Osvjedočena obožavateljica grupe monotono izvještajan tekst o velikanima rocka nije pretvorila ni u događaje niti u pripovijest.
Slijedeći jednu od ideja vodilja grupe o kojoj je riječ, recimo jednostavno i bez okolišanja: „Priča o AC/DC – Neka bude rock“ iz pera američke glazbene novinarke Susan Masino (1956.) dosadna je i loša knjiga.
Ispisana klasičnim postupkom kronološkog biografskog praćenja superuspješnog rock sastava „od kolijevke do groba“, potkrepljena izvacima iz intervjua s protagonistima i neposrednim svjedocima, citatima iz novinskih zapisa i sličnime, „Priča o AC/DC“ ne nudi više od suhoparnog niza informacija među kojima je preobilje posve suvišnih i beznačajnih. Primjerice, ona da je „bubnjar pjevačice Gretchen Wilson jednom svirao noseći AC/DC majicu“. Baš podatak vrijedan bilježenja u knjizi o globalnim zvijezdama iza kojih je više od trideset godina karijere – osnovani su, podsjetimo se u Sydneyu u Australiji 1973. g. – i više od stotinu milijuna prodanih nosača zvuka!
Ili, da se sastavu Thunderstruck, koji svira obrade AC/DC, na koncertu u melbourneskom klubu Hi-Fi Bar 2006. g. pridružio bivši basist AC/DC-a Mark Evans (iz grupe je otišao 29 godina prije), dok je u publici bila bivša žena Bona Scotta (preminuloga 26 godina prije). Ili, da je web-zin Classic Rock „ni šest mjeseci nakon objavljivanja“ proglasio „Family Jewels“ DVD-izdanjem godine. Ili, popis svih izvođača (nijedna prvorazredna zvijezda) na humanitarnom koncertu 2005. g. na kojem su gostovali basist Cliff Williams i pjevač Brian Johnson. Ili, da je Brian Johnson na nekom koncertu u nekom floridskom klubu s jednim sastavom otpjevao dvije, a s drugim jednu pjesmu.
U određenom kontekstu sve bi to mogli biti zgodni ukrasni štikleci, no nažalost, nevažne mrvice poput navedenih – izvučene na uzorku od svega četiri stranice (254-257) – zapremaju povelik dio prostora koji je mogao i trebao biti ispunjen sadržajnijim štivom. Monotono izvještajan tekst nije više od pukog nabrajanja niza točaka u liniji karijere koje nisu pretvorene ni u događaje niti u pripovijest, nego su tek zabilježene te kao takve ne nude gotovo nikakav uvid u ono što u ovakvim knjigama opravdano očekujemo – predstavljanje i predočavanje osobnosti i međusobnih odnosa članova, kreativnih silnica, ushita uspona i razočaranja padova, problema, neproblema, dvojbi, odluka, zaokreta, prijeloma, stanja… – a kamoli u širu sliku mjesta, vremena, stanja i duha rock scene u različitim razdobljima, vrednovanje pozicije, doprinosa i utjecaja protagonista u njoj i na nju ili, pak, osjećaj da se nalazimo u njihovu društvu.
Lišena dinamike, pulsa života i perceptivnih prosudbi knjiga nas, primjerice, gotovo uopće ne upoznaje s basistom Cliffom Williamsom i bubnjarem Philom Ruddom koji ostaju jedva razabirljive siluete u magli.
Osim uobičajenog štofa bezbroja zanimljivosti kakvo troipoldesetljetno djelovanje u rock panteonu jest samo po sebi, biografija australskih tvrdo-teških rokera sadrži barem nekoliko iznimnih događaja iz kojih su se mogle raspresti itekako zanimljiva poglavlja, teze, rasprave i zapažanja – smrt jednog od ključnih članova grupe, pjevača Bona Scotta, na dotadašnjem vrhuncu karijere; (u knjizi posve nerazjašnjen) odlazak bubnjara Phila Rudda; alkoholičarski problemi Malcolma Younga zbog kojih ga je na jednoj američkoj turneji zamijenio nećak, „pljunuti on“; navodno promicanje sotonizma koje je, opet navodno, nadahnulo serijskog ubojicu…
Masinova preko svega toga prelazi gotovo ravnodušno, ne hvatajući se zauzvrat ničega drugoga. Iako ne bi bio opravdan, takav bi pristup bio donekle razumljiv da je riječ o knjizi napisanoj po izdavačevoj narudžbi od prigodno unajmljenog (polu)znalca, no Susan Masino osvjedočena je obožavateljica grupe koja je njene članove upoznala i njihovu glazbu zavoljela još daleke 1977. g. na njihovoj prvoj američkoj turneji, prije no što što su postali ime svjetskoga formata te je do današnjih dana s njima održala donekle povlašten prijateljsko-poznanički kontakt.
Prisjećanja na osobne susrete – koja, različito od „objektivnosti“ većine glavnog teksta, Masinova ispisuje iz subjektivnog kuta, a što je u tisku naglašeno kurzivnim pismom – uspijevaju prenijeti mrvičak obožavateljskog oduševljenja te pripadaju među bolje odsječke knjige, mada su i ona oblikovana poprilično banalno, bez predočavanja čarolije doživljaja kratkog boravka smućenog poklonika u carstvu velikana. U svemu, najkorisnijim se dijelom knjige čini dodatak Diskografija koji donosi poman popis singlica, albuma, spotova i DVD-a grupe, a valja pohvaliti i činjenicu da je knjiga opremljena kazalom pjesama i kazalom pojmova.
(316 str, VBZ, 2011., 52 c/b fot, prev. Elvis Šimunic, ur. Aleksandar Dragaš, izvorno izdanje 2006.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
