‘Susjedi iz pakla’ je vrlo dobra i zanimljiva komedija, prije svega namijenjena mlađoj publici koja bez problema probavlja malo grublji i neprofinjeniji humor. Na žalost, to je i dalje miljama daleko od ‘Animal Housea’, ali čak i najveći mrgudi iz ovoga filma mogu izvući nekoliko dobrih smijehova, što je, na kraju krajeva, i poanta cijele priče.
Od kultnog je “Animal Housea” i svojevrsnog rodenja ‘fraternity komedije’ prošlo gotovo 40 godina, a niti jedan mu se film u tom razdoblju nije nametnuo kao nekakva ozbiljna konkurencija (možda eventualno “Old School”). Vremena su se mijenjala, stilovi i komičarske zvijezde dolazili i odlazili, ali takvu je energiju, svježinu i sirovi talent jednostavno nemoguće nadmašiti . Je li stoga uopće moguće očekivati nešto od ekipe filma “Susjedi iz pakla”, koju među ostalima čine dva vrlo neiskusna pisca, ziheraški redatelj i tandem Efron – Rogen?
Kelly (Rose Byrne) i Mac (Seth Rogen) mladi su bračni par, koji se s malom bebom tek uselio u svoju kuću iz snova u mirnom predgrađu neimenovanog američkog velegrada. Iako im je život postao dosadnjikav od kada su postali roditelji, uvjeravaju se da je sve idilično, ali sve će se promijeniti kada se u kuću do njihove usele novi susjedi: bratstvo s lokalnog sveučilišta. Teddy (Zac Efron) i Pete (Dave Franco) mladi su i nabrijani vode bratstva, kojima je glavni cilj uživati u nekoliko posljednjih tjedana studentskog života. Naravno, to ne ide bez divljih zabava, droge, seksa i vrlo bučne glazbe, a sve će se prelomiti preko leđa Kelly i Maca…
S obzirom na to da scenaristi Andrew J. Cohen i Brendan O’Brien do sada nisu napisali niti jedan scenarij za dugometražni film, pa tako niti za komediju, mora se priznati da su se vrlo dobro snašli u tom iznimno zahtjevnom žanru. Iako se humor uglavnom temelji na forama vezanim uz genitalije, seks, žestoko psovanje, gadosti i drogiranje/alkoholiziranje, ne nedostaje trenutaka vrijednih smijeha, a u najgorem slučaju, film ostaje prilično nenapadan i lagan za gledanje (osim kontroverznijim sladokuscima, koji će ionako vrlo teško gubiti vrijeme na ovakve uratke). S druge strane, iako se u nekim trenucima ozbiljno koketira s dubljom sociološkom tematikom odrastanja i problemima s kojima se današnje generacije susreću za vrijeme i nakon završetka faksa, sve je ostalo samo na ideji, pa na kraju imamo klasičan niz skečeva i gegova tangencijalno povezanih nekakvom glavnom pričom.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=kL5c2szf3E4[/youtube]
Što se pak glavnih glumaca tiče, teško je od tipa poput Setha Rogena očekivati da glumi lik koji nije poput Setha Rogena, jer čovjek jednostavno nema tu širinu. Iako u nekim trenucima zna biti iritantan, uglavnom uspijeva isfurati ono po čemu je najpoznatiji (šlampavi hašoman koji misli da je cool), a ponekad je dovoljno jednostavno vidjeti njegovo veliko, dlakavo, golo tijelo kako ‘vodi ljubav’ sa ženom i puknuti od smijeha! Kad smo već kod žena, Rose Byrne je izvrsna u svakoj sceni u kojoj se pojavi, a isti je slučaj i s ‘neprijateljskim’ dvojcem Efron – Franco. Efron sve više i više pokazuje raznovrsnost svoga talenta, tako da bi ga vrlo brzo mogla snaći sudbina Matthewa McConaugheya i prelazak s uloga isklesanih srcolomaca na moćne, karakterne likove.
Osim poprilično nefokusiranog i nedovoljno iskorištenog scenarija, najveća mana “Susjeda iz pakla” je hermetičnost njihovog filmskog svijeta, gdje su sporedni likovi poput dekanice fakulteta (Lisa Kudrow) ili drugih, vrlo zanimljivih članova bratstva (Christopher Mintz-Plasse, Jerrod Carmichael) praktički statisti, tu da pripreme foru ili dvije i onda se izgube u gomili. Ista je stvar sa drugim susjedima ove četvrti, Macovim kolegama s posla, obiteljskim prijateljima, pa čak i njihovim djetetom, koji su u cijeloj priči više nekakve kulise, nego stvarni likovi. To možda ne bi bilo loše da ih nikada ne upoznamo, ali kada su nam već prestavljeni i očito igraju neku ulogu u svim tim događajima, ne bi bilo loše pobrinuti se da i oni budu malo životniji.
“Susjedi iz pakla” je vrlo dobra i zanimljiva komedija, prije svega namijenjena mlađoj publici koja bez problema probavlja malo grublji i neprofinjeniji humor. Na žalost, to je i dalje miljama daleko od “Animal Housea”, ali možda je jednostavno došlo vrijeme da prestanemo tražiti nasljednika tog kultnog ostvarenja i uživamo u onome što nam se nudi. Čak i najveći mrgudi iz ovoga filma mogu izvući nekoliko dobrih smijehova, što je, na kraju krajeva, i poanta cijele priče.
Ocjena: 7/10
(Good Universe, Point Grey Pictures; 2014)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
