Glazbena recenzija - stranica 7

Damo Suzuki preselio je na nebo 9. veljače, točno dva tjedna prije izlaska ‘Live in Paris 1973’, prvog i zasad jedinog snimljenog u vrijeme kada je još bio član benda.

Kad je krajem siječnja ‘Mount Matsu’ objavljen na etiketi Glitterbeat Recordsa istog je dana zasvirao na mojim zvučnicima. Međutim, dok neki albumi možda i dobiju samo tu jednu jedinu priliku, YĪN YĪN moje zvučnike ne napušta već tjednima.

‘Loss of Life’ je prije svega rezultat ozbiljnog autorskog rada i studijske perfekcije, besprijekorno posložen i ugrađen u vrlo skladnu cjelinu.

Sada je jasno da IDLES bilo kakva očekivanja i publike i kritike nimalo ne diraju.

Krema stoner i doom scene pronašla je pravu šifru za dekodiranje rada Slayera kojom su oslobodili sablasti skrivene u njihovim pjesmama.

Riječ je o solidnom, mjestimice i vrlo dobrom materijalu koji kvalitetom ipak zaostaje za prethodnikom.

Tek mjestimice zanimljivo ostvarenje, iako njegovi najbolji dijelovi daju naslutiti da bismo u budućnosti od Ivana Pešuta mogli dobiti nešto puno veće.

Prvi samostalni live album bivšeg frontmena Hladnog piva otkriva kantautora zadovoljnog točkom do koje ga je njegova muza dovela i bend spreman posvetiti se materijalu više od onoga koji ga je prethodno svirao.

Mladi kantautor iz Glasgowa je vanserijsko čudo, jedno od onih otkrića koje vam zavrte glavu.

Ne postoji rock glazbenik u povijesti koji je uspio na jednom albumu okupiti toliko masivno društvo svjetski utjecajnih imena koja su krojila povijest rocka, ali i popularne glazbe čitavih šest dekada.

Već poslije dvije-tri pjesme došlo mi je da sjednem na neku klupu s litrom jeftinog vina, slistim je u rekordnom roku i krenem potražiti najbližu šutku.

Drugo poglavlje planirane trilogije istovremeno se naslanja na koncept i estetiku prethodnika, ali ih ujedno i širi te nadograđuje.

Uživancija je pratiti putanju The Smilea koji se u kratkom roku otarasio epiteta ‘side project’ i prometnuo u atipičnu supergrupu koja jaše naizgled beskonačni val kreativnosti.

Ne samo zbog stvarno moćnog Wilhelmininog vokala ili činjenice da svira klavir, violinu i gitaru – ovaj bi album svojim zahtjevnim konceptom, primjereni(ji)m kazalištu, književnosti ili nekom fantasy filmu, bio priličan zalogaj i za bitno starije, iskusnije autore.

Nakon kolosalnog neuspjeha s albumom ‘Father of All Motherfuckers’, činilo se kao da je za Green Day preostalo još samo utvrditi točno vrijeme smrti i usput isključiti monitore koji su nadzirali ionako slabašne vitalne funkcije benda.

Natali Dizdar proteklu je godinu zatvorila EP izdanjem ‘Blues po kišnim plažama’ koji je snimila sa svojim dugogodišnjim suradnikom Vladom Mirčetom iz Mayalesa inače i članom njenog projekta BETI. To je možda bio i pomalo neočekivani potez obzirom da je prije toga ušla u suradnju s Rokom Crnićem i Hrvojem Klemenčićem iz grupe Porto Morto na dvije pjesme; ‘Zadnji dan ljeta’ i ‘Ocean’ koje nisu prošle nezapaženo u hrvatskom radijskom eteru.

Tri izdanja makedonske glazbe izvan trendovskih gabarita na koja svakako treba obratiti pažnju.

U novu godinu pod punim gasom ušao je kantautor Ryan Adams koji je na prvi dan 2024. izbacio ne jedan, ne dva, već pet albuma.

Debitantski album R.M.F.C.-a podsjeća na zlatne dane post-punka uz moderni štih.

‘Aha, onaj slovenski bend s Eurosonga. Simpa su dečki, ali to je muzika za klince.’ Na ovakvoj reakciji nezgodno je zapinjao gotovo svaki pokušaj da se starijima i slabije informiranima ukratko protumači brzorastući fenomen Joker Out.

Rijetko koji regionalni bend, čija diskografija najvećim dijelom stane u 2020-te, je u stanju snimiti frenetični live album kakav ima makedonski 21 Vek.

Zadimljene motelske sobe, maglovite ceste i sjene u kaputima koje vas sumnjivo gledaju ispod obrva – u tim scenama pronaći ćete Timber Timbre.

Beogradska četvorka Sitzpinker nakon duge pauze predstavlja novi singl i video za pjesmu ‘Ispred očiju’. Video je snimljen po ideji Ane Žeželj i Ane Đurović.

Legendarni Peter Gabriel opet ima impresivan album i nisu ga sustigle godine. Nekidan se s lakoćom popeo na vrh UK charta. Svi koji su ga htjeli preporučiti za penziju, zbog nekih upadljivo slabijih izdanja iz prošlog desetljeća, zapravo su dali totalnu pogrešnu procjenu. Međutim, jednako su pogriješili oni što ishitrenim i neumjerenim hvalospjevima pokušavaju prikazati ‘Input/Output’ kao jedan od njegovih najboljih albuma. Slučaj je malo zamršeniji i zaslužuje razmatranje.

U godini kada se dogodilo povijesno kontrolirano slijetanje indijske sonde na Mjesec, u jednom sasvim drugom spektru, onom glazbenom, ostvarila se suradnja indijskog The Bodhisattwa Tria i hrvatskog Mimika Orchestra na albumu ‘Frontier’ koji tematizira jednu sasvim drugu vrstu svemirske avanture.

Simovićeva glazba, gledano s vremenskim odmakom zvuči kao prostor slobode. Ona je potpuni kontrapunkt svim onim ideološko-društvenim projekcijama vremena koje je kasnije obilježeno kao vrijeme političkog (i svakog drugog) jednoumlja. Vjerovali ili ne u te apstrahirane projekcije, nepobitan je zaključak da je Simovića u njegovom radu ograničavala jedino njegova vlastita mašta, kao i tadašnji tehnološki dosezi.

Zach Condon pronašao je smisao i inspiraciju na hladnom sjeveru Norveške.

Dimitrije Dimitrijević u svom najplodnijem cvatu.

Odgovor na pitanje: ‘Ima li grupa Proto Tip jedan od najboljih albuma izniklih iz redova mlađe beogradske rock scene ove 2023. godine?’, mogao bi se sažeti u to da svako novo preslušavanje istog donosi sve jasniju potvrdu.

Mostarski bend Zoster objavio je svoj peti studijski album ‘Najgori’, ujedno prvi pod etiketom Croatia Recordsa.