Glazbena recenzija - stranica 3

Trobecove krušne peći nastavljaju biti glasnici s tamne, najtamnije strane života, čije perverzije i užase Darko Begić Bega isporučuje poput nekog maničnog uličnog propovjednika za kojeg polako, ali sigurno postajete svjesni da je čitavo vrijeme bio u pravu.

Naši unutarnji demoni su pobjedivi ako se suočimo s njima, sagledamo ih otvorena srca i postavimo stvari na svoje mjesto – tako nekako sugerira ovaj koncertni film.

Treći album naše elektroničarke često je na tragu onoga što su Svein Berge i Torbjørn Brundtland zakuhali u svojim novijim studijskim radovima, pogotovo u vokalno-instrumentalnim kombinacijama Röyksoppa s pjevačicama Allison Goldfrap i Susanne Sundfør.

Formulu koju je uspješno etablirao Paul Anka prije dvadeset godina na ‘Rock Swings’ sad ponavlja ne pretjerano slavna pjevačica u pratnji orkestra koji nema mnogo veze sa svojim prije sad već četiri desetljeća preminulim osnivačem.

Ova ‘biljka’ ima sve preduvjete da pusti korijen u srcima onih do kojih dođe.

Ako želi dalje graditi svoj prepoznatljivi zvuk koji bi lako mogao biti i žanr sam za sebe, Obongjayar će morati nastaviti putem pjesama koje se izdvajaju kao najbolji momenti albuma i spašavaju ga od totalnog promašaja.

Kao i mnogo puta do sada, Berningerov glas na ‘Get Sunk’ je onaj sredovječnog profesora književnosti s brakom u krizi i koktelom previše u rukama dok pjevuši svoje egzistencijalne brige u melodijama koje su mnogo ljepše od njegovog psihičkog stanja.

Little Feat je jedan od posljednjih velikih američkih rock bendova iz 1970-ih i pravo je čudo da još uvijek vozi punom brzinom.

Čini se da Michael Gira i Swans nikad nisu došli bliže u svom nastojanju da glazbom prodru u onostranost nego što im je to uspjelo s novim albumom ‘Birthing’ i nije ni čudo da sad označavaju kraj ove faze djelovanja. Ovo je povijesno velik album.

‘Subota’ je album potrebe da Gatuzo iz sebe izbace liriku i glazbu mimo svih trendovskih kalkulacija ovog vremena. To je više glas, ili bolje kazano vapaj, zaboravljenih i onih na koje se prestalo računati.

Dok klubove naše regije trese nekakav frankenštajnski spoj tobožnjih bliskoistočnih melodija i ritmova na balkanski način zapakiranih u zapadnjačku plastičnu foliju, AMMAR 808 donosi izvorne bliskoistočne narodnjake iz rinfuze Bliskog Istoka, zapakirane u organski tuniski materijal.

Frontmen Libertinesa skrasio se u Normandiji, pije rakiju od jabuka i piše uspavanke svojoj kćeri na novom pretežno akustičnom solo albumu koji vješto kormilari kroz različite glazbene stilove.

Pred kraj prošle godine ugodno otkriće iz Novog Sada predstavljao je bend Short Reports s albumom ‘Vožnja’, a sada se to isto može reći i za grupu koja se krije iz imena Jimmy Fitzsimmons koja je objavila album ‘Too Much, Too Soon’.

Novi album rokera iz San Francisca sastoji se od EP-ja iz 2021. i pet novih neodoljivih pjesama.

Peti samostalni album norveškog multiinstrumentalista i skladatelja – osnivača i gitarista grupe Airbag – donosi raznoliku glazbu punu emocija.

Ove četiri skladbe i dva govora postaju više od samih pjesama prizivajući, kako kaže, ‘pravednu moć umjetnosti, glazbe i rock’n’rolla u opasnim vremenima’.

Ovo bi mogao biti jedan od doista posebnih i bitnih albuma u Ribotovoj solo karijeri.

Prvo službeno izdanje na sceni već dugo prisutnog fluidnog improvizacijskog reinterpretatorskog kolektiva baziranog u Zagrebu donosi novo zamišljanje kultnog albuma koji su u Brazilu 1994. snimili Milan Mladenović i Mitar Subotić.

Nezaboravna postava punk i hardcore teškaša koju čine Pennywise, Propagandhi, Comeback Kid, The Iron Roses i Dead Pioneers nastupila je u sklopu Reconstruction turneje u Ljubljanskom Kinu Šiška. Pogledajte fotogaleriju s koncerta.

Podijeljen na dva dijela 32 minute duge kompozicije, ovaj tour de force predstavlja bend koji pokazuje sve što zna i može.

Najslabiji album s potpisom kanadskog benda.

‘Jugoton Bossa nova – Brazilian Wave in Yugoslavia 1963-1983’ je antologijsko izdanja, vjerojatno s puno boljom perspektivom u globalnom retro marketu nego na skučenom hrvatskom ili regionalnom tržištu.

S obzirom na sve što se događa oko nas, čini se da je rijetko kad postojalo idealnije vrijeme za punk, barem onaj koji pokušava otvoriti oči, ukazati na sve bolesti društva i učiti nas da budemo ljudi. Takav punk su kao oružje u borbi za bolji svijet koristili The Clash ili na ovim prostorima KUD Idijoti i Goblini, dok su se kod zagrebačke četvorke lomovi i potresi, kako vanjski tako i oni unutarnji, privatni manifestirali jednim od najžešćih im izdanja dosad.

Album ‘Sabiranje’ donosi suprotan utisak od svog naziva, odnosno da je Ana Ćurčin više oduzimala nego zbrajala u kreiranju ovog albuma.

Prvi autorski album jazz pjevačice, skladateljice i improvizatorice iz Mimika Orkestra možda će se zbog svoje začudnosti i avanturističke volje pokazati povelikim zalogajem za prosječnog slušatelja čije je uho naviklo na jednostavne i predvidive obrasce, ali Maja i njezin kvintet nisu ni po čemu prosječni i ne obraćaju se prosjeku.

Unatoč zaokretu prema estetici osamdesetih i simplifikaciji zvuka, ‘Skeletá’ je zabavan album koji nudi pregršt dobrih trenutaka u obliku masivnih kuka, melodičnih aranžmana i dobre svirke.

Kako bi zvučali Ramonesi da su umjesto u New Yorku nastali u Kingstonu i da su se u formativnim godinama navukli na Toots & the Maytals i King Tubbyja, a ne na MC5 i The Stooges?

Da je Siouxsie Sioux tijekom osamdesetih voljela heavy metal i bila sklona eksperimentu, ona i njezin bend zvučali bi upravo kao što zvuče sjajni Talijani na njihovu odličnom četvrtom albumu.

Obrade klasika ovdje prerijetko odstupaju od okvira zacrtanih u izvornim verzijama.

Dvije godine je zagrebački glazbenik Mate Ponjević pripremao svoj debitantski album u koji je utkao iskustvo iz svoja prijašnja dva benda Fire In Cairo i Pitaj klince.