Son Volt

Svjetska produkcija ušla je u drugu uzastopnu pandemijsku godinu. Jest da je ove bila nešto bolja situacija, posebice na jesen kad je tržište bio zatrpano novitetima. Hajpalo se štošta, a na scenu se čak vratila i švedska ABBA. Hype je dakako dobar za prodaju, ali često nema veze s kreativnim dosezima, bar po našim kriterijima koji su i inače dijametralno suprotni kad se krene od jednog do drugog recenzenta. No valjda je u tome draž lista na kraju godine.

S četvrt vijeka postojanja iza sebe, uz poneku pauzu, grupa Son Volt i njen lider Jay Farrar se drže više nego dobro.

Šesta ovogodišnja playlista od 26 pjesama od kojih svakoj naziv počinje jednim slovom engleske abecede, a svaka – osim jedne – izašla je na izdanju (singlu ili albumu) objavljenom u lipnju ove godine.

Farrarova politička poruka nikad nije bila jasnija, a osjećaj koji je prati seže od rezgnacije do indignacije, makar potonja izvedena kroz balade otpjevane njegovim umornim glasom možda češće može zvučati kao pasivna agresija nego rušilački poklič.

Načelno nadahnut bluesom delta velikana Mississippi Fred McDowella i Skipa Jamesa, kao i folk melankolijom Nicka Drakea, ‘Notes of Blue’ još je jedan u nizu albuma koji dokazuju kako Jay Farrar nije ništa manje nadaren autor od svojeg slavnijeg bivšeg kolege Jeffa Tweedeyja.