Diskografski opus Vladimira Čiče toliko je opsežan i slabo istražen da je doista teško zaključiti je li ovo njegov najreprezentativniji album.
Čiča je uvijek bio zanimljiv lik. Možda na prvu zvuči kao nadimak, ali to je njegovo prezime. Ime mu je Vladimir. Živi i radi u Zrenjaninu. Jedan je od najustrajnijih vojvođanskih pankera, aktivan od 1998. godine. U tim krajevima više priznatog pankerskog staža imaju valjda samo doajeni iz Atheist Rapa, pa nije čudno što su neki od njih našli zajedno s Čičom u bendu Tandrkadžije.
Međutim, dvojica prisutnih članova Atheist Rapa, stari Vladimir Radusinović – Radule aka Pedericco Rashid i njegov sin Branko Radusinović aka Baby Jesus ovdje igraju ponešto drugačije uloge. Radule svira bas i radi miks, a Branko je također na basu i drugoj gitari. Četvrti član ekipe je bubnjar Srđan Dević. U prvom planu je Vladimir Čiča, višestruko istaknut kao pjevač, gitarist, autor svih tekstova i najvećeg dijela muzike na albumu “Poslednja igra retarda“, osim za pjesmu “Govna pandurska“ u kojoj je solidno prepjevao klasik The Clasha “Police on My Back“ i za duhovitu preradu Balaševićevog Ranog mraza „Neky Novy Klincy“.
Tandrkažije je okupio 2020. godine, poslije raspuštanja dugovječnog benda Sukob interesa s kojim je snimio deset albuma. Kad se tom nizu pridodaju prvijenac Tandrkadžija “Molim vas gospodine, mogu li dobiti još malo?“ i jednokratni pandemijski solo projekt “Kako je propao synthwave” objavljen pod pseudonimom Mr Midioto, diskografski opus Vladimira Čiče toliko je opsežan i slabo istražen da je doista teško zaključiti je li “Poslednja igra retarda” njegov najreprezentativniji album.
U tehničkoj izvedbi on to svakako jest, pošto ga je Radule vješto podignuo na nivo Atheist Rapa. S druge strane nakon udarnih tandrkažijskih pjesama kao što je himnični anticrkveni punkabilly “Hristomjejkersi (Poj popo poj)” odmah je jasno da regionalna pank scena u protekloj godini nema baš puno ovakvih aduta. „Ako nisi naš i ne slaviš slavu, militantni hrišćani skinut će ti glavu. Ja sam roker, pozer, hrišćanin i čim se pesma završi idem u manastir“.
Ima tu još nekoliko jakih pjesama, od provokativne uvodne minijature „Ja sam peder“ do „Kontent Kreator“, gdje se Čiča pankerski žestoko obračunava s influencerima i sličnim pojavama. Makar je petominutna odjava “Neironično hvala (Kurac o klin)“ koja priziva zadnje dane The Replacementsa, intonirana kao definitivan kraj četvrt stoljeća duge karijere, a istu poruku Čiča šalje već u naslovu albuma, sasvim je nerealno pretpostaviti da će ovako lucidan autor najedanput otići u prijevremenu pankersku mirovinu.
U idealnom raspletu novi samizdat zrenjaninsko-novosadskih Tandrkadžija mogao bi biti najava zanimljivog restarta i dobar povod za okupljanje kritične mase publike ispod gotovo svake punk rock pozornice. Međutim, “Poslednja igra retarda“ ima i neke ozbiljne nedostatke. Prvi je totalna nebriga za medijsku promociju albuma, što bi se u davno prošlom vremenu fotokopiranih fanzina vjerojatno cijenilo kao beskompromisan stav najtvrđih alternativaca, ali danas je izrazito nepraktičan potez. Bez dijeljenja objave o izlasku albuma ne može se uspostaviti ni komunikacija s potencijalno zainteresiranim koncertnim ili festivalskim promotorima, a punk bendu je pozivnica za živu svirku ipak najvažnija premija.
Drugi problem uočit će samo pažljivi slušatelji “Poslednje igre retarda“, koja je sasvim neumjereno rastegnuta na 17 pjesama u 58 minuta, zbog čega barem četvrtina materijala visi kao nepotreban balast i narušava koherentnost albuma. Da je Vladimir Čiča zastao nakon 40-ak minuta i ostavio u ladici 4-5 slabijih pjesama s preostalima bi se napokon kvalificirao za obaveznu domaću pank rokersku lektiru. Bez oštrije selekcije ovo je ipak samo još jedan dobar album.
“Poslednja igra retarda“ objavljena je na Bandcampu, gdje je ponuđena za besplatan download. Album se može poslušati i na YouTubeu, ali je barem zasad nedostupan na Spotifyju, Deezeru i drugim streaming servisima.
Ocjena: 7/10
(Samizdat, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
