavno koncipirano, ali je to u ovom slučaju dokumenta koji predstavlja spomenutu scenu poželjno, efektno i komunikativno.
Skoro kod svakog benda je karakteristična žanrovska šarolikost, nema ograničavanja u stilu za autorski izričaj. Pušteno je da „mašta radi svašta“ u aranžmanskim rješenjima čime se dobio onaj možda najbitniji efekt ove kompilacije, a to je njena ukopanost u recentnost, tj. u sadašnjicu. Dakle, izbjegnuta je klopka „žanrovskih oblaka“ u onom klasičnom smislu, tj. kompilacija je mogla biti posložena i u tom, za ovo vrijeme anakronom obliku, po sistemu cloud za pankere, cloud za metalce, cloud za pop itd. Ta „dječja bolest“ je nadiđena, tj. kompilacija nije nimalo opterećena njome, što je isto veliki plus.
Plus je i što je sve bendove snimao i producirao jedan producent, odnosno Srđan Sekulović Skansi, pa se i na taj način dobila ujednačenost u zvučnoj slici, iako je ista i dalje šarolika (što je normalno kod svake kompilacije). Produkcija je u dobroj mjeri konvencionalne prirode (bogata i panoramska), gotovo zanatski izvedena kod svakog benda, no to se ne mora nužno gledati s nekim negativnim predznakom.
Naime, Skansi u svom producentskom krvotoku dobro osjeća preference glazbe za hrvatski radijski eter. Stoga, zašto ne zaigrati na tu loptu? U smislu da će u audio-tehničkom smislu pjesme s kompilacije biti podatne da se zavrte u radijskom eteru bez tipičnih uredničkih bojazni da će se zateći u situaciji da će emitirati pjesme demo kvalitete. Pjesme s ove kompilaciji bile bi na koncu i pravo osvježenje za radijski eter.
Netko može reći da se time u produkcijskom smislu možda radilo premalo na zvuku određenih bendova, ali i tu treba uzeti u obzir da treba proći dosta studijskog iskustva da bi neki bend izgradio svoj zvuk. Dobrom dijelu spomenutih sastava ovo je bio prvi boravak u studiju, time mnogi ni ne znaju koji je njihov zvuk, nisu dosad imali ni prilike čuti kako zvuče kad ih se snimi korektno po kanalima i miksa, a kamo li da razmišljaju o artističkoj nadogradnji tako nečeg. Ovako, dobili su konkretan temelj nakon kojeg će moći raditi neke buduće otklone kad se odluče za nove ulaske u studio. S te strane gledano, Skansi se maksimalno potrudio i konvencionalnom uhu dočarati kvalitetu pjesama prve Superval kompilacije. A sad, hajmo na pjesme.
Pozicija pjesme koja otvara kompilaciju uvijek je najvažnija. To je staro pravilo, jer ta numera na određeni način predstavlja sve pjesme koje dolaze nakon nje. Izbor pjesme „Dvije kave s mlijekom“ grupe Slow Cured za A1 poziciju je odličan. Slow Cured osim što je usviran je i maštovit, uz to u prvi plan postavljena bas dionica s dobrim grooveom, haustorskim štihom i urbanim spleen raspoloženjem uvodi u kompilaciju. „Dvije kave s mlijekom“ razbijaju svaki stereotip da ćete se na ovoj kompilaciji baviti „klincima“.
Sveženski sastav Željezne pilule podsjećaju na dobre primjere iz nepatvorenog američkog ženskog rocka koji miriše bunt. Njihova pjesma „Ženska histerija“ ima šarma ranih The Runawaysa. Sasvim dovoljno. Smrdljivi Martini su poput Slow Cured, tj. glazbena zrelost izvire iz njih iako u tekstovima „slušaju mamu i slušaju tatu“, tako da su i na ovoj kompilaciji opravdali glas koji ih bije i unutar Superval svemira, a to je da su jedna od perjanica i bend s dobrim potencijalom.
Šteker s pjesmom „Nudli u WC-u“ pokazuje dimenziju benda spremnog na neočeivane žanrovske izlete po sistemu: „a zašto da ne?”, time i dobra iznenađenja. Započne tako „Nudli u WC-u“ kao tinejdžerska punk rock brojalica, ali preokret donese break u kojem Štekeri sasvim prirodno u svoju priču uvedu „Creep“ Radioheada i to zvuči dobro koliko god se činilo neobično kad se o tome ovdje čita.
Gradske bitange štuju blues rock, a to je odlična startna pozicija da se rock kritičaru digne kosa na glavi kod mladog benda, ali i tu je pjesma „Svijet tuđih ljudi“ upakirana kao slatkiš u kojem želje za pretencioznim tumbanjem žanra u kojem pada svaki osrednji gitarist bivaju sprovedene decentno, šarmantno i pametno (možda tu čitam poveću Skansijevu umješnost & umiješanost, ali kamo sreće da ima više producenta koji neće pustiti bend da na snimci ima gitarsku onaniju gitarske onanije radi).
A stranu zatvara pjesma „Reci mi“ sastava DkD (nekad znani i kao Dekadencija) čija jedna faza je srećom zabilježena i tijekom gostovanja u sad već ugasloj emisiji „Nevidljivi uživo“ na VIDA kanalu na Youtubeu kad su izveli tri pjesme, pa se i preko njih u bespućima interneta može vidjeti razvojni put benda. DkD su se razišli, ali su obećali dugosvirajući uradak kako bi se oprostili od svoje Superval faze. Oni su isto prštali suludim rešenjima ukrštanja žanrova, a da su se na tom putu rapidno brzo razvili svjedoči upravo „Reci mi“ koja odiše narativom kojeg se može pronaći kod Alexa Kapranosa i grupe Franz Ferdinand. Neočekivano zrelo.
B strana pripada „Englezima“ i ako se vratim na onu priču u zvuku benda, tj. soundu benda, na cijeloj kompilaciji tu najviše iskaču pulski Freaktion. Njihova „Ethan White“ nosi jasno iscrtane konture determiniranosti post-emo zvuka kojem teže, uz to je i Maja Šebelić najbolji vokal na ovoj kompilaciji. B1 će također razoružati svakog skeptika koji pomisli da će imati posla s klincima (ako je netko krenuo slušati kompilaciju od B strane).
Frequency s pjesmom „Trapped“ brane boje grungea, da ne bi ispalo da su mlade generacije zaboravile na taj period rocka. Solidno, ali pomalo u drugom planu kraj ostalih spremnijih na međužanrovske izlete, a dva takva slučaja zatvaraju ovu kompilaciju. Prvi je sastav D. s istoimenom pjesmom „D.“ koji spaja žestoke rifove, psihodeliju i djelomično narativni vokalni izričaj, no u tom mashupu se odlično snalazi Dag Huljev Jakopač. „D.“ jest pretenciozni drive koji nastoji ugurati što više epoha rocka u sebe, ali nekako uspijeva isplivati u smislenost.
Sunshine And Rainbows zatvaraju kompilaciju s pjesmom „Faces Into Noise“. Oni i D. donose poglavlje za sve one koji bi eventnalno mogli posumnjati da nova generacija nije spremna na uvrnutost. Za Sunshine And Rainbows je posebno pohvalno što traže neki svoj originalni rukavac; kao da se u istom loncu pronašao psychobilly protkan caveovskom nervozom Birthday Partyja u prvom dijelu da bi ga u drugom preuzela još uvrnutija psihodelija. Sve u svemu kao da su progutali „The Mars Volta pilulu”, ali na sebi svojstven način. Pa ako ćemo i o tim dosezima, nije da ih nema na „Superval vol. 1“ kompilaciji.
Dojam je da nitko od učesnika ove kompilacije nije ušao nezainteresirano i opušteno u cijelu priču, upravo suprotno; sa željom da stvarno pokažu svoje dosege. Ova generacije se nema čega sramit. Čak i izvan konteksta Supervala, za nekog tko nije nimalo upoznat s tom pričom, ovo je izlog dobrih bendova. Svakom bi dali bar 2-3 godine više nego što imaju.
Ja uistinu već sad jedva čekam „Vol. 2“ jer se i dalje sam sebi čudim koliko puta preslušavam ovaj „Vol. 1“. U čemu li je tajna? Vrlo vjerojatno u onome za što mi je uho istrenirano; čujem mlade ljude čije misli su bile zaokupljene stvaralaštvom, a ne novcem, slavom i posljedično ustupcima. Nema bolje startne pozicije za svaku glazbu.
Ocjena: 8/10
(Superval, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
