Glazbena recenzija - stranica 3

Nakon sedam godina obnovljena je suradnja Hornsman Coyote i Del Arno Banda na zajedničkom albumu koji se s pjesmama na srpskom jeziku upadljivo razlikuje od svega što je Nemanja Kojić napravio u solo karijeri.

Zvučni zapis lanjskog koncerta kojim su, povodom Kreslinovog sedamdesetog rođendana, uglavnom mlađe zvijezde slovenske scene odale počast velikom kantautoru koji ih je nadahnuo i čiji duh možda nastavljaju u nekom obliku nositi tamo negdje negdje u budućnost.

Osmo studijsko izdanje francuskog benda donosi koherentnu cjelinu sastavljenu od elemenata art-rocka, progresivnih bljeskova i heavy metal prisjećanja te obogaćenu specifičnom post-rock osjećajnošću.

Za razliku od tribute albuma na kakvima bi izvođači ove pjesme izvodili tako da im daju nove verzije obojane vlastitim iskustvom i vizijom, soundtrack album poput ovoga donosi pjesme snimljene za film u kojemu trebaju zvučati što sličnije izvornicima.

Iz Finske nam stiže uzbudljiv amalgam metala, trip hopa, noisea, i elektronike.

Izniman je izazov promovirati novu glazbu onih autora koje je javnost zacementirala uz jednu epohu odnosno žanr u čijem su definiranju Mercury Rev i sami junački participirali unazad tri duga desetljeća.

Pet pjesama na dvadesetak minuta dugoj zbirci predstavlja bend u najboljem svjetlu, kao dobro uigranu skupinu koja stvara pristupačan, melodičan i sugestivan progresivni rock.

Izuzetno ambiciozni dvostrukog album koji ostavlja dojam da je ovoga puta frontmen The Only Onesa odlučio ‘počisiti ladice’ i izdati doslovno sve što ima.

Najveći novitet je ono što se zove ‘produkcija’, znate ono o čemu vole svi bendovi pričati, nešto s čim se Nula koja je svoj podrumski demo u jeku rata objavila kao punokrvni album nije uopće zamarala, a ni kasnije kad je svoja split izdanja ubacivala na vinil ravno s audio kasete na kojoj je znao biti snimljeni nastup tamo negdje u Češkoj ili Poljskoj.

‘Zvuk tri nule’ je top album, a upitan je jedino njegov krajnji domet.

Riječki electro pop dvojac ove godine je objavio svoj drugi album, a ovih dana je izašlo i vinilno izdanje.

Tvrdi i poprilično sirovi post-punk još uvijek je njihovo osnovno opredjeljenje, ali se psihodelično šarenilo razlilo skoro po cijelom albumu i znatno obogatilo zvučnu sliku.

Album koji je, baš poput Doca Hollidayja na naslovnicama starih petparačkih romana, došao tiho i isti čas ušao u legendu, kao manifest snage neospornog talenta najboljeg repera generacije i već sad je upisan među njegova najsnažnija djela.

Junacima svojih pjesama Mrva poručuje da ostanu svoji, dignu gard i bore se koliko god ih gazili i lomili.

Jedan korak naprijed, dva natrag.

Kidalski zapisi predstavljaju sjajan uvid u arhiv starog Tinariwena, ali nastavak nažalost neće biti moguć jer su famozni pustinjski gitaristi sa svjetskom karijerom ponovno natjerani u izbjeglištvo.

Iz glavnog grada Vojvodine, zavijenog u crno zbog tragedije koja je odnijela brojne ljudske živote uslijed urušavanja kolodvorske nadstrešnice, već tjednima dolaze isto tako tragične vijesti. Potpuno je razumljivo da je u takvim okolnostima glazba i umjetnost općenito nešto što nije u fokusu, ali opet… ako tu ima lijepih vijesti bilo bi nepravedno ostaviti ih na čekanju.

Deveti album avangardnog kolumbijskog kantautora apsurdistička je simfonija buke i kaosa na koju se može i plesati u ritmu psihodelične cumbije.

Beogradski sastav Consecration kojeg predvodi Danilo Nikodinovski objavio je svoj sedmi studijski album.

Na četvrtom solo albumu osnivač i kreativni pokretač slavnih Alice in Chains predstavlja se iznova u stanju uznemirenosti i neusklađenosti s okolinom, što rezultira žestokim i mračnim ugođajem koji podsjeća na najbolja izdanja matične grupe.

Diskografski opus Vladimira Čiče toliko je opsežan i slabo istražen da je doista teško zaključiti je li ovo njegov najreprezentativniji album.

Ako ‘Poyy’ promatramo kao zabilježenu esenciju ‘najboljeg ljeta ikad’ koje se teško može ponoviti, ‘CIAO’ otvara novo poglavlje jutro poslije u kojem se po tko zna koji put pitamo je li došlo vrijeme da se uozbiljimo.

Nevjerojatni kritičarski hvalospjevi koje je prikupio ‘Songs of a Lost World’ probudili su mi nadu da su nam Robert Smith i ekipa, ako se priče o konačnom albumu pokažu točnima, uputili posljednji pozdrav o kakvom smo mogli samo sanjati.

Metal album godine.

Brojne teme i povremene kontradikcije zamotao u fino zvučno ruho koje jednako oduševljava svojim melodijama, beatovima i nepogrešivim deliveryjem.

Premda je stari napušeni kauboj već u desetom desezljeću života i glas mu, kao i ruke, sve više drhti, još na prošlom albumu objavljenom ranije ove godine je pokazao da je i dalje na vrhuncu igre.

Treći album omiljenih Australaca predstavlja kreativno raskrižje benda koji je odlučio eksperimentirati sa zvukom, no rezultat nudi više promašaja nego pogodaka.

Vladimir Mirčeta snimio je svoj prvi solo instrumentalni album.

Nakon što se s prva dva solo albuma odmaknuo od glazbe koju je stvarao i izvodio s Alter Bridgeom i Slashom, Myles Kennedy se trećim studijskim ostvarenjem vraća na srednjostrujaške postavke utvrđene u dosadašnjem grupnom radu.

Ženska supergrupa koju čine Dunja Knebl, Nina Romić i Jelena Galić (sa Silvijem Bočićem na instrumentalnim zadaćama) donosi nam kolekciju uglavnom rijetkih pjesama sa sjevera Hrvatske koje sve govore o tragičnim ženskim sudbinama i na često jezovit način progovaraju o nažalost vječnim temama obiteljskoga nasilja, nevjere i femicida.