Glazbena recenzija - stranica 3

Kao i obično, u ljetnim mjesecima bacamo pogled i na neka izdanja vrijedna spomena iz aktualne godine koja u gužvi nismo stigli popratiti u vrijeme njihova izlaska, a jedan od takvih je svakako i ovaj objavljen u travnju za Glitterbeat Records.

Otočki tisak Big Special etiketira kao punk, s čim se slažu i oni sami, no tu etiketu više treba shvatiti poput nečega povezanog sa stavom i pogledom na svijet oko sebe.

Francuski duo novim albumom i dalje suvereno korača preko granica žanrova te odbacuje robovanje stilskim određenjima, stvarajući glazbu ugođaja koja će vas potpuno zaokupiti. Putovanje je to kojim dominiraju svjetlost, otvorenost i optimizam.

Svojim 16 studijskim albumom Jon Bon Jovi proslavlja 40 godina od objave prvog albuma benda koji nosi njegovo ime. No ovog puta je situacija ponešto drukčija u redovima tog giganta korporativnog rocka, kako se još nazivaju velika stadionska imena koja su započela karijeru u osamdesetim godinama prošlog stoljeća.

Grupa Beverly Brooks objavila je svoj drugi studijski album.

Ako ovaj ‘izgubljeni’ album Čovjeka u crnom ne uspoređujemo s onime za što znamo da će uslijediti, ostaje nam zabavna kolekcija pjesama za koju bi bilo šteta da je ostala neiskopana.

Peti album skupine vrhunskih glazbenika na kreativan način još jednom priziva najveća dostignuća rocka i bluesa iz razdoblja od prije pola stoljeća.

Kalifornijski stoner rock veterani nakon šest godina diskografske pauze vratili su se s ambicioznim duplim albumom kojim su zagrebli duboko ispod gustog sloja fuzza.

Već sada novi album možemo posjesti uz bok dosad najboljim izdanjima benda, konceptualnim pločama ‘The Crane Wife’ i ‘The Hazards of Love’.

Pod mačjim maskama, supergrupa američkih kantautora snimila je svoj drugi studijski album i jedno od najzaraznijih glazbenih iskustava ove godine.

Iz JeboTon produkcijske radionice izašao je novi diskografski biser, a o triju koji čine Luka Žigolić, Jakov Ramničer i Laura Tandarić tek se treba pročuti (dobar) glas.

Aktualnim albumom njemački bend ostaje vjeran svojim korijenima – progresivnom izričaju uz strukturalnu složenost – i to čini samouvjereno te iznimno uvjerljivo.

Još jedan Richard, još jedan Englez, još jedan povratnik nakon petogodišnje pauze (prokleti COVID) i još jedan koji isporučuje album koji se može proglastiti njegovim najboljim u posljednjih desetak godina.

Morate pustiti da vam album sam promijeni percepciju iz nečeg naoko ekstatično eksperimentalnog u jedan od uzbudljivijih pop albuma objavljenih ove godine.

Šefildski soul kantautor na novom albumu ne otvara nikakve nove glazbene obrasce u odnosu na svoj dosadašnji korpus, ali upravo na taj način dokazuje da su njegove pjesme najbolje kad se drži okvira i muzičkih rukavaca koje je usavršio još tamo prije dvadeset godina.

‘Samo da pobjegnem’ poziva na ples do zore, slobodu, zaljubljenost i radost življenja.

Riječ je o sastavu koji spada među najmodernije i najaktualnije u hrvatskom rocku.

Prva kompilacija srednjoškolskih i donedavno srednjoškolskih bendova je pred nama.

Reznor i Ross po tko zna koji put izašli su iz zone komfora i primjenom vlastitog seta vještina složili su pjesme koje jednako dobro funkcioniraju kao pratnja filmu i kao zasebno glazbeno djelo.

Oni su, kao što znamo, bili tri prijatelja koji su se sjajno zajebavali nešto više od tri desetljeća. Možda i najveći kultni bend na svijetu, podjednako poznat radi Albinija osobno kao i svega onog što su nam ostavili u svojoj dugoj karijeri.

Barabe, vile, graničari, čobani i Nikola Tesla. Sve to našlo se na mračnom i surovom novom eponimnom albumu međunarodnog eksperimentalnog folk trija Gordan.

Desetljeće staro oduševljenje koje je pratilo prvi album ovog bjelovarskog benda može se samo nadograditi saznanjem da se taj isti bend, osim što je u međuvremenu postao koncertna zvijer, igra formatima i strukturama pjesama na razini o kojoj mnoga daleko razvikanija imena mogu samo sanjati.

Ovo je jedno od Frenkijevih najjačih izdanja, uz antologijski ‘Troyanac’ i ‘Egzil’.

Neki bendovi nisu bendovi, a neki ljudi nisu ljudi već Klot-ljudi.

Šest godina nakon prvijenca ‘Things You Can’t Put Your Finger On’, s kojim je ime Mary May u rekordno kratkom roku bilo upisano u kartu jedne od ‘najboljih destinacija’ domaće bujajuće kantuatorske scene, pojavio se album nasljednik ‘Now Tell Me How You Break’.

Neil Young i Crazy Horse odaju počast svom slavnom protogrunge albumu ‘Ragged Glory’ verzijom snimljenom uživo lani, tri i pol desetljeća nakon izvornog objavljivanja.

Auerbach i Carney su istovremeno zadržali dosad već i pretjerano poznati zvuk grabeći u prethodne izvore nadahnuća, dok su s druge strane zagrabili prema nekim novijim i modernijim rješenjima poput koketiranja s hip hopom.

Epitet vanvremenski možda ga neće pogurati na listu aktualnih jazz bestselera, niti će ga dovesti do trendy publike koja prati Kamasi Washingtona, ali će ostati trajna oznaka ovog briljantnog albuma.

Teksaški trio novim se albumom okrenuo tišem i odmjerenijem zvuku u koktelu šarolikih utjecaja koji tvore idealan soundtrack za ljetnu dokolicu.

Antolić i dalje koristi relativno malo riječi da bi rekao mnogo toga.