Swans ‘Leaving Meaning’ – na akumulatoru ida

Glazbeno gledajući, pred nama je nježnija i melodičnija inkarnacija benda, ali u ključnim trenucima Gira je još uvijek spojen na akumulator ida i prepušta se životinjskim nagonima bez cenzure.

Swans “Leaving Meaning”

Michael Gira je nakon posljednjeg albuma “The Glowing Man” raspustio posljednju inkarnaciju svog ključnog projekta Swans. Ista je pokrenuta početkom desetljeća i iza sebe je ostavila četiri velika albuma, uključujući i posebno cijenjenu trilogiju koju čine “The Seer”, “To Be Kind” i spomenuti “The Glowing Man” objavljivani u razdoblju između 2012. i 2016. godine. Gira kaže da je muziciranje s tom postavom postalo previše uhodano i s premalo izazova; došlo je vrijeme za neke nove Swanse.

Kao što je i ranije bio slučaj, Gira je pripremio teren za otvaranje novog poglavlja objavljivanjem demo ploče čija prodaja će financirati produkciju finalnog proizvoda. Pretploča “What Is This?” ugledala je svjetlo dana u ožujku ove godine i sadržavala je deset od ukupno dvanaest brojeva koji konačno čine “Leaving Meaning”, snimljenih samo na akustičnoj gitari. Slušajući “What Is This?” nikako nismo mogli uvidjeti viziju koju je Gira zamislio, ona se tek otkriva nakon slušanja službenog albuma, ali otkrivene su nam neke smjernice u tekstu koji je pratio demo snimke.

Frontmen i vođa plemena odlučio je tako okupiti skupinu bivših i aktualnih suradnika iz svojih različitih projekata i oko skica zacrtanih “What Is This?” uz njihovu pomoć izgraditi kupolu zvuka bez prethodno zacrtanih arhitenktonskih smjernica. Vezano za sam građevni materijal, on se sastoji od nekih otprije poznatih ideja izvrnutih u nove smjerove, pa ćemo tako prepoznati naslove poput “Amnesia” ili “Annaline” poznatih s ploča kao što su “Love of Light” (1992.), odnosno Girine solo ploče “I Am Not This”. Nadalje, pjesma “Cathedrals of Heaven”nastala je iz ideje zacrtane u “The Knot” zabilježene na live izdanju “Deliquescence”, a koja se pak razvila iz “No Words / No Thoughts”, što oslikava Girin kreativni proces kao vazda živu ideju koja se svaki put uobličuje u nešto sasvim drugačije i kao takva može činiti jezgru novoga djela.

Na naslovnoj pjesmi novog albuma, kao i na tajanstvenoj “The Nub”, Gira je zaposlio australske eksperimentalne džezere The Necks da na osnovu njegove skice stvore uzbudljivo ozračje, u čemu su ovi neupitno uspjeli. Nadalje, kao ključno mjesto ove ploče, a ujedno i spojna točka mosta s prethodnim izdanjima impozantno strši “The Hanging Man”, koju se već i po samom naslovu može prepoznati kao parnjak pjesme “The Glowing Man” s prethodnog istoimenog izdanja. Ova pjesma svojim ritualnim hipnotizirajućim ritmom i zlokobnom atmosferom inducira trans iz kojega će vas Gira prenuti svojim divljačkim uzvicima (“I am NOT!”) svaki put kad se previše prepustite. “The Hanging Man” tako služi kako bi nam poručio da novi Swans nisu sasvim novi, da je veza s prošlošću izravna i aktivna, ali da se zacrtavaju i novi smjerovi koji prevladavaju na ovom izdanju.

Prije svega, na samom početku postaje sasvim jasno da je na djelu jedna blaža i melodičnija inkarnacija benda. Nakon kratke instrumentalne uvertire, dvominutne “Hums”, slijedi nježna “Anneline”, a nakon šok terapije s “The Hanging Man”, ponovno dolazimo u smirene tonove akustične pjesme “Amnesia” koja zagrmi tek u orkestralnim dionicama na refrenu. Gotovo sve pjesme na albumu mogle bi se nazvati baladama u usporedbi s prethodnim radovima Swansa, no kad god bend podivlja, čini to moćno i ubojito. Najbolji primjer toga možda nalazimo na najdužoj pjesmi albuma, “Sunfucker”, još jednom repetativnom rifu s melodijom od tri tona koji u svom krešendu upada u neki suludi industrijski, gotovo plesni ritam koji zaluđuje, a taj moment, uz kraut broj “Some New Things” predstavlja jedine trenutke ove ploče koji se ritmički otimaju uronjenosti u mračnu atmoferu i uopće na neki način, iako krajnje iskrivljen, aludiraju na pop glazbu. A kad smo već kod pop okvira, valja naznačiti da na ovom albumu tek jedna pjesma prebacuje trajanje od 12 minuta; sitnica u usporedbi s prethodnim izdanjima.

Takvi žešći, agresivniji ispadi standarno su najjače oružje Swansa, to su trenutci kada je Gira direktno spojen na akumulator ida, prepušta se životinjskim nagonima bez cenzure i glazbeno i tekstualno ispaljuje svaku ideju koja dopire iz njega, što plastično možemo doživjeti na posljednjem sukobu albuma, pjesmi “My Phantom Limb” u kojoj se autor prepušta obračunom sa svime u svijetu na kojemu je sve sveto, od maloumnih, preko jebanja, do ubijanja, dok lutamo izgubljeni u labirintu crijeva vremena. Ovdje Gira piše neke od najupečatljivijih stihova albuma koji je puno više usmjeren na tekstove nego njegovi posljednji radovi. Čak ako mu je glazba pretežno omekšala, čini se kao da su mu riječi grublje nego ikad.

Vrlo je vjerojatno da ćemo “Leaving Meaning” u budućnosti gledati kao prijelaznu fazu iz prethodnog oblika Swansa u budući. Jedino što u ovom trenutku ne znamo iz kojeg će se ovdje prikazanog rukavca ta budnonost benda razviti. U svakom slučaju Swans su i dalje nepoljuljana veličina u mračnom kutu alternativne scene, kutu u koji tjeramo sva svoja čudovišta s kojima se nismo spremni suočiti. Tamo ih hrani Gira i sa svakom novom pločom nam samo pokazuje kako su narasla i u što su se pretvorila.

Ocjena: 9/10

(Mute, 2019.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X