Publika u zagrebačkoj Tvornici kulture je u utorka imala priliku prisustvovati premijernom koncertu Sylvie Courvoisier i Mary Halvorson kojim su ujedno započele ovogodišnju europsku turneju.
Priča kaže da su pijanistica Sylvie Courvoisier i gitaristica Mary Halvorson nakon jednog zajedničkog koncerta 2017. godine shvatile koliko su kompatibilne, te su odlučile nastaviti djelovati u duo formaciji. Zajedno su snimile debitantski “Crop Circles”, prošle godine izdale album “Searching for the Disappeared Hour”, a aktualni “Bone Bells” sinoć smo premijerno mogli čuti u Tvornici kulture. Dakle, ne samo da su kompatibilne, već su i radišno plodonosne u toj svojoj kompatibilnosti.
Kompatibilnost je možda i ključni pojam njihovog zajedničkog rada jer nema puno duo formacija klavira i gitare, koji kao solistički instrumenti obično teže nekoj ritam sekciji koja će im dati čvršću ritam podlogu. Klavir i gitara, naime, često se zvučno mogu preklopiti pa izlazni efekt čak može biti i kontraproduktivan, osim ako nije riječ o vrhunskim glazbenicama ili glazbenicima.
Sylvie Courvoisier i Mary Halvorson upravo spadaju u tu vrhunsku kategoriju, jer sinoć su uistinu iznjedrile svoj nevjerojatan koncept, time i koncert. Možda je i malo reći da su kompatibilne, njih dvije više su poput glazbenih blizanki – kao da svaka od njih točno zna što ona drugu u određenom trenutku misli i osjeća na eklektičnom zajedničkom putovanju u kojem su i uobičajeni zvukovni okviri samih instrumenata bili maksimalno rastegnuti.
Halvorson pored toga što je virtuozna na gitari, jednako minuciozno umijeće primjenjuje i po pitanju gitarskih pedala i efekata, što je samo dokaz da će prigrliti svaku novotariju i pronaći joj mjesto u izvedbi. Konkretno, gotovo da nema (gitarskog) žanra kojim se nije okoristila u izvedbi i interpretaciji, dok je Courvoisier počesto stvarala ugođaj prebiranja prstima po klavirskim žicama, ili izvedbom kad ih je nečim prigušivala čime je dobivala staklasto-metalni zvuk.
Stilsko dešifriranje onog što su izvodile gotovo da nema smisla. Imale su mnoštvo atonalnih izleta koji su savršeno bili utkani u komponirano. Nije to izgledalo kao da su one u nekoj svojoj misiji u kojoj namjerno suprotstavljaju koncepte improviziranog atonalnog (iako se i za to ne može sa sigurnošću reći da nije komponirano) i komponiranog, već kao da su u nekoj neverbalnoj komunikaciji u kojoj su instrumentima davali karaktere i oslikavale situacije i osjećaje.
Dakle, cijela silina kroz godine nakupljenog glazbenog znanja i iskustva kao da im je bila samo podloga za nevjerojatno živahnu međusobnu komunikaciju, koja je znala imati i rješenja koja su se doimala kao komični gegovi – kad je ulazak u podizanje buke i inzistiranje na jednom tonu istovremeno neočekivan ili potreban, ili kad neke fraze odu u parodirajućem smjeru zvučne podloge za animirani film, da bi vas odmah potom za stolac zakucala težina neke blues ili soul fraze.
Ako bih morao raditi usporedbu (što je izrazito nezahvalno) Sylvie Courvoisier i Mary Halvorson bile su u sferi zvukovne komunikacije na nivo koji su nam 2019. u sklopu istog Zagreb Jazz Festivala pružili Vijay Iyer & Wadada Leo Smith. Iz toga se samo može izvući zaključak da je 16. JAZZG izašao s izuzetno jakim adutima već na samom početku ovogodišnjeg festivalskog niza.
Pred sam koncert bilo je interna rasprava nas iz publike je li Veliki pogon Tvornice kulture adekvatan prostor za nešto za što smo očekivali da će biti nešto komornijeg karaktera, tj. nešto što bi dobro leglo u Mali Lisinski, iako znamo da Zagrebu nasušno treba još koncertnih prostora u sadašnjoj gužvi s terminima i lokacijama. No definitivno je u toj raspravi bilo zanemareno ono najvažnije, a to je apsolutno vrhunska forma i izvedba Sylvie Courvoisier i Mary Halvorson koje su otpuhale bilo kakvu pomisao o adekvatnosti prostora kad su započele s koncertom. Osim predavanja njihovom vodstvu na izuzetnom glazbenom putovanju ništa drugo nije bilo bitno. Tvornica je sinoć upravo bila najbolje mjesto za njihovu avangardu u kojoj kao da su ispričale najuzbudljiviju priču o sebi iako u njihovoj glazbi nema prostora za tekst, ali smo svi razumjeli ono što su htjele reći kroz tu mističnu i živahnu zvukovnu mrežu glazbe kao univerzalnog jezika. Za Sylvie Courvoisier i Mary Halvorson i sam jazz samo je odskočna daska za njihovu nevjerojatnu komunikaciju koju su podijelile s publikom sinoć.
Vrhunski start 16. Zagreb Jazz Festivala. Bez trunke dileme.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
