Multimedijalna izvedba OBROVAC² u subotu je ispunila publikom dvoranu zagrebačke Kinoteke.
„Zadnji put sam u ovoj dvorani nastupila 2018. godine“, rekla je Tamara Obrovac zagrebačkoj publici u subotu u Kinoteci i to me malo prenulo, u smislu; „Zar je od tog događaja već prošlo sedam godina?“ Stoga se nadam da do idućeg susreta s Tamarom u tom prostoru neće proći toliki period, obzirom da je istarska glazbenica u uvodnom govoru našla za shodno posebno pohvaliti Maju Jurić Ivoš koja se posebno brine za ugostiti kvalitetne glazbenike u Kinoteci. Dovoljno je samo reći da se najviše od svih u Zagrebu potrudila oko afirmacije Kralja Čačka, kao što je uspjeh bio i krcati koncert Mary May u toj, prije svega, kino dvorani.
U subotu su kino platno i glazba također bili u sinergiji na koncertu Tamara Obrovac Transhistria Quarteta zahvaljujući Ivanu Marušiću Klifu koji je radio improvizacije na projekcije segmenata slika pokojnog Tamarinog oca, akademskog slikara Ivana Obrovca, istaknutog istarskog slikara, grafičara i kipara.
Sama izvedba kvarteta u sastavu Tamara Obrovac, Uroš Rakovec (akustična gitara), Žiga Golob (kontrabas) i Krunoslav Levačić (bubnjevi) također se u koncepciji razlikovala od dosadašnjih koncerata. Naime, Tamara, koje je u prosincu objavila album „Apoxyomenos Recomposed“ sa Stefanom Battagliom osmislila je OBROVAC² koncert kao neprekinuti jednosatni niz pjesama od kojih je svaka skladba bila vezana za jednu od slika njenog oca.
Bio je to možda i najkomorniji narativ dosad u kojem sam Tamaru Obrovac gledao i slušao uživo, a opet bilo je uzbudljivo i živahno u svoj svojoj komornoj minucioznosti iz nekoliko razloga. Prvi je što je Tamarina izvedba poput nekog velikog vrela Mediterana u kojem su objedinjeni brojni njegovi utjecaji. Kao da je vokalno ‘pronosila zvukovne vijesti’ iz Španjolske, Francuske i Italije uz obavezni dodatak poigravanja s onim polustupnjevima karakterističnima za istarsku glazbenu ljestvicu kojima kao da sve to iz daljina učas prevodila na zvukovni jezik našeg podneblja.
Drugi razlog bio je neobično posložen prateći sastav po sistemu manje je više. Naime, bubnjar Krunoslav Levačić se, da tako kažem, potpuno isključio iz dimenzije bas frekvencija. Svirao je stojeći kraj jednog snare bubnja i dvije činele potpuno posvećen zvukovnoj onomatopejskoj igri, što s metlica, što s palicama, a kao dodatak tome koristio se i predmetima iz svakodnevne upotrebe poput staklene čaše i privjeska s ključevima. Kao da je u neobičnoj bubnjarskoj misiji istraživanja s koliko elemenata se minimalno može svirati. Po svoj prilici, on bi proizvodio ritam i da je izašao na pozornicu samo s kemijskom olovkom ili čak praznih ruku.
U toj konstelaciji stvari kičma ritma bio je neprikosnoveni Žika Golob, jer je ta njegova neprikosnovenost u situaciji kad ne postoji na pozornici bas bubanj ili floor tom još više izašla u prvi plan, pa se i tu može postaviti pitanje s koliko uopće basista vrsni i istovremeno vrckasti Levačić može izaći na scenu s toliko povjerenja da se niti jednom ne pokaje što nije nagazio na bas pedalu.
Uroš Rakovec je svega par puta improvizacijski istupio s akustičnom gitarom u prvi plan kako bi svoj prilično minimalistički pristup sličan Levačićevoj igri obojao nijansama kakve volimo čuti kod španjolskih akustičara, dakle također izuzetno pedantno i u duhu ambijentalnosti koja poput aure okružuje Tamarin vokal koji je pjevao o sudbini, tuzi, nadi, veselju, revoltu, nostalgiji…
I dakako na koncu tu je bio i vrhunski Klifov video art koji je posebnim tehnikama rezao i animirao apstraktna djela Ivana Obrovca, oživljavajući ih na zanimljiv i svakako neponovljiv način pojačavajući time ugođaj glazbe kroz vizualnu dimenziju u kojoj je indirektno bio prisutan i Tamarin otac zbog čega je vjerojatno ova koncepcija i dobila naziv „Obrovac na kvadrat“.
Stoga dileme i dalje nema, Tamara Obrovac opet je dokazala da je najvažnija džezistica ovih naših krajeva.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
