Uglazbljena poezija, obrade The Curea, pa i svojih pjesama… – za ‘Male laži’ nadahnuće je dolazilo iz najrazličitijih smjerova.
Snimanje trećeg albuma Svemira Zvonke Obajdin “Male laži” protegnulo se na godinu dana, a rezultatom i glavna autorica i bend mogu biti itekako zadovoljni. Pošteno bi bilo reći da “Male laži” donose još onoga što smo naučili očekivati od Svemira na prethodna dva albuma, ali ovoga puta ispričanog na neke nove načine, tako da ne djeluje kao isprano ponavljanje već kao osvježavajuće istraživanje autorskog pristupa stvaranju, te da predstavlja još jedan korak prema emancipaciji od pratećeg benda kantautorice prema “udruženom pothvatu”.
Veći dio albuma čine mid-tempo balade u stilu americane od kojih su neke već duže među nama (singlovi “Iz daljine” i “Zmajev dah”), a neke odnedavna (naslovna pjesma koja otvara album) i nisu nam otkrivale naličje albuma na kojem se nalazi razigraniji duh kreativnosti u odnosu na tradicionalni pristup.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=WVuV6i8RUkg[/youtube]
Već samim pogledom na popis pjesama otkrit ćemo da su se tu našli i uglazbljeni stihovi velikih pjesnika Tina Ujevića – “Pobratimstvo lica u svemiru” sa Ivčom Ščapecom (Seine) na nabrijanom solu kroz pjesmu – te Vjekoslava Majera (“Snijeg” koji zatvara album i sasvim je sigurno najbolja od deset pjesama albuma jer Zvonka izvrsno usklađuje intonaciju i ritmičku strukturu pisanog teksta). Nešto manje uspjela je izravna obrada The Cureove “Catch”, a “Dunjina pjesma” nadahnuta je stilom pisanja Loua Reeda iz niza “… Says”, pa je tako poput Candy, Caroline, Stephanie i Lise i ova umalo postala “Dunja kaže”, i moram priznati da mi je osobno pomalo žao što nije.
Kao svojevrsni kuriozitet u genezi pjesama Svemira izdvaja se i “Vrijeme” koju je za razliku od ostalih pjesama napisao cijeli bend, a autor teksta je versitilni bubnjar (i povremeni basist) benda Matko Boršić. Još je veći kuriozitet, ne samo u karijeri Svemira, već i općenito, “Zimska” koja je zapravo nova verzija pjesme objavljene na prvom albumu iz 2012. godine, a u novoj verziji je ritam kombinacija Matkovog bubnjanja i programirane trake Miše Petrovića (Radost!) i kao takva zvučno (na dobar način) odudara od ostatka albuma i mnogostruko je naprednija verzija od ranoga prethodnika.
Vrijedne su i violinske dionice Ivane Žabkar koji potvrđuju određeno američko usmjerenje glazbe Svemira. Zvonka je kantautorica koja glazbu Svemira konstrukcijski i glazbeno i tekstualno gradi na temeljima određenim u pravcima srodnim pop americani, pa nam uvijek ostaje doza žaljenja što možda ne ode korak dalje i doda još malo country twanga i približi svoj zvuk nešvilskom popu i svojim parnjakinjama s druge strane bare kao što su Caitlin Rose i Margo Price i na taj način oboji glazbu novom rukom farbe.
Ocjena: 7/10
(Samizdat, 2016.)