Glazbena recenzija - stranica 7

Zagrebačka grupa Lika Kolorado došla je i do svog trećeg albuma za čiju objavu su zaslužni i fanovi koji su dali svoj doprinos kroz crowdfunding kamapanju.

Cortini na devetom samostalnom albumu demonstrira slojevitost i neograničenu abrazivnost zvuka elektroničke glazbe.

Godina 2024. pokazuje se izuzetno bitnom i plodnom za The Smile – grupu koja ostavlja dojam da donosi najviše kreativnog gušta radioheadovcima Thomu Yorkeu i Johnnyju Greenwoodu.

S novim albumom Jamie xx je dokazao da je apsolutni šampion suvremene dance produkcije.

Novim projektom Daniel Cavanagh uspješno nastavlja na mjestu gdje se Anathema s posljednjim albumom zaustavila.

The Jesus Lizard su s ‘Rack’ albumom začepili usta svima onima koji uporno tvrde da je s rockom gotovo – daleko od toga, problem je jedino što ovakve albume danas snimaju ljudi koji su odavno prešli šezdesetu.

‘Glazba može biti bilo što što želite. S ovim albumom nisam morao nikome polagati račune, što mi je omogućilo da slijedim svaki impuls’ – Geordie Greep.

Taman sam pomislio da će uz iznimku Nemečeka ova godina biti jedna od mršavijih u domaćoj rock produkciji. Dobro je što je došlo vrijeme za ‘Ciklus’ koji popravlja stvar.

122 minute, 32 pjesme, i jedan alter-ego. To su osnovni podaci jednog od najvećih favorita za naslov albuma godine.

Van Morrison je od osamdesetih naovamo snimio više albuma koje bismo mogli opisati kao nepotrebne, ali rijetko kad su bili nepotrebni kao novi aranžmani i dueti s njegove nove ploče.

Nije riječ o nekome tko je upiknuo dva-tri mežebitna singla, a ostatak materijala ispunio sa zvučno sumnjivom kvalitetom.

Možda niti jedan naslov albuma ne pogađa srž onoga što se događa u zapadnoj rock produkciji kao što je to slučaj s recentnim albumom Jona Spencera.

Nove kompozicije neskrivene ljepote i iznimnoga emotivnog potencijala predstavljaju još jednu potvrdu da su stihovi ponekad suvišni.

Manu Chao ovoga puta nije ispunio velika očekivanja zagriženih fanova.

Album nazvan po trenutku u kojem čovjek dobiva dušu, nije samo dobar album, već spada među najbolje koje je Matt Johnson ikada snimio.

Oni koji zagrizu mamac ove ploče bit će zadovoljni kad ih ona povuče za sobom u istraživanje svojih muljevitih dubina.

Braća D’Addario na impresivan način interpretiraju topli zvuk, stil i atmosferu pjesama karakterističnih najvećim bendovima šezdesetih.

Pred svoj četvrti dolazak u Zagreb, Tindersticks su isporučili savršen soundtrack za tmurne prve dane jeseni koji su koincidirali s njegovim izlaskom.

Unatoč samo parcijalno realiziranoj želji da bude heavy, norveški bend se na osmom albumu uspješno naklonio vlastitim korijenima, približivši se kvalitetom iznimno cijenjenim ranijim studijskim ostvarenjima.

Antonis Antoniou iz Monsieur Doumani ima novi bend i odličan album prvijenac.

Sestra Jerryja Leeja Lewisa u pratnji gitarista Lemmyjevog Headcata i bubnjara Stray Catsa donosi vrlo zgodnu kolekciju pjesama kojom nastoji opravdati titulu dodjeljenu u naslovu.

Rijetki su mogli očekivati da će sljedeći korak Caveovog stvaralaštva koje je vječno u nekom razvoju biti njegova oda radosti, jer gotovo smo i odustali od ideje da će se vratiti punom bendu, a kamoli da će nam 2024. dati materijal koji je toliko uznosit i maestralan da će se lako upisati u najbolja djela koja je ikad proizveo.

Stari recepti i uspješan prekooceanski rad pojašnjavaju riječi u naslovu ove recenzije.

Na prvom albumu ‘Dogrel’ brutalno su skicirali život na ulicama Irske, na ‘A Hero’s Death’ o udaljavanju od svega toga, na ‘Skinty Fia’ o tome što znači biti Irac u inozemstvu – točnije Londonu, da bi na četvrtom albumu ‘Romance’ ušli na najskliskiji teren za bendove današnjice – onaj na kojem se ili pada ili postaje još veći.

Kad je njegova srednja škola zauvijek zatvarala vrata, njezini čelnici pozvali su Vana Morrisona da je u povijest otprati vlastitim koncertom.

Izgleda da smo na početku dobrih tektonskih promjena u rocku. Bilo je i vrijeme.

Unutar proširenog izdanja Maloneovog prvog izleta u country skriva se jedan sasvim dobar album koji je mogao nastati predanijim uredničkim poslom izbora desetak pjesama od njih ukupno 27, no na koncu njegov potencijal ostaje zatrpan pod lavinom viškova.

Na svom devetom izdanju kantautor iz New Hampshirea zvuči zrelo koliko i nostalgično, ali istovremeno i opušteno i zadovoljno u glazbenoj niši koju je za sebe iskopao.

Marko Rogić koji stoji iza umjetničkog imena White On White (koje ujedno može poslužiti i kao ime benda) objavio je svoj drugi studijski album i time se jače pozicionirao u dijelu riječke scene koja je duboko i kvalitetno ukopana u postulate americane.

Australski surf punkeri imaju novi set pop-punk dragulja kojima nas podsjećaju da su najveće životne radosti u malim stvarima.