Sinoćnji koncert okupio je po slobodnoj procjeni 300 – 400 ljudi koji su se u pridržavanju mjera fizičke disance rasprostrli po cijelom prostoru donje natkrivene terase Muzeja. Gledano samo iz tog kuta može se reći da je to bila prava mala pobjeda u ova luda vremena.
Sad smo imali prilike doživjeti i situaciju što znači imati izboru godinu tijekom globalne pandemijske krize. Znamo da se u predizbornom periodu općenito puno laže i kad je daj prostor dodatno kontaminiran pitanjima: „Ima li ili nema čudnog virusa u zraku i ako ga ima, koliko ga ima?“ može se reći da je najteža misija ostati koliko-toliko zdrave pameti u pokušaju funkcioniranja u oponašanju nekih minulih ‘normalnih vremena’.
Kulturni segment tu posebno pati. Još prije mjesec dana smo prošli period laganog optimizma i ponovnog buđenja javnih aktivnosti, a sad smo opet u situaciji kad je i ono malo najavljenog upitno zbog sigurnosnih mjera. Procjena na kojem događaju će se okupiti ljudi, a na kojem neće, postala je posebna lutrija. Prije par dana ova subota je, uvjetno kazano, obećavala, no onda je uslijed pogoršanja javnozdravstvene situacije otkazan već rasprodani koncert Hladnog piva u Pivovari Medvedgrad, dok najavljena projekcija filma „Tusta“ na terasi Boogalooa nije okupila ni stotinu posjetitelja. Za najavljeni koncert Tamara Obrovac Quarteta u Muzeju suvremene umjetnosti u sklopu popularnog ljetnog programa „Ljeto u MSU“ sam do posljednjeg dana provjeravao hoće li se dogoditi.
Koncert je dakako održan i okupio je po slobodnoj procjeni 300 – 400 ljudi koji su se u pridržavanju mjera fizičke disance rasprostrli po cijelom prostoru donje natkrivene terase Muzeja. Gledano samo iz tog kuta može se reći da je to bila prava mala pobjeda u ova luda vremena. Večer je bila posebno naklonjena za nastup na otvorenom i kad se sagledaju vremenske prilike koje su ovog čudnog ljeta također priča za sebe. U tom nekom kontekstu života na teškom mjestu i u teškim vremenima protekao je i koncert Tamara u društvu Žige Goloba, Matije Dedića i Krunoslava Levačića, dakle trojice izuzetnih glazbenika.
Započeli su pjesmom „Moura“, nadahnutoj tradicionalnom istarskom babarogom kojom su se plašila mala djeca (na koncu nije li i predizborno vrijeme općenito ispunjeno pričama o političkim babarogama?). No da se razumjemo bila je to prvenstveno večer glazbene izvrsnosti koja je već u podužoj izvedbi „Moure“ započela predivnom tiho-glasno igrom koju je na klaviru započeo Dedić, a nastavio Levačić. Neizostavan je bio i odavno poznati Tamarin osjećaj poigravanja ironijom u neočekivanim trenucima što je svaki put donosilo dobro raspoloženje u redovima publike. Jedna od ponajboljih frontwoman ovih prostora je i sinoć bila katalizator za ad hoc improvizacijske igre instrumentalnog dijela sastava koji kao da je pratio živahni tijek njenih misli, primjerice kad su od tradicionalne istarske „Trajna nina nena“ prešli na „Ulika“ klasik „Vinova loza“.
Iako konceptualno zahtjevan, koncert kao da je proletio, a potpuna zadovoljština uslijedila je s bisom i tour the force izvedbom koncertnog aduta „Črno zlo“, koji, bar mene, uvijek vrati u ona vremena kad je ta pjesma u KSET-u posebno dizala publiku s onim stihom „Jeziki me ližu“, dok ovog puta kao da je jaču poantu nosio onaj drugi „Škare mu strižu“. Takvo je vrijeme – stvarno ne znamo s kojih nas sve strana strižu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
