Glazbena recenzija - stranica 2

Spajanjem projekata Kali Fat Dub i Kudikamo? dobili smo najnoviju klupsku atrakciju i album produciran, napisan i odsviran na razini najboljih svjetskih izdanja današnjice.

U novim bilingvalnim kombinacijama Hadžajlić je dobio pravo internacionalno izdanje i to će svakako biti dodatna vrijednost albuma nakon što najtraženije domaće pjesme iscure iz trendinga.

Na novom kompilacijskom albumu sakupljeno je dvadeset kompozicija iz svih stvaralačkih razdoblja Micka Mossa. Riječ je o zbirci dosad neobjavljenih akustičnih i koncertnih izvedbi, remikseva, obrada te iznova snimljenih starih pjesama koje svoga autora potvrđuju kao iznimno darovitog i tankoćutnog umjetnika.

Hot 8 Brass Band će i zagrebačkoj prilici uskoro pružiti rijetku priliku da uživo osjeti autentične zvuke New Orleansa.

Prvo su nas oduševili singlom ‘Ethel’, a onda i dodatno zaintrigirali nastupivši kao predgrupa Nicku Caveu na koncertu u zagrebačkoj Areni ove jeseni. Irski post punkeri sada imaju i novi album koji upućuje na to da ih i dalje vrijedi pratiti u usponu.

Nostalgično pretraživanje daleke starorokerske prošlosti nikad nije bila njegova glavna preokupacija i zato je danas potpuno spreman za akciju stadion.

‘Everybody’s lovin’ it.’

Na razmeđu ambijentalne glazbe i suvremene klasike niknuo je jedan od najljepših albuma ovog ciklusa, kako god taj ciklus odredili.

Dvadesetsedmogodišnji mladić iz Dublina i njegovi vršnjaci u pratećem bendu imaju potencijal da ih se čuje i van granica Velike Britanije i Irske gdje posljednjih dana promoviraju novo izdanje na njihovoj (čini se) prvoj ozbiljnijoj turneji.

Poljski bend na novom koncertnom albumu nudi gotovo dva sata raznolike, energične i dramatične glazbe začinjene pljeskom, vriskovima, skandiranjem i zbornim pjevanjem oduševljene publike.

Ovoga su puta The Hellacopters vlastite korijene dobrim dijelom odrezali i objavili jedan od svojih najlošijih albuma.

‘Mediteranska americana’ splitskog indie benda procvala je u nešto vrckavo i posve neodoljivo.

Britanski R&B kantautor Michael Kiwanuka je na svom četvrtom studijskom albumu sebi zadao zadatak nadići sve ono što ulazi u pojam ‘cool’. Težak zadatak, ali nije promašio.

Izbor materijala koji čini novi album trubača iz Seattlea na prvi se pogled čini veoma neobičnim, ali čvrsta vizija kvarteta daje mu koheziju dok frankenštajnski spaja komade nađene na najrazličitijim mogućim mjestima s one strane ogledala, odnosno u ovom slučaju – ekrana.

Dva velika albuma afričkih glazbenika objavljena su već na početku godine.

Pomalo nostalgičan i odmjeren album u sad već zaštitnom Eckmanovom sporom i nježnom ritmu koji će vas uljuljkati poput uspavanke u svoje ozračje koje je jednako srodno američkim pustopoljinama kao i maglovitim obroncima brda u Sloveniji koju kantautor sad već dugo zove svojim domom.

Antologijski koncertni album za Black Pumas.

Dame i gospodo, lijepo se zabavite s Božom, samo nemojte misliti da ste došli na sevdah.   

Premda se ne može poreći da je Coco to dobro osmislio i da nema doista pogrešnih poteza u njezinoj izvedbi, ova je simpatična kolekcija više hit trenutka negoli izdanje koje će ostaviti neki dublji trag.

Donosimo recenziju dvaju izdanja kojima zarada od prodaje biva usmjerena ka boljitku uvjeta života zatvorenika u američkim kaznionicama.

Seksijeva solo diskografija dosad se svodila na dvije komerc trake “ pa se baš potrudio da ‘Realtape’ zvuči daleko ozbiljnije.

Tremonti sa svojim bendom isporučuje glazbu temeljenu na staccato rifovima i razvedenim gitarskim solažama, dokazujući se iznova kao odličan pjevač i gitarist.  

Novi album škotskih miljenika nažalost na koncu ipak nije donio priželjkivani iskorak u novo ili povratak starog nadahnuća.

Bit će lijepo ponovno je vidjeti ovoga ljeta na INmusicu, posebno ako pri slaganju setliste malo zagrabi i u svoju slavnu prošlost.

‘Look Up’ je album koji teče sporo, nesputano, ali sigurno, valjda kao rijeka Mississippi, u dobro odvaganoj mudrosti, decentnoj nostalgiji, ponegdje i autoironiji – svim onim elementima koje country voli.

Itekako smislena ploča obrada koje nisu ovdje da bi zamijenile izvorne klasike, već da se predstave u jednom izrazito osobnom i bolnom kontekstu s puno ljubavi i tuge s kojom su ih Brigid i njezin otac zajedno slušali na njegovoj smrtnoj postelji.

Lily Macieira i Phoebe Lunny iz Brightona donose na početku godine najžešću priču po pitanju glazbe i stavova.

Laka je predugo čekao i odgađao come back da bi sad kroz osam pjesama imalo smisla tražiti nasljednika albuma ‘Zec’ i ‘Stvorenje’.

Čini se da je gubitak prava na nasljedstvo Batushke na sudu dopustio Bertu da se konačno posveti glazbi u potpunosti, razvije solidan koncept vrijedan albuma, i – što je najbitnije – ostavri značajan odmak od zvuka matičnog benda i oblikuje vlastiti izričaj koji bi mogao biti jednako efektan kao onaj benda bez kojega je ostao.

‘Valceri iz Translajtanije’ definitivno je najluđi punk album na samom početku ove godine. Udara posred čela poput one stvari o kojoj su pjevali Let 3.