Koncertni report - stranica 2

Nekoć davno, osamdesetih i devedesetih shvaćao sam zašto su, primjerice, Madonna ili Michael Jackson ‘na krovu svijeta’ mada ih nisam slušao. Ne mogu, međutim, dokučiti zbog čega je Ed Sheeran danas na manje-više istim pozicijama.

Blaizey je vidno uživao u sjajnom prijemu publike, više puta naglašavajući kako vole Zagreb i imaju posebnu vezu s našim gradom jer im je bivši basist ovdje neko vrijeme živio.

Britanski metal ekstremisti pokazali su u ne samo da još uvijek imaju što za ponuditi vjernoj publici, već i da su možda čak i našli neku novu energiju i smisao u petnaest godina otkako smo ih zadnji put gledali.

Takvu predanost boogieju nismo valjda čuli sve od dana slave starog majstora Johna Leeja Hookera i možda njegovih bijelih štićenika okupljenih u skupinu poznatu kao Canned Heat.

Nina Romić ljubav i odnose uspijeva opjevati dovoljno drugačije i svježe, koristeći obične, svakodnevne slike poput gledanja kroz tramvajsko staklo, pokušaja da započne pismo ili slušanja pjesme, bolje rečeno tišine na radiju.

Glazba teksaškoga trija savršen je soundtrack za ispijanje koktela u kakvoj laguni u ljetnoj noći pod zvijezdanom tapiserijom i takvo bi okruženje bilo ugodnije za njezinu konzumaciju uživo nego užareni beton stadiona u večeri u kojoj je prije koncerta izmjereno 36 Celzijevih stupnjeva.

U naš je grad ponovno stao frontmen Iron Maidena, ovaj put promovirajući svoju aktualnu samostalnu ploču, ‘The Mandrake Project’.

Terence Blanchard nije uspio doći na 65. izdanje Jazz Festivala Ljubljana, ali ga je više nego dostojno zamijenio Charles Lloyd sa svojim Sky Quartetom, a Chie Adjuah pokazao je kako mladi talenti iz njegovog sastava imaju uho i osjećaj za nove poglede na fusion.

Istarsko narodno kazalište u Puli ove je nedjelje ugostilo trio talijanske pijanistice koju se naširoko hvali kao jedan od najvećih mladih talenata europske jazz scene.

Svirka niške trojke u potpunosti je opravdala ne samo visoke pozicije koje su zauzeli dosadašnji im albumi, uključujući i aktualni ‘Premalim stvarima’, već i pojam sessions u nazivu ovog koncertnog serijala.

U nedjeljnu večer plesalo se u sauni na mističnu tropikaliju koja zvuči kao soudtrack svemirskog vesterna.

Omiljeni australski kantautor jedan od rijetkih solo koncerata i jedini takav u regiji u sklopu ove turneje sinoć je odsvirao na River Festu u srcu kontroverznog urbanističkog projekta zvanog Beograd na vodi.

Lipanj žestokih gostovanja nastavlja se punom snagom, pa je tako nakon Coreyja Taylora prije tjedan dana, Šalata sinoć još jednom gorjela uz legende celtic punka Dropkick Murphys.

Chino Moreno, najpoznatiji kao frontmen alt metalaca Deftones, pokazao je svoje drugo lice, ono sačuvano za mračnu elektroniku koju prakticira u svom projektu sa strane zvanom Crosses.

Četrdeset godina je prošlo od premijernog izdanja albuma “Das ist Walter” i pjesme s tog albuma zvuče kao filmovi o urbanim (anti)junacima koji se zbivaju sada i ovdje i koje su zahvaljujući svojoj životnosti, vrlo dobro ostarjele.

Tkogod je sinoć došao na Šalatu zamišljajući Taylora na barskom stolcu s akustičnom gitarom pod rukom, vjerojatno je već nakon prve pjesme shvatio da se gadno prevario.

Na istoku ništa novo?

Koncert s 200+ ljudi u gledalištu teško se može proglasiti spektakularnim, ali Mildlife su iz njega izvukli maksimum i nakon 90-ak minuta svirke pobrali ovacije svih prisutnih.

Čovjek koji si je za umjetničku misiju zacrtao revitalizirati instrument koji već stoljećima djeluje arhaično i sinoćnjim je nastupom na nasipu dokazao da taj zadatak i nije onako neizvediv kako bi nam se intuitivno mogao činiti.

Rammstein ne trebate obožavati, ali ga morate doživjeti.

Novi bend prekaljenih muzičara zagrebačke rrock scene predstavio je sinoć svoj album prvijenac ‘Loves and Curse’.

Bilo je nemoguće odbiti poziv u Makedoniju na novi susret najvećeg jazz vokala u posljednjih dva desetljeća i big benda koji je od njihove posljednje suradnje na Zagreb Jazz Festivalu postao Nacionalnim jazz orkestrom.

Dva seta poremećenog makabričnog kabarea i jedna predugačka pauza između njih.

Dvostruki report s prilično oprečnih zbivanja u još jednoj koncertno bogatoj zagrebačkoj proljetnoj večeri AD MMXXIV. Ili možda MMLXXXIX?

Funeral doom dvojac iz Seattlea zatresao je sinoć Mediku mračnom epopejom ‘The Clandestine Gate’ na koncertu o kojemu će 200 duša koje mu je svjedočilo zasigurno još dugo pričati.

Doringo za premijernu večer novog programa ‘Žarišta’ nije bio gurnut u vatru, već upravo suprotno, priliku za kvalitetan gig pred publikom je dobio bend koji ju je i zaslužio.

Prvomajski inkubator svojevrsni je korak dalje u odnosu na program Tramonto Sessions iza kojeg također stoji ekipa iz udruge Kreativni Krk.

Petnaesto izdanje Zagreb Jazz Festivala na pozornicu Kazališta Kerempuh dovelo je kvartet kubanskog pijanista Roberta Fonsece koji je svoj glazbeni čelik kalio s najslavnijim imenima okupljenih oko Buena Vista Social Cluba.

‘Mi smo Eva Braun i svirat ćemo ljubavne pesme’, tako je otprilike sinoć glasilo prvo obraćanje sa stagea koje je vjerojatno i najtočniji opis ovog benda.

Dva finska i jedan estonski metal sastav fino su razdrmali Vintage Industrial bar u nedjeljnoj večeri koja je označila kraj snažnog vikenda za žestoku glazbu u Zagrebu.