Koncertni report

Publika je došla vidjeti Hiljsona, Hiljson se pojavio i svima pokazao Hiljsona, a nakon početne euforije izazvane time da su svi koji su željeli vidjeti Hiljsona napokon vidjeli Hiljsona, kao da nikome od prisutnih više nije bilo jasno što bi oni sad tu trebali raditi sljedećih sat vremena dok Hiljson nastavlja izvoditi Hiljsona pred poklonicima Hiljsona.

1000mods su u pohodu na Balkan odradili svoje vjerojatno najbolje zagrebačko ukazanje i tako na neki način najavili ovogodišnje izdanje Bear Stone Festivala.

Ravno s ulica New Orleansa u Vintage Industrial Bar sletio je Hot 8 Brass Band, jedan od najatraktivnijih limenih orkestara koji glazbu marching bandova kombiniraju s modernim elementima hip hopa i funka.

The Unholy Trinity turneja triju velikih metal bendova započela je sinoć u bečkom Gasometru.

UNICEF-ov ambasador dobre volje, Femi Kuti, u sklopu europske turneje ‘Politics Don Expose Them’, ponovno je posjetio Zagreb i u pratnji svog velikog benda i plesačica održao odličan show.

Ako smo u kritiziranju ranijih koncerata Ekipe bili oštriji nego što se očekivalo, to je bilo zato što smo znali da ta postava ima ovakve koncerte u sebi.

Sjajno je da Toni i ekipa sa svakim novim albumom pomiču svoje granice sve dalje, a još je bolje to što to prepoznaje i sve brojnija publika.

Usvom četvrtom posjetu glavnom gradu Hrvatske, Stuart Staples i njegov bend održali su pravi dvosatni masterclass iz kontrole tišine.

U svom četvrtom posjetu glavnom gradu Hrvatske, Stuart Staples i njegov bend održali su pravi dvosatni masterclass iz kontrole tišine.

Wynn je vrlo duhovit i pun urnebesnih priča, a red je da pohvalimo i njegov osjećaj za mjeru pošto ni u jednom trenutku nije zagnjavio publiku.

Omiljeni sinjski barabe sa stavom sinoć su pokazali da su i veliki zagrebački klubovi postali premaleni za M.O.R.T., a bend je vjerojatno sposoban i samostalno napuniti i Šalatu ili mali Dom sportova kad ovaj napokon otvori svoja vrata iduće godine.

Ugledavši svog mladenačkog heroja s par metara udaljenosti, doživio sam priličan šok jer Peter Perrett danas izgleda kao da za potrebe koncerta doslovno ustaje iz groba, ali glas ga i dalje služi

Ne znam raste li to moja ljubav prema Kreslinovom opusu sa svakim koncertom ili doista svake godine kvaliteta programa nadmašuje prethodnu, pa mi se čini da smo sinoć i produkcijski i programski gledali možda i najbolji show unazad njegovih nekoliko izdanja.

Chris Eckman i bend odvirali su svoj najbolji nastup u aktualnoj postavi.

Gerijatrija se, po svemu sudeći, zna itekako dobro zabavljati.

Njihova hermetična glazba može djelovati tmurno, pa možda čak i zamorno na nepripremljeno uho nekog namjernika, ali smo svjedočili i da ima neke za dušu iscjeliteljske i smirujuće moći.

Damjan, Jelena i Leon odsvirali su kompletan novi materijal, uz dakako i nekoliko stvari s debija, bez iznimke ih podigavši na višu razinu, prvenstveno zato što su brutalno usvirani i skloni svojim pjesmama dodati još malo šusa.

Nastup u Laubi održao se po uobičajenom The Necks pravilniku, što znači da smo slušali dva improvizirana komada epskog trajanja, s desetak minuta stanke između.

Mašinko nikad nisu usporili i zanemarili bend, nego su na redovnoj bazi nastavili objavljivati vrlo dobre albume koji, istini za volju, nisu nadmašili prvijenac čije su prvo desetljeće sinoć proslavili u Vintageu.

U načelnim okvirima garažnog rock and rolla imali smo priliku gledati mnogo preciznije muzičare i bendove s bitno čvršćim zvukom, ali po pitanju čiste energičnosti i divljaštva, takvih nije bilo previše.

Ča metalci sa sklonosti slasher horor estetici jednostavno moraju postati redovna Halloween atrakcija u zagrebačkoj ponudi.

Četrdeset godina karijere i povratak Mike Portnoya u postavu Dream Theatera bili glavni razlozi za još jedno listopadsko hodoćašće u Arenu.

Ušli smo u ovaj listopad s velikim očekivanjima za rekordan broj koncerata u jednom mjesecu, ali to da će se nad veliku većinu njih kvalitetom i atmosferom tako maestralno izdići onaj Ne Obliviscarisa u Močvari jednostavno je bilo nešto na što nismo računali.

Gotovo sve odsvirane pjesme na koncertu lidera Ultravoxa zvučale su bolje nego na albumima, a gotovo puna Tvornica priredila pravu navijačku atmosferu.

Francuski pioniri blackgazea sinoć su premijerno posjetili Hrvatsku na krilima svog novog albuma ‘Les Chants de l’Aurore’.

Poruka ‘Samo nam je ljubav potrebna’ zvučala je jednako banalno i naivno 1967. kad ju je uskliknuo John Lennon kao i kad ju je nakon dvadeset godina ponovio Bajaga. Sad, četiri desetljeća kasnije, zvuči toliko banalno i naivno da je u nju, slijedeći onu devizu koja se često pripisuje kartaškom ranokršćanskom piscu Tertulijanu – credo quia absurdum – gotovo i nužno povjerovati.

‘Le srce prinesi.’

Pretpostavljam da ste pročitali naslov i vjerojatno mislite da pretjerujem. Uvjeravam vas, ne pretjerujem.

Laibach ist Laibach.

Partibrejkersi već dugo predstavljaju rock instituciju koja više nikad ne mora snimiti ništa novo; dapače, imam osjećaj da većina okupljenih u Tvornici tako nešto ne bi ni željela.